Župnik župe i svetišta Sv. Antuna Padovanskog na Svetom Duhu fra Roko Bedalov na početku misnoga slavlja pozdravio je sve okupljene, slušatelje Hrvatskog katoličkog radija te posebno predvoditelja misnoga slavlja desetog utorka u povodu pobožnosti Trinaest utoraka posvećenih sv. Antunu, gospićko-senjskog biskupa u miru Mile Bogovića.

Biskup je u homiliji istaknuo da se na ovoj, kao i na svakoj misi vjernici okupljaju oko Krista, oko njegove smrti, ali i njegova uskrsnuća čineći to pred oltarom koji je simbol upravo njegove smrti i uskrsnuća, odnosno pobjede života. “Dobro je naglasiti što se bitno zbiva na oltaru. To je ono kada Isus uze kruh i kaže: Uzmite i jedite, ovo je moje tijelo koje se za vas predaje. To je formula života, da se predajemo za druge. Da smo spremni na žrtvu za druge”, naveo je biskup Bogović naglasivši da su sveci oni ljudi koji su vjerno služili Kristu i u život prenosili ono što Kristov nauk. “U knjigama imamo jako dobro formuliranu vjeru, ali kako reče Ivan Pavao II. jako boli što su knjige pune dobre teologije, a ljudi izlaze iz Ckrve. Dakle, nije važno kod tih ispovjeditelja samo da znaju dobro govoriti i pisati o Kristu, već da provode to u život, da žive Krista”, rekao je biskup.

Istaknuvši da svece promatramo u dvije kategorije – kao ispovjeditelje vjere i kao mučenike, biskup Bogović spomenuo se sv. Antuna Padovanskog te je rekao da on objedinjuje obje kategorije te da ga je dubljoj vjeri privuklo upravo mučeništvo. “Sv. Ante rodio se u Lisabonu, a u njegovo vrijeme, još dok je bio dječak, mnogi su franjevci misionari postali mučenici u Africi. Njihove moći nosili su kroz Portugal i njega je to toliko oduševilo da je i sam htio postati mučenik”, rekao je biskup naglasivši da je sv. Antun već tada bio spreman, iz ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu, dati svoj život.

Opisujući životni put sv. Antuna, mons. Bogović pojasnio je kako je Bog imao drugi plan za sv. Antuna, iako se on sam zaputio u Afriku u nadi da će postati mučenikom poput spomenutih misionara. “Na neki način kao da je krenuo krivim putem, ali upravo ovaj čovjek koji je spreman život svoj dati za druge, taj je spreman na svakom mjestu u svako vrijeme snaći se i, rekli bismo, ne biti izgubljen”, naveo je biskup istaknuvši kako je sv. Antun sve što je radio bilo veliko i to su vjernici prepoznali, pratili, slušali i nasljedovali. “Bio na ravnici ili u oluji, svetac ne sumnja da će se na koncu pojaviti kao pobjednik (…) Jer je čvrsto vezan uz onoga koji je pobjedio smrt”, naveo je mons. Bogović dodavši da “onaj koji je spreman živjeti i umrijeti za drugoga, poput Isusa Krista, taj će na svakom mjestu i u svakom vremenu znati kako to učiniti i kako svoje predanje vršiti.”

Spomenuvši se života sv. Antuna biskup je rekao da svetac, unatoč mnogim nevoljama koje su ga zadesile, nikada nije dopustio da bude zastrašen. “Danas kao da je neki strah ušao u nas i postavljamo neka pitanja kakva prije nisam čuo. Ljudi kao da su se počeli bojati i onoga čega se ne treba bojati i jednostavno taj strah je postao sastavni dio onoga što udišem i izdišem. Od tog straha treba se čuvati jer bi moglo biti i drugih posljedica, a ne samo ekonomskih. Nedajmo se smesti. Nedajmo da strah obuzme naše srce. Imamo primjer sv. Antuna koji se nije mogao zastrašiti, koji je uvijek bio priseban i koji se nije bojao prići drugome”, naglasio je biskup Bogović potaknuvši vjernike neka im sv. Antun bude vodič za izlazak iz bilo kakvih strahova i za prepoznavanje drugoga kojem treba pružiti ruku pomoći. “Kada stvorimo takvu kršćansku atmosferu možemo prevladati sve strahove koji su u naš ušli, koji su u nas upumpani.” Mons. Bogović je naveo kako ovaj svijet često daje mnogo strahova, ali čovjek se od svih može osloboditi prateći unutarnje usmjerenje Duha Svetoga.

Spomenuvši se sv. Ivana Pavla II. i bl. Alojzija Stepinca, biskup je naglasio da svugdje vidimo primjere ljudi koji se troše za druge i daju za druge, ali ni u nevoljama ne gube glavu, ne daju se smesti ni u najvećim olujama. Često su to oni ljude, istaknuo je biskup, koje drugi opisuju kao priproste ili neobične, međutim oni u sebi nose navigaciju za iskren život vjere.

Istaknuo je kako bi se svaki vjernik trebao ugledati u tog “običnog” čovjeka koji ne trči za bogatstvom, vlašću, ugledom ili karijerom, već ima pogled uperen prema istini. “Onaj koji čovjeka istinski voli bit će i voljen”, rekao je mons. Bogović napomenuvši da je upravo po tim odlikama narod prepoznao te zavolio i sv. Antuna Padovanskog.