U uvodu homilije kardinal je tumačeći naviještenu Božju riječ evanđelja koje govori o ljudskom životu kao o putovanju rekao: “U današnjem je Evanđelju u središtu slava koja nam pomaže ući u Kristovo otajstvo prepoznavati ga u svome vjerničkom životu, piše Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije.

U ljudskome biću živi težnja za prepoznavanjem i za priznanjem, počevši od temeljnoga prihvaćanja postojanja. Na početku čovjekova života nalazi se Bog, Njegova slava. A sam Bog je slava. U njemu živi uzajamna ljubav, uzajamno prepoznavanje triju Osoba. U tom smislu i mi ljudi možemo prepoznati svoju istinsku slavu. Stari su s pravom govorili da je »živi čovjek (vivens homo) Božja slava« (sv. Irenej Lionski). Isus nas želi izliječiti od sljepoće u kojoj ne vidimo da je naša istinska slava u Bogu te nas od mučnoga lutanja nastoji vratiti u svoju radost. Vraća nas na put preporoda, na put slobode i Božje novosti. Pritom upozorava da smo izloženi ispraznostima, nazvanima »slavom«, koje se hrane ohološću i sebičnošću, iskorištavanjem drugih, vladanjem, oduzimanjem dostojanstva i u konačnici vode u gorčinu umiranja. Nasuprot tomu, Božja slava, slava Sina Čovječjega jest: služenje, svakidašnje darivanje, pomoć bližnjima. To je slava križa, čudesna snaga koja mijenja tugu u radost, prazninu u puninu.”

Istaknuvši da se spominjemo osamnaeste obljetnice smrti kardinala Franje Kuharića, kardinal Bozanić je rekao: “Slobodno možemo reći da je živeći s nama na zemlji nastojao da se svaki čovjek otvori Božjemu pogledu i milosti Božje slave. Osjećam prikladnim u našoj pripremi za Susret hrvatske katoličke mladeži, koji je pred nama za dva mjeseca ovdje u Zagrebu, istaknuti nekoliko naglasaka iz duhovne baštine kardinala Kuharića. On je, potaknut najavom slavlja prvoga Svjetskog dana mladih, na početku korizme 1985. (24. veljače, na Prvu korizmenu nedjelju), objavio poslanicu pod naslovom: Kako je lijep čist naraštaj, s nakanom da to bude jedna vrsta razgovora s tadašnjim mladićima i djevojkama, kako s vjernicima, tako i s onima koji ne vjeruju. Svima, a naročito mladima, u ovome vremenu priprave preporučujem čitanje toga teksta, nastalog prije trideset i pet godina, da bismo lakše uočili poveznice s prošlim desetljećima, koja su važna i za sadašnji hod Crkve. Vođeni kardinalovim mislima lakše ulazimo u duh onoga vremena i vidimo sličnosti s okolnostima u kojima mi danas živimo.”

U nastavku homilije kardinal se obratio mladima nadovezujući se na misli kardinala Kuharića: “Graditi brak na čistoći mladenačke dobi znači graditi na čvrstom temelju. Čista mladost daje jamstvo za vjernost, za neopozivu ljubav i za poštovanje dostojanstva bračnog druga. Čistoća je provjerena etička kvaliteta ljudske osobe u koju se može imati povjerenje. Kako je lijep čist naraštaj! Kako je radosna čista mladost! Kako je vedra čista savjest.

Kardinal Kuharić nije zanemario ni vjerničku nedosljednost, sablazni u Crkvi, pri čemu mlade moli da se ne sablažnjavaju zbog svoje braće grešnika, nego da se raduju »zbog tolike braće i sestara koji sjaje pravednošću života« […] »Povijest Crkve ima, doduše, tamnih stranica zbog grešnika i otpadnika. To su rane Crkve u njezinim udovima. Unatoč toga, Crkva je sveta. Ona je vaša Majka; Domovina je vaše duše po darovima koje vam daje: Božju Riječ, sakramente, otajstveno zajedništvo s Kristom i mnogom braćom, put svetosti« (Isto, str. 42).

»Vi, na žalost, imate priliku pročitati i čuti toliko negativnih sudova o Crkvi. Po tim ocjenama ona bi trebala biti u vašem pamćenju samo zaostalost, mrak, neka neprijateljska sila protiv čovjeka. Kad se govori o najodgovornijim predstavnicima Crkve, dopustive su uvrede, klevete pa čak i mržnje.”

Homiliju je kardinal Bozanić završio mišlju da se poput sluge Božjega Franje Kuharića, zagledani u Krista i u primjer blaženoga Alojzija Stepinca, po zagovoru Presvete Bogorodice Marije, u ovome korizmenom vremenu obnovimo Božjom slavom. Mladima je poručio da im želi da se velikodušno odazovu Bogu i otkriju ljepotu u zajedništvu s Isusom.

Uz kardinala, koncelebrirali su zagrebački pomoćni biskupi mons. Ivan Šaško i mons. Mijo Gorski u molitvenom zajedništvu svećenika, redovnica i okupljenih vjernika.