U suslavlju su bili župnik don Alojz Knežević te susjedni župnici iz dekanata don Jerolim Lenkić (Pakoštane), don Nikola Tokić (Biograd – Kosa) i don Josip Lisica (Turanj), a još četvorica svećenika slavlju su se pridružila naknadno. U propovijedi, na temelju Isusovih riječi apostolima da propovijedaju evanđelje svima i posvuda (Mk 16,15-20), don Anđelko je naglasio kako je, baš kao apostoli, i sv. Antun potpuno ozbiljno shvatio i prihvatio te Isusove riječi i doživio ih kao „oporuku svim kršćanima, ali i kao zapovijed njemu osobno“, pa je zato htio otići u misije i propovijedati poganima po cijenu mučeništva, ali Bog je s njim imao drugi plan.

Za razliku od toga, istaknuo je propovjednik, danas se većina kršćana prema Isusovim riječima odnosi neozbiljno, tj. kao da se one na njih ne odnose, a razlog je u tome što je kod katolika u praksi prisutna dvostruka neozbiljnost. „Prva je površan odnos prema Božjim Zapovijedima, u čemu je kršenje 2. Božje zapovijedi (psovka) postalo naša nacionalna sramota, a kršenje 3. Zapovijedi (nepoštivanje nedjelje) narodna grjehota“, naglasio je. Kao drugu neozbiljnost don Anđelko je istaknuo iskrivljen odnos prema svetcima. „Svetci za nas imaju dvostruko značenje: oni su nam najprije uzori za nasljedovanje, a zatim zagovornici kod Boga, ili ‘pratitelji na putu prema Bogu’, kako reče francuski pisac Houellebecq. Ali većina katolika na Sv. Antu gleda kao na neki automat za ispunjavanje želja”, rekao je propovjednik, objasnivši igrom riječima i poznatim pojmovima iskrivljen pogled na Svetca „kao na ‘sveti Antomat’, tj. kao na bankomat, u koji se ukuca PiN (a to je kratica od pobožnost i novac), pa vjernik nakon molitve i milostinje dobije izgubljeno zdravlje ili nađe izgubljenu stvar“.

‘Pronaći’ izgubljenu vjeru u Isusa Krista

Podsjetivši potom kako sv. Ante doista čudesno pomaže vjernom narodu u svim njegovim potrebama, naglasio je kako toga sveca ipak „trebamo žarko moliti da nam najprije pomogne ‘pronaći’ izgubljenu vjeru u Isusa Krista jedinoga Spasitelja, vjeru da se samo na Boga možemo sigurno osloniti. Pa kada ‘nađemo’ Boga, lako ćemo naći i sebe i naše bližnje, kako je propovijedao i tu istinu živio sv. Antun, goreći apostolskim žarom i željom da što više ljudi čuje za Isusa Krista“.

Potom je don Kaćunko rekao da se veličina života sv. Antuna može svesti na dvije glavne odlike: bio je vrhunski propovjednik i sjajan pisac, profesor teologije, te pravi muž, muškarac, a ne mekušac i mlakonja, i u javnim nastupima veoma odlučan. Zbog velike propovjedničke vještine i sposobnosti pisanja dobio je u Crkvi titulu Božanski naučitelj, istaknuo je propovjednik, dodavši kako je sv. Antun posvuda sve oduševljavao svojim propovijedima, a vjeru je jasno tumačio u svojim spisima i u Padovi, i po sjevernoj Italiji, i po južnoj Francuskoj.

„Zato je sv. Antun i danas uzor, svjetlo i primjer kršćanskom narodu. On iz 13. st. i nama u 21. st. svojim životom šalje poruku kako biti kršćanin. U Europi, u kojoj se crkve zatvaraju i prodaju, u kojoj čak i mislioci koji se smatraju ateistima zagovaraju povratak katoličanstvu! A to pokazuje da je sv. Ante moderan svetac, a ne čovjek ‘mračnoga srednjeg vijeka’, kako vole reći protukršćani. Dakle, današnji kršćanin ne smije biti površan u vjeri, nego stalno treba čitati i učiti, jer vjersko neznanje je na ‘zastrašujućoj razini’, kako davno reče papa Benedikt XVI. A kod nas je vjerska kultura tako niska da bi nam to sv. Ante jako zamjerio“, naglasio je don Anđelko te naveo Svečeve riječi: „Kao što zlato nadvisuje sve kovine, tako sveto znanje nadvisuje sva ostala znanja“.

Kriza muškosti

Glede druge odlike sv. Antuna, kako je uvijek ‘muški’ nastupao te u propovijedima i govorima bio je žestok i „bez dlake na jeziku“, poput Ivana Krstitelja, propovjednik je podsjetio kako je Antun posebno žestoko nastupao protiv zabluda, zala i opačina onoga vremena pa je zato dobio nadimak „Malj heretika“, za što bi danas dobio etiketu tzv. političke nekorektnosti, a možda bi bio i optužen da širi ‘govor mržnje’, ali on se ne bi dao ušutkati, naglasio je don Anđelko te posvijestio kako je „danas muškost obezvrijeđena te se čak smatra slabošću pa su muškarci u modernom društvu postali ‘mekušasti’, a upravo to liberalna javnost jako cijeni“.

Dodavši kako ne može muškarac biti bez osjećaja, što i papa Franjo naglašava, nastavio je kako taj fenomen danas ide u krivom smjeru, pa „u Europi već i nekršćanski filozofi i sociolozi govore o tzv. smrti muškarca… čak i u Crkvi! Zabrinjava u svijetu i sve veći broj samoubojstava muškaraca. Hrvatski katolički teolog dr. Ivica Raguž, razmišljajući o tome, ističe da su muškarci danas izgubljeni jer se muškost izruguje pa muškarac gubi smisao. Zato su današnji muškarci, kaže slikovito, ‘muškarci s ostavkama’: muškarci ‘daju ostavku’ pa napuštaju svećeništvo, daju ostavku pa napuštaju poslove, obitelji, žene, djecu. Danas vlada prava pandemija muškaraca s ostavkama… Nemojmo se čuditi u što će nam se uskoro pretvoriti djeca, djeca koja su naučila da se život sastoji od ‘ostavki’, nesposobnosti da se za išta žrtvujemo do kraja, da ičemu ostanemo vjerni ‘dok nas smrt ne rastavi’, što košta da košta. Imat ćemo djecu monstrume, sebičnjake koji žive isključivo za sebe, zatvorene u svoj svijet virtualnosti, nesposobne da dožive ne samo osobe, nego i stvari…”, naveo je don Anđelko teologove riječi, rekavši kako je njegov govor upravo u stilu sv. Ante, koji kaže: „Gdje nema Duha Božjega, sve zaudara po paklu!“

Crkvi i hrvatskom narodu potrebni su sveti ljudi

Zato je glavna poruka blagdana i života sv. Antuna da kršćanin mora biti svetac u današnjem modernom bezboštvu, koje je već preplavilo Europu, a jako se širi i kod nas – što je očito po ubrzanom izumiranju hrvatskoga naroda, naglasio je na kraju propovijedi don Anđelko. „Zato su nam danas potrebni sveti biskupi poput Stepinca; potrebni su nam sveti svećenici koji će ‘grmjeti’ posebno protiv nemorala i zala u modernoj kulturi koja na fin i ‘zabavan’ način ruše sve Božje zapovijedi; potrebni su nam danas sveti mladi roditelji, koji će na ‘starinski’ način odgajati svoju djecu; potrebni su našoj Crkvi i hrvatskom narodu sveti mladi ljudi koji će čuvati čistoću do braka i živjeti po ‘redizajniranom’ pravilu sv. Benedikta: Moli-radi-rodi! Oni i samo će oni biti zdravo žito za kruh naše budućnosti. No takvi će biti manjina – ‘malo stado’, kako nam je Isus najavio – ali ne trebamo se nimalo bojati, jer više vrijedi šaka zdravog zrnja, nego ‘velebit’ pljeve”, zaključio je don Anđelko, zazvaši sv. Antuna neka našemu narodu izmoli kod Boga takve svete ljude, a svima nama pomogne da mu u svemu budemo što sličniji.

Na kraju mise župnik je zahvalio predvoditelju slavlja i svim župljanima koji su pridonijeli organiziranju župne svetkovine. Potom su članovi župne Bratovštine sv. Antuna ponijeli na ramenima Svečev kip te je uz molitvu i pjesmu, koju je vodio župni zbor, kroz mjesto učinjen ophod, a slavlje je zaključeno blagoslovom u crkvi i župnikovim poticajem na štovanje relikvije sv. Antuna, koja je do navečer ostala izložena na oltaru.