Sedmi utorak u čast sv. Antunu na Svetom Duhu

Fra Miljenko se u homiliji osvrnuo na prvo čitanje u kojem se opisuje kakva je bila prva kršćanska zajednica. Pisac Djela apostolskih kaže da „u mnoštva onih što prigrliše vjeru bijaše jedno srce i jedna duša“, a provincijal Hontić je primijetio da je upravo ta definicija istinska slika svake prave kršćanske zajednice ili bi trebala to biti.

Fra Miljenko je promišljao koliko naše današnje obiteljske, župne i redovničke zajednice doista odražavaju stvarnost definicije „jedno srce i jedna duša“. „Nažalost, činjenica je da u ovo naše nemirno, nesigurno vrijeme ima malo takvih zajednica za koje bismo mogli reći da u njima doista vlada ‘jedno srce i jedna duša’. Danas to mnogima može izgledati kao neka daleka utopija ili neka preidalizirana stvarnost koju je gotovo nemoguće ostvariti. Ali, ipak, ako smo kršćani onda taj ideal ostaje i danas za nas. Taj ideal može i danas biti ostvaren. To jest izazov za svakog od nas, ali od njega ne bismo smjeli odustati“, istaknuo je provincijal Hontić.

Stoga je pokušao proanalizirati i otkriti što je to bilo ključno da je prva kršćanska zajednica doista uspjela ostvariti harmoniju različitih osoba iz različitih provenijencija sa svim svojim ljudskim nedostacima i slabostima, a uspjeli su biti tako jedinstveni, skladni da im sve bijaše zajedničko. Primijetio je da je među članovima te zajednice bio poseban duh uskrslog Krista i on je povezivao tu zajednicu, on je taj koji je davao tim pojedincima da imaju povjerenja jedni u druge, da imaju u svojim srcima dobrohotnosti, a nadasve ljubavi. To je bila prava Kristova nesebična ljubav u srcima tih ljudi u kojima su onda mogli jedni druge prihvaćati kao svoju pravu braću i sestre, rekao je o. Hontić.

Postavio je i pitanje kakva je ta ljubav danas u našim zajednicama ili „kako to da danas te ljubavi u našim sredinama ima premalo“.

„Isus naviješta da će biti podignut na križ za spasenje svega svijeta. Tako je postao lijek protiv naših rana zadobivenih grijehom. Potrebno je da iz svoje zemaljštine, svojih ljudskih okvira, svaki dan, uvijek iznova podignemo svoj pogled prema raspetome i uskrslom Isusu Kristu. Znamo, kad god se Kristu obratimo za pomoć, kad god povjerujemo da nam on doista može pomoći onda mu s povjerenjem otvaramo vrata svoga srca i na taj način puštamo u naš život njegov duh da može djelovati. To u konkretnom životu znači zaista ga primiti u svoj život i dopustiti da on sam djeluje u nama do te mjere da kao što kaže apostol Pavao ‘više ne živimo mi, nego on počinje živjeti u nama’“, pojasnio je.

„Da bismo doista stvorili prostor Gospodinu trebamo ostaviti zemaljsko, grešno, prolazno, varljivo“, poručio je fra Miljenko.

„Uvijek iznova podizati pogled prema Kristu i njemu otvarati vrata svoga srca. Upravo to je ključ da i mi budemo sposobni graditi zajednice čije će glavno obilježje biti ‘jedno srce i jedna duša’. Jer središte i glava prve kršćanske zajednice bila je snaga Duha Svetoga koju su prvi kršćani životno primili i zaživjeli u svome životu“, pojasnio je provincijal.

Istaknuo je da „i mi danas možemo usvajati Kristovu ljubav u našoj svakodnevici, puštati u naše životne situacije koje su često zatrovane našom sebičnošću, egocentrizmom, egoizmom i drugim negativnostima“.

„Obraćanjem i pogledom prema Kristu otvaramo svoje srce za njegovu logiku, za novi mentalitet, za neizmjernu, nesebičnu ljubav koja se daje za spasenje drugih. Samo na taj način Krist onda može djelovati i zacijeliti naše razjedinjenosti. Naše neslaganje tako pronalazi put do razumijevanja i naše nemirne ili posvađane zajednice mogu primiti spasonosni lijek pomirenja i pravog Kristovog mira i zajedništva“, istaknuo je fra Miljenko.

Govoreći o sv. Antunu, rekao je da je njegov život uvijek resilo potpuno tiho predanje Božjoj volji.

„Osluškivao je što Božji duh govori i kamo ga želi voditi. To je svetost. To povjerenje, predanje Bogu. Da Bog najbolje zna što čini u našem životu. Pa prolazili mi ne znam kakve situacije, Bog uvijek ima rješenje za to. Vjerovao je sv. Antun da i onda kad sam nije razumio što mu se događa, zašto mu se događa da Gospodin ima svoje planove. To je mogao jer je svakodnevno podizao pogled prema križu, prema Gospodinu, trajno je bio zagledan u Gospodina“, kazao je o. Hontić.

„I mi imamo situacije kada ne razumijemo što Gospodin od nas traži. I mi imamo planova i ideja za koje mislimo da su najbolje za nas i za druge, a dođe nešto i sve nam to pokvari. Sv. Antun nam večeras ponovno govori svojim životnim primjerom da se nikada ne treba obeshrabriti, nego uvijek ostati zagledan u Gospodina. Važno je uvijek podizati glavu prema Kristovu križu koji osim što nam pokazuje neizmjernu Božju ljubav, svjedoči da ćemo i mi preko svojih križeva jednoga dana stići do slavnoga uskrsnuća“, zaključio je provincijal Hontić.

Na misi su koncelebrirali župnik fra Roko Bedalov i franjevci konventualci koji sudjeluju na provincijskom kapitulu.

Prije mise bilo je izlaganje relikvijara i pobožnost sv. Antunu.

Središnje misno slavlje na svetkovinu sv. Antuna, u ponedjeljak 13. lipnja, predvodit će dubrovački biskup Roko Glasnović.

Izravni prijenos pobožnosti može se pratiti utorkom u 19 sati na Hrvatskome katoličkom radiju i Facebook stranici HKR-a.