Na sličan način mladi se u Cresu okupljaju već gotovo sedam desetljeća. U početku su se na taj dan okupljali mladići s područja župe Cres, kasnije su se susretu priključile i djevojke s otoka, a u novije vrijeme to je postao susret mladih iz cijele Krčke biskupije. Ove se godine u creskoj župnoj crkvi Sv. Marije Velike okupilo oko 200 mladića i djevojaka s otoka Cresa, Lošinja, Krka i Raba, a tema susreta bila je „Molim i postojim“.

Susret je započeo pokorničkim bogoslužjem kojeg je predvodio vlč. Odilon-Gbenoukpo Singbo, sveučilišni kapelan s Hrvatskog katoličkog sveučilišta, a potom je krčki biskup mons. Ivica Petanjak predslavio euharistijsko slavlje zajedno s još desetak svećenika koji su dopratili mlade iz svojih župa.

“Ovaj susret mladih nije samo tradicija, nego se ovdje svake godine okupljate iz želje i potrebe da slušajući Krista rastete i napredujete u vjeri koja vas nosi kroz život“, rekao je biskup Petanjak pozdravljajući na početku sve okupljene.

U propovijedi je govorio o važnosti molitve te mladima objasnio na što ga je podsjetilo geslo susreta.

„Geslo pod kojim se sastajemo je ‘Molim i postojim!’ Je li na odabir gesla utjecao francuski filozof René Descartes sa svojom slavnom tvrdnjom ‘Cogito, ergo sum’ – ‘Mislim, dakle jesam’? Makar se treba prisjetiti da Descartes u svojoj tvrdnji nije posve originalan jer je 1200 godina prije njega sveti Augustin u svojem djelu De civitate Dei – O državi Božjoj to izrekao u obliku ‘Si enim fallor, sum’ – ‘Ako se varam, postojim’. Znakovita tvrdnja za sv. Augustina koji je cijelog svog života, kao poganin i kao obraćeni kršćanin, tražio istinu, a istina ga je dovela do Isusa Krista. Došao je do spoznaje da čovjek u ovome svijetu nikada ne dopire do cijele istine. Da mi cijeli život tapkamo u poluistinama, živimo u nedorečenosti. Došla mi je napamet i misao moga profesora iz filozofije Josipa Ćurića koji je, polazeći od Decartesova načela, zaključio ‘Govorim, dakle jesam’! Jeste li se ikad zamislili nad tim kolika je moć, snaga, važnost, vrijednost ljudskoga govora? Kad ste se danas sastali s različitih otoka, kad ste se pozdravljali i predstavljali, sve to ide govorom. Govor je jedno od najvećih obilježja čovjeka. Čovjek se govorom izriče, otkriva, objavljuje. Ne bismo pogriješili ako bismo tvrdili da u svijetu svako dobro i zlo počinje govorom“, rekao je biskup Petanjak te u nastavku propovijedi obrazložio da je molitva govor s nekim jer se nitko ne moli sam sebi.

„Molitva je uvijek upućena nekom drugom, bilo Bogu bilo čovjeku. Od one najmanje molitve koja je dio bontona i kulture – Molim te dodaj mi čašu vode, zatvori vrata… – do molitve koja je upućena Gospodinu Bogu kojeg molimo puno toga. Vi mladi možda najviše molite da položite ispite. U svako vrijeme ljudi mole za onu nakanu koja im je potrebna. Kad budete stariji molit ćete za obitelj, djecu, muža ili ženu. Molitva je toliko važna da čovjek dokle god može moliti ima smisao da živi na ovoj zemlji. Ako je bolestan, oduzet, ako samo leži i egzistira, može moliti ili može svoju žrtvu prikazivati za svoje spasenje i spasenje svijeta“, objasnio je krčki biskup.

Na temelju misnih čitanja progovorio o važnosti molitve i njezinoj snazi. U prvom Izraelci naprave zlatno tele kojemu se klanjaju kao božanstvu, a u drugom na svadbi u Kani Galilejskoj nestaje vina. Na Mojsijevu molbu Bog ne kažnjava Izraelce, a na Marijin poticaj Isus pretvara vodu u vino. U oba slučaja Bog uslišava iskrenu molitvu.

„Molitva je tako snažno oruđe i sredstvo da može i Božje planove promijeniti. Ne zato što je Bog podmitljiv ili hirovit ili podložan mijenjanju mišljenja, nego zato što je Otac i to u najvišem smislu riječi i značenja. On kao Otac ne može ostati pasivan ili neosjetljiv na naše molitve i na našu vjeru kojom se njemu obraćamo. Zato molitva može promijeniti Božje planove, jer je naš Bog sućutan, sažaljiv, osjetljiv, milosrdan. Vidi naše probleme i nevolje i uvijek je spreman intervenirati u našu korist, ali mi ga trebamo samo zamoliti. Sklopiti ruke i reći vjerujem da si milosrdan otac i molim te da to učiniš. I zato neka vam ne bude teško moliti. Otiđite danas s ovoga susreta svjesni da je potrebno moliti, pa makar to bile dvije najobičnije riječi: Hvala ti, Bože! Hvala što si me stvorio, što si mi omogućio da se mogu po tvome promislu ostvariti na ovome svijetu i svojim životom za tebe svjedočiti“, poručio je mladima na kraju svoje propovijedi biskup Petanjak.

Na kraju mise krčki biskup blagoslovio je privjeske s geslom „Molim i postojim“ koje su izradili mladi Cresani, a svi sudionici susreta dobili su ih kao uspomenu na ovo druženje. Potom su se mladići i djevojke u procesiji ulicama grada Cresa uputili do osnovne škole gdje je priređen zajednički ručak te je uslijedio popodnevni dio programa.

Najprije je vlč. Odilon-Gbenoukpo Singbo održao predavanje o načinima i vrstama molitve, a mladi su dobili priliku na papiriće zapisati na koje sve poteškoće nailaze kad mole. Predavač je objasnio kako mnogi misle da nema smisla moliti jer neće odmah dobiti ono što traže, drugi opet smatraju da to nije njihov posao već da to trebaju raditi svećenici ili časne sestre. Treći su prezauzeti da bi gubili vrijeme na molitvu, dok su neki rastreseni i ne uspijevaju se sabrati u molitvi. Vlč. Odilon naglasio je da je usprkos svim poteškoćama važno moliti jer se radi o duhovnoj hrani bez koje čovjek ne može živjeti.

U salezijanskom duhu nastavak programa održan je na prostoru ispred škole gdje su se mladi zabavljali kroz sportske i plesne igre, a za kraj su Cresani izveli duhovit i poučan skeč na temu susreta.