U govoru koji je u cijelosti dostavljen papi Franji, naveo je koje pojave u društvenom kontekstu otežavaju pastoral u sadašnjosti i koji su izazovi za budućnost, poručivši: „Suvremeni i konkretni izazovi odnose se i tiču svih: biskupa, svećenika, Bogu posvećenih osoba i svih vjernika laika“.

Nadbiskup Puljić rekao je da Hrvatska još uvijek trpi posljedice Domovinskog rata koji je ostavio duboke tragove na ekonomskom, ali još više na duhovnom i psihološkom polju, osobito kod ljudi koji su preživjeli progon, rušenje domova i sakralnih objekata. Neki još uvijek traže roditelje i rodbinu „koji su bili odvedeni i pobijeni, a oni ne znaju za njihove grobove“. „Kao pastiri povjerenog stada, osjećamo potrebu biti blizu njima i dijeliti njihovu tjeskobu kao braća i očevi koji ih tješe, mole za njih i s njima. U isto vrijeme veliki je zadatak i pastoralni izazov odgajati njihova srca za mirotvorne osjećaje i poticati ih na ono što nam je svima u vrijeme svoga prvoga pastirskoga pohoda tijekom rata poručio sv. Ivan Pavao II: ‘Oprostiti i tražiti oproštenje’“, napomenuo je mons. Puljić, dodavši da u tom smislu potiču vjernike da budu hrabri na putu pomirenja i da čine geste blizine s vjerskim poglavarima, osobito s pravoslavnima kao najbrojnijom vjerskom zajednicom u Hrvatskoj.

Od suvremenih poteškoća i zamki, nadbiskup je upozorio na sekularizaciju i relativizam. „U tim okolnostima potrebno je imati hrabre ljude koji će odvažno svjedočiti za evanđeoske vrijednosti. U tomu nam dobro dođu svijetli primjeri naših vjerskih velikana koje je Crkva proglasila svetima i blažima“, rekao je mons. Puljić, istaknuvši da su to sv. Leopold Mandić koji je „čitavoga života vjerovao, ispovijedao i prakticirao Božje milosrđe“. Svećenik, blaženi Miroslav Bulešić govorio je u odnosu na neprijatelje Crkve da je „njegova osveta praštanje“. Mladi laik Ivan Merz pronosio je „tri velike ljubavi“: Crkvu, euharistiju i Papu. „Tu je i blaženi Alojzije Stepinac, nadbiskup i mučenik za kojega je sv. Ivan Pavao II. tijekom beatifikacije 1998. g. rekao kako se ‘u njegovoj osobi skupila sva tragedija koja pogodila hrvatski narod i Europe kroz tri velika tadašnja zla: fašizam, nacizam i komunizam’. Sva četvorica ovih naših narodnih velikana, među njima su dvojica mučenika, živjeli su u teškom 20. st. velikih ideoloških sukoba i ‘nepotrebnih klanja’ (Benedikt XV.). Usprkos teškim okolnostima, oni su pokazali hrabrost svjedočiti riječju i djelom svoju vjernost Bogu, Crkvi i posebice ljubav prema Kristovom namjesniku na zemlji, Papi. Njihova vjera, pastirska odanost i brižnost i nama je uzor u našem radu. Na njih se ugledamo i njihov zagovor i pomoć molimo da nas prate pred ovovremenim izazovima i teškoćama“, poručio je predsjednik HBK.

Spominjući aktualan problem migranata, nadbiskup je podsjetio da je Hrvatska u agresiji na svoju zemlju od 1992. do 1995. g. primila oko 663.493 izbjeglica, od kojih je iz Hrvatske bilo oko 260.705 a iz Bosne i Hercegovine oko 402.768 ljudi.

Među izazovima u području pastorala obitelji nadbiskup je istaknuo egzistencijalne teškoće brojnih obitelji i siromaštvo. To se odnosi na obitelji koje su u ratu ostale bez doma, mnogi su nezaposleni i „prisiljeni kucati na vrata Caritasa i drugih humanitarnih društava“. Obitelji se susreću i s „kulturalnim strujanjima koja predstavljaju ozbiljan izazov suvremenom pastoralu“ upozorio je mons. Puljić, navodeći da su to sekularizam, relativizam, nihilizam s teorijom ‘mrtvoga Boga’ i etički subjektivizam.

„Posljednje desetljeće nazočna je i tendencija učenja da se čovjek ‘ne rađa seksualno određen, već da to s vremenom postaje’ u smislu rodne teorije“, upozorio je nadbiskup, podsjetivši da je i papa Franjo 2016. g. takvo učenje nazvao ‘ideološkom kolonizacijom koja razara obitelj i prazni temelje obiteljske antropologije’.

Nadbiskup je rekao da su i mladi žrtve izložene „pogubnim vjetrovima“ tih ideologija. Njihov status je raznolik, dinamičani i kompleksan, rekao je mons. Puljić, pohvalivši volontiranje mladih u brojnim društveno humanitarnim akcijama, sportskim natjecanjima i kulturnim događanjima. „Nisu, dakle, mladi bez ideala i bez volje činiti nešto dobro u društvu gdje žive i rade“, istaknuo je mons. Puljić, dodavši da se kler diljem hrvatskih biskupija trudi uključivati mlade u župama. Poziva ih se i na nacionalne susrete katoličke mladeži svake četvrte godine koji okupe tridesetak tisuća mladih. Obitelji se potiče na vjernost bračnom savezu, na molitvu i otvorenost životu te se organiziraju nacionalni susreti i hrvatskih katoličkih obitelji svake treće godine.

Predsjednik HBK upozorio je da u kulturalno ozračje „teško prodiru duhovne i evanđeoske vrednote zbog ‘naglašenih mitova’ koji cijene, ističu i uvažavaju samo ono što se tiče uspjeha, materijalnog napretka, osobnog prestiža i moći. Osjećamo kako se sada, kao i u prošlosti, traže odvažni pojedinci koji će biti kadri prenositi navještaj vjere i nade i pružati živo svjedočanstvo vjere“.

Isusovo „učvršćuj braću“ sastavni je dio Papine sveopće službe, uime i snagom poslanja Isusa Krista te je papu Franju nadbiskup zamolio: „Hrvatski biskupi okupljeni oko Vas spremni su i radosni da Vas čuju. Duboko smo zahvalni Bogu za ovu milosnu prigodu osjetiti i čuti što nam poručuje biskup Rima i nasljednik svetoga Petra, poglavar biskupskog kolegija i pastir sveopće Crkve. Učvrstite nas i osnažite u vjeri, dragi Papa Franjo. S osobitom naklonošću i osjećajima dubokoga poštovanja, hvala na pozornosti“.

U spomenu povijesne povezanosti s Papom koja nas ispunja zahvalnošću, mons. Puljić rekao je da i natpis na ploči otkrivenoj u sakristiji bazilike Sv. Petra nakon slavljenja mise hrvatskih biskupa, potvrđuje kršćansku povijest Hrvata. Pokrštenje je počelo 641. g. kada je papa Ivan IV. poslao opata Martina da pokupi kosti hrvatskih mučenika. Zatim, 879. g. Papa Ivan VIII. blagoslovio je hrvatskog kneza Branimira i naš narod. Povodom jedanaest stoljeća spomena veza hrvatskog kneza Branimira i Svete Stolice, sv. Ivan Pavao II. je u bazilici sv. Petra 1979. g. služio misu na hrvatskom jeziku.

Otkrivena mramorna ploča „vizualno i pismeno govori o trajno dobrim odnosima između Svete Stolice, Rimskih Papa i hrvatskog naroda. Ta je povezanost dolazila do izražaja posebice u teškom razdoblju hrvatskog otpora turskim osvajanjima u Europi u 15. i 16. st. Tim povodom papa Lav X. opisao je Hrvatsku 1519. g. kao ‘čvrsti štit i predziđe kršćanstva’. Istu skrb i brigu Hrvati su osjetili i tijekom Drugog svjetskog rata, kao i za vrijeme nedavne borbe za slobodu i neovisnost tijekom Domovinskog rata. U tom vremenu osjećali smo blizinu Svete Stolice i posebice utješni glas sv. Ivana Pvala II. koji nas je tješio, hrabrio, za nas molio i poticao činiti geste mira i praštanja“, istaknuo je predsjednik HBK.