„Svi smo u istom čamcu, mladi ljudi sa svojom snagom, a stariji s poznavanjem zvijezda“, metafora je kojom se poslužio Joseph Sapati Moeono-Kolio, mladi slušač na Sinodi, član Caritasa Internationalisa za Oceaniju, kako bi sažeo značenje međugeneracijskog dijaloga. Njegov intervent je popraćen burnim pljeskom u sinodskoj dvorani, izvijestio je prefekt Dikasterija za komunikaciju Paolo Ruffini 12. listopada na redovnom brifingu posvećenom radovima Biskupske sinode koja se od 3. do 28. listopada održava u Vatikanu na temu „Mladi, vjera i razlučivanje zvanja“. Joseph je govorio o potrebi za „očinstvom“ i praćenjem koje je na vrlo dramatičan način prisutno u svijetu mladih, primjerice u Africi gdje je, kako je rekao jedan od sinodskih otaca, „više od 500 tisuća djece upisano u matičnu knjigu rođenih bez očeva imena“.

Druga tema koja izaziva također bijes kod mnogih mladih jesu društvene nepravde „na području ekonomije, ali i u upravljanju zajedničkim domom i ekologiji“, izvijestio je Ruffini naglašavajući „važnost enciklike Laudato si’ u odgoju i izobrazbi bogoslova i sjemeništaraca“ koja je izašla na vidjelo u raspravi drugog tjedna Sinode, posvećene drugom dijelu Instrumentum laboris. Borba protiv nepravdi, rekao je Moeono-Kolio, „nije isključivo u djelokrugu naših crkvenih društvenih tijela, već bi trebala biti dio redovne formacije mladih ljudi u katoličkim školama i župama.“ „Ali da bi učila pravednosti i milosrđu naše mlade, Crkva najprije treba biti ‘mjesto pravde i milosrđa za njih’“, rekao je mladi slušač, koji je pitao: „Kako se mladi mogu boriti protiv nepravdi u svijetu u kojem to ne mogu činiti u svojim Crkvama? Pitam se to kao osoba koja dolazi iz sredine gdje su prisutna seksualna zlostavljanja od strane svećenstva i korupcija, ali ako se to javno obznani, pa čak i ako se o tome samo govori, to je profesionalno i kulturno samoubojstvo.“ „Mladi su umorni od farizeja, trebaju očeve“, rekao je mladi slušač te uputio apel: „Crkva koja se hvata u koštac s nepravdama unutar svojih zidova je Crkva koja može ustati protiv svake nepravde na svijetu. Ondje bi mladi ljudi htjeli biti: u prvim bojnim redovima, zajedno sa svojim pastirima koji ih vode“.

S. Mina Kwon, ravnateljica i savjetnica na Katoličkom Sveučilištu u Daeguu, u Južnoj Koreji, na brifingu je pozvala na „prepoznavanje i jačanje uloge žena u Crkvi“. Ona je kritizirala „autoritarne stavove koji su u opreci s evanđeoskim vrijednostima” i koji su plod „klerikalizma koji se protivi jedinstvu” i uvodi u Crkvu „srednjovjekovnu hijerarhiju koja je uzrokom nejednakosti i isključenosti“. „Mladi trebaju muškarce i žene koji će živjeti skladno u Crkvi”, primijetila je korejska redovnica. Govoreći o temi duhovnog vodstva, o kojoj se raspravljalo drugog tjedna sinode – posvećenom razlučivanju, na tragu drugog dijela Instrumentum laboris – istaknula je da „ova zadaća ne može biti ograničena samo na svećenike“.
Odgovarajući na pitanja novinara o razlozima zbog kojih žene prisutne na Sinodi, a posebno osam viših redovničkih poglavarica, ne mogu glasati, mons. Everardus Johannes de Jong, biskup iz Cariane (Nizozemska), odgovorio je: „Prisutnost žena je tako jasna i njihov se glas itekako čuje. Slušamo žene, ali glasovanje nije nešto što za sobom povlači neku moć. Ovo je savjetodavna sinoda, govori se također o onome što žene misle: postoji velika otvorenost prema svima, a žene su dio tog procesa, baš kao što su sudjelovale u pripremama za sinodu. Njihovo je mišljenje vrlo dobro izraženo u Instrumentum laborisu. Činjenica je, međutim, da je Isus izabrao apostole koji su bili muškarci: ovo je sinoda biskupâ, ne postoje žene biskupi i kardinali, moramo naučiti s tim živjeti“.