Istaknuvši da je sv. Ante veliki Božji ugodnik koji je uzor čovjeku i u današnjem vremenu, fra Žarko je na primjerima čudesnog Božjeg očitovanja u životu sv. Ante pokazao koliko je on bio uronjen u Gospodina i s Njime sjedinjen.

Božja milost dovela je svetog Antu do do Franjevačkog reda

Kako se pratnja Božje providnosti očitovala u životu sv. Ante, Relota je pokazao i na primjeru upoznavanja sv. Ante s Franjevačkim redom. Mladi fratri došli su 1212. godine u samostan augustinaca u kojem se odgajao sv. Ante, tada se još zvao Ferdinand.
“Franjevci su tada bili siromašni i dolaze u imućni samostana augustinaca tražiti milostinju. Fratri su sv. Anti rekli da su siromašna braća, da ih je sv. Frane tek oformio te traže nešto da bi mogli preživjeti. Ante ih je pitao zašto su došli baš u taj samostan, mogli su otići bilo gdje drugdje. U tome se vidi Božja nit, kako se Bog služi malim stvarima. Fratri su mu tada rekli da se u Africi dogodio pokolj fratara”.
“Muslimani su ubili pet fratara jer su im došli govoriti o Isusu Kristu. Tamo su bili zavladali Saraceni koji uopće nisu čuli za Krista. Sv. Ante se zapitao, zašto bi netko ubio nekoga tko govori istinu, evanđelje, tko govori o Isusu Kristu. Zašto smeta netko tko govori o Bogu“, rekao je fra Žarko, istaknuvši da je sv. Ante tada pomislio kako bi i on mogao postati fratar.

„Tako ga je Božja milost dovela do franjevačkog reda. To je prva važna činjenica u životu sv. Ante. Ne zbog toga što je on postao fratar. Nego zato što je to odredilo njegov daljnji život. Kroz prizmu susreta s tim fratrima koji su mu rekli za njihovu ubijenu braću franjevce, Ante je shvatio: Netko se želi žrtvovati za nekoga. Netko želi Bogu uzvratiti za njegovu žrtvu. Ti mladi fratri shvatili su: Bog se za nas žrtvovao, i mi se moramo žrtvovati za Boga. ‘I ja to hoću’, rekao je sv. Ante. Htio je ići svjedočiti za Isusa Krista po cijelom svijetu. Ne trebaju mu više knjige, poželio je biti među ljudima, osobito među onima koji ne vjeruju u Boga, u Krista. Htio je i on biti žrtva, svjedok Isusa Krista. Tako uz te mlade fratre i sv. Ante odlučuje promijeniti svoj red“, rekao je Relota.

Ljudska slava sv. Anti nije trebala niti je ikada za tim patio

Ante od augustinca postaje franjevac želeći slijediti Isusa kao mučenik. „Pa neka ga razapnu i ubiju kao što su ubili fratre, ali on hoće biti svjedok Isusa Krista. Ne želi više biti u samostanu čitajući i proučavajući knjige, nego hoće javno svjedočiti za Boga koji ga je osvjedočio za sebe. To je jedna od prvih i najvažnijih komponenti življenja sv. Ante“ istaknuo je fra Žarko.
Druga važna činjenica iz života sv. Ante dogodila se 1221. g., kad se 5000 fratara okupilo u Asizu na svom Kapitulu gdje su razmatrali kako bi Crkva trebala izgledati u budućnosti. U 13. st. postojale su hereze pogubne za cijeli svijet, osobito za kršćanstvo.

„Albigenzi su bili opasna hereza koja je potpuno htjela iskriviti nauk Evanđelja. Fratri su rekli da ne mogu prekriženih ruku gledati negativnosti u svijetu i što se događa, kako se uništavaju čovjek, vjera, društvo. Željeli su djelovati i nešto poduzeti. Nakon te rasprave na Kapitulu, svaki provincijal odvodi svoga fratra u svoju provinciju i samostan. Ante je tada bio sasvim nepoznat, iako je bio sveučilišni profesor, doktor znanosti. Provincijal ga je odveo u samostan u Emiliu Romagnu. Doveo ga je u mjesto Paoli blizu Bologne i događa se čudo koje je čovjeku nepojmljivo zamisliti“, rekao je Relota, opisavši što se tu dogodilo.

„U to doba propovijedalo se vrlo rijetko. Samo su svećenici bili određeni za propovijedanje. Među fratrima rijetki su bili svećenici, većina su bili redovnička braća, nepoučeni ljudi koji nisu studirali teologiju. Nitko se od njih nije odvažio propovijedati. Onda su ponudili Anti da propovijeda i izrekao je zanosnu propovijed. Ljudi su se čudili otkud Anti ta mudrost, dotada nitko za njega nije znao. Bio je skromni, jednostavni redovnik. Tada počinje ljudska slava sv. Ante, koja njemu nije trebala niti je ikada za time patio“, istaknuo je fra Žarko.

Sv. Ante pokušava doći do ljudi kroz usmenu riječ i govor te pojasniti u čemu se sastoji krivovjerje

U vrijeme sv. Ante bile su velike hereze Albigenza i Katara, koje je „sv. Ante sa svojom dičnom rječitošću, govorništvom, retorikom, pokušavao suzbiti“, rekao je propovjednik. Sv. Ante pokušava doći do ljudi kroz usmenu riječ i govor te pojasniti u čemu se sastoji krivovjerje.
Fra Žarko je opisao i situaciju u južnotalijanskom gradu Riminiju u kojem je vladao, danas bi se reklo, socijalistički mentalitet komunista. Ti ljudi htjeli su sv. Antu ismijati i poniziti, ignorirati njegov govor. „Sv. Ante im je rekao: Ako me vi ne želite čuti, ja ću pozvati ribe iz mora, neka me one slušaju. I Ante je pozvao ribe iz mora. Sve su isplivale iz mora i slušale su sv. Antu. Nisu ga slušali ljudi, ali jesu ribe. Svi stanovnici toga socijalističkog grada primijetili su da je Ante bio poseban, dotad nikad nisu nešto takvo vidjeli“, istaknuo je Relota.

Kako su krivovjerci stavljali Antuna Padovanskog na kušnju da dokaže da je sveti čovjek

Jednom su tražili od Ante da dokaže ako je zaista pravi svetac. Odlučili su da jedan tovar tri dana ništa ne jede. „Ljudi su rekli: Da vidimo hoće li se tovar, nakon što tri dana nije ništa jeo, pokloniti slami sijena ili će se pokloniti Presvetom Oltarskom Sakramentu. Sv. Ante je prihvatio taj izazov, da tovar ništa ne jede tri dana. Kada su pokraj njega stavili sijeno i Presveto, a nakon što tri dana ništa nije jeo, tovar nije uopće gledao u sijeno, nego je gledao Presveti Oltarski Sakrament i poklonio se pred njim. Ljude je to zadivilo, to nikada nisu doživjeli“, rekao je fra Žarko, istaknuvši: „Zaista je sv. Ante bio poseban čovjek. Moglo bi se nizati čudesa koja je dobri Bog učinio po zagovoru toga velikog sveca. Nikad nije htio da se o njemu priča. Nikad nije htio da netko pomisli da je on velik, slavan, učen, pobožan, ponizan. Uvijek se skrivao od svijeta“.
U 13. st. otvorilo se sveučilište u Bologni. Zvali su sv. Antu kao doktora znanosti da predaje na tom sveučilištu.
„Kao pobožan čovjek, sv. Ante rekao je sv. Frani: Ja to ne mogu prihvatiti, ako ti ne odobriš. Sv. Frane mu je dopustio da predaje, pod uvjetom da se ne uzoholi, razbahati. I dotad je sv. Ante bio ponizan, jednostavan, skroman, učen, ali nikad nije odavao dojam takve veličine. Prihvatio je predavati na tom sveučilištu.

No, sv. Frane je na kraju ipak odustao od toga da franjevci budu predavači na sveučilištu. Mislio je: Bojim se da će moji fratri postati bahati, a ja to ne želim. Bojim se da će ih učenost odvesti u krivom smjeru, da će ih to odvesti u neke visine, a ja to ne želim. Sv. Frane nije htio da fratri postanu više znanstvenici, nego teolozi koji poučavaju o Bogu. Sv. Ante je prihvatio i tu odluku sv. Frane. Dakle, sv. Ante pokazuje koliko čovjek u svojoj veličini može biti malen, koliko u svojoj učenosti može biti ponizan, koliko čovjek u svojoj uznositosti može biti nizak, kao da ne postoji, kao da je u sjeni drugoga“, poručio je fra Žarko.

Tko se više zaljubi u sv. Antu, više će se zaljubiti u Isusa Krista

Prije nego je umro, 1231. g. sv. Ante je nakon korizmenih propovijedi otišao u Campo Sampiero pokraj Padove. „I danas postoji stablo oraha pokraj kojega su fratri vidjeli nešto čudesno – sv. Ante u molitvi drži Isusa u naručju. Tada su životopisci i umjetnici počeli prikazivati sv. Antu s Djetetom Isusom u naručju. Sv. Ante nikad nije promovirao sebe, promovirao je isključivo Isusa Krista. Nikad nije razmišljao o sebi, razmišljao je isključivo o Isusu Kristu. Nikad sebi nije bio važan, nego mu je bio važan samo Isus Krist“, istaknuo je propovjednik.

Relota je potaknuo vjernike da upoznaju sv. Antu, da ga zavolimo i nasljedujemo. „Tko više upozna i uzljubi sv. Antu, više će upoznati i uzljubiti Isusa Krista. Tko se više zaljubi u sv. Antu, više će se zaljubiti u Isusa Krista. Jer Ante nije svetac koji je na sebe privlačio pozornost, nego je sebe pokazivao kao put prema Isusu Kristu. Neka nam primjer sv. Ante pomogne da i mi živimo na način da nas Bog proslavi i da mi proslavimo Boga. Da Bog u nama učini velika djela, kako bismo i mi, zahvaljujući Bogu, učinili velika djela“, zaključio je fra Žarko Relota.

Misu su suslavili smiljevački župnik don Tomislav Dubinko i don Mladen Kačan, nekadašnji dugogodišnji smiljevački župnik.

Župa sv. Ante jedna je od najvećih župa u Zadru, a u velikom broju nastanili su je Hrvati prognani tijekom rata iz BiH te su i ondje nastavili pobožno živjeti vjernost Kristu i Crkvi.