Frane Staničić: Zadiranje u pravo slobode vjeroispovijesti izaziva sukobe
prof. dr. Frane Staničić (Pixell/Sanjin Strukic)
U novom broju Glasa Koncila pravni stručnjak prof. dr. Frane Staničić analizira što dovodi do antagoniziranja religioznoga i sekularnoga dijela društva.
Poručio je da načelo neutralnosti „ne znači zabranu državi da uspostavi pravo na slobodu vjeroispovijesti kao temeljno ljudsko pravo, nego obvezu države da se prema svima odnosi na jednak način“.
„Ugrožavanje prava na slobodu vjeroispovijesti kroz povijest je izazivalo ratove i sukobe; pokušaji umanjenja prava na slobodu vjeroispovijesti izazivaju snažan otpor i posljedično sukobe“, rekao je.
Govorio je i o prisutnosti križa u javnom ustanovama te protumačio da je Europski sud za ljudska prava potvrdio da je „križ pasivni simbol, više simbol kulturnoj pripadnosti, te da zbog toga nema prozelitske konotacije“ te da „njegovo isticanje ne predstavlja zabranjenu indoktrinaciju školske djece“.
„Što se vjeronauka u školama tiče, Europski sud za ljudska prava u više je svojih odluka istaknuo da je isključiva sloboda države odlučiti hoće li u javnim školama organizirati vjersku pouku i u kojem obliku, opet uz zabranu indoktrinacije, što bi prema mojem mišljenju značilo da vjerska pouka u školama ne smije biti obvezatna za svu djecu. U svakom drugom pogledu, organiziranje vjeronauka u javnim školama kao školskoga (izbornoga) predmeta nije ni na koji način protivno Konvenciji. Treba naglasiti da samo tri države u Europi nemaju vjeronauk u javnim školama, a to su Francuska – uz povijesno uvjetovanu iznimku u Alsace-Moselle, Slovenija i Albanija. Sve ostale države u Europi imaju vjeronauk u javnim školama, bilo konfesionalni – što je dominantni oblik u oko 2/3 država, bilo u formi religijske kulture – što je pretežno u skandinavskim državama.
Vjerske procesije, kao oblik izražavanja vjerske pripadnosti, odnosno njihovo slobodno provođenje zajamčeno je našim Ustavom koji propisuje da se jamči javno očitovanje vjere (čl. 40.) i javno obavljanje vjerskih obreda (čl. 41. st. 2.), kao i Konvencijom (čl. 9. st. 1.) i Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima (čl. 18. st. 1.).
Prema tome, u slučaju pokušaja onemogućavanja održavanja vjerskih procesija jasno bi se kršio Ustav, kao i međunarodni pravni dokumenti kojima je Republika Hrvatska potpisnica“, zaključio je dr. Staničić.