„Razmatrajući danas život bl. Alojzija Stepinca u odnosu na svetoga Josipa, može se reći kako je i Josip svoju vjeru iskalio na isti način: u kušnjama i nevoljama“, rekao je te mr. Hačko te dodao da je sveti Josip pratio, čuvao i štitio bl. Alojzija na putu svetosti i mučeništva. „Progovoriti o svetom Josipu u životu blaženoga Alojzija, značilo bi progovoriti o ključnim trenucima Alojzijeva života u kojima mu je sveti Josip iskazivao blizinu kroz razne osobe s imenom Josip“, dodao je.

Osvrnuvši se na rođenje Alojzija Viktora Stepinca, predavač je istaknuo da je njegov otac Josip bio prvi Josip kojega susrećemo u Alojzijevu životu. Zatim je istaknuo trenutak kada je bl. Alojzije pozvan u svećeništvo. I tu ga ponovno čeka Josip, mons. Josip Lončarić, istaknuo je. „Mladu misu u Krašiću Alojzije je proslavio 1931., a svojom blizinom i molitvom nije ga pratila samo majka Barbara, već i dva Josipa: mons. Josip Lončarić, propovjednik, te vlč. Josip Šimecki koji će Alojzija pratiti do oltara, ali i na šetnjama za vrijeme kućnoga pritvora“, dodao je. Ističući da je, kao nadbiskup koadjutor, osobitu brigu posvećivao osnivanju novih župa, predavač je rekao da se među njih 14 posebno izdvaja ona sv. Josipa na zagrebačkoj Trešnjevci.

Iz Alojzijeve nadbiskupske službe do uhićenja, mr. Hačko je izdvojio tri trenutka koja su povezana sa sv. Josipom: proglas 1938. kao Godine obitelji, uzdizanje blagdana sv. Josipa na razinu zapovijedanog blagdana te ustanova blagdana Zaštite sv. Josipa. Također, dodao je predavač, vrijedi istaknuti kako u to vrijeme u njegovu blizinu stiže još jedan Josip u osobi nadbiskupa Josepha Patricka Hurleya, papinskog predstavnika u Jugoslaviji, dodao je. „On će biti uz Alojzija svaki dan na sudu, ali ga i posjećuje u Lepoglavi. Tom istom Papinskom predstavniku 2. ožujka 1946. Alojzije upućuje i izvješće u kojem se žali na poteškoće oko objavljivanja katoličkoga tiska, a među njima izričito navodi i Glasnik sv. Josipa“, rekao je.

Nadalje je predavač govorio o ulozi sv. Josipa u Stepinčevu životu tijekom služenja nezaslužene kazne, istaknuvši da je u zatvoru služio misu na oltaru sv. Josipa. Osvrnuo se i na propovijedi o sv. Josipu koje su sabrane i izdane u knjizi „Sveti Josip. Propovijedi prema litanijama svetoga Josipa“. U njima se „na najizvrsniji način zrcali Alojzijeva pobožnost prema sv. Josipu“, dodao je. „I u Krašiću će sveti Josip pratiti svoga štićenika u osobi župnika Josipa Vranekovića s pet sestara Služavki Maloga Isusa. Upravo je vlč. Josip zaslužan da Alojzija danas prepoznajemo ne samo kao čovjeka sveta života, već i mučenika“, dodao je.

Najveći iskaz pobožnosti prema sv. Josipu je Alojzijevo vlastoručno dodavanje Svečevog imena u Rimski kanon, odmah nakon spomena Presvete Bogorodice. „Danas ništa neobično, ali ime sv. Josipa na to mjesto uvršteno je tek odlukom pape Ivana XXIII. 8. prosinca 1962., a na poticaje otaca Drugog vatikanskog sabora među kojima se na poseban način istaknuo i mostarski biskup Petar Čule“, pojasnio je mr. Hačko. „Za Josipe iz Alojzijeve blizine s ljubavlju i s poštovanjem možemo slobodno vjerovati kako je kroz njih djelovao nebeski Zaštitnik i Zaručnik Presvete Bogorodice, sveti Josip“, istaknuo je, između ostaloga, mr. Hačko.

Predavanje vlč. mr. sc. Tomislava Hačka održano je u sklopu znanstvenog skupa „Protector Croatiae“ povodom 150. godina objavljivanja Glasnika sv. Josipa u Nacionalnom svetištu sv. Josipa u Karlovcu pod pokroviteljstvom zagrebačkog nadbiskupa dr. sc. Dražena Kutleše, predsjednika Hrvatskog sabora Gorana Jandrokovića, Karlovačke županije i Grada Karlovca, a u organizaciji Zagrebačke nadbiskupije, Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Nacionalnog svetišta svetog Josipa u Karlovcu.