Dragi brate u Kristu Uskrslom, sada biskupe Ivane,

dragi naš Ićo!

U ovom – vjernički proživljavano – dojmljivom slavlju biskupskoga ređenja, koje svojim duhovnim pologom i snagom, pa i danom slavljenja, izranja iz otajstva Vazma Gospodnjega, stoga istim tim više zrači ovo naše zborovanje; dok toliko toga rječito govori i bez riječi, jer je ovdje prvenstveno Bog na djelu u svojoj Crkvi, u Tvom i našem mjestu u njoj, u Tvom i našim životima vezanim s Uskrslim, čine mi se suvišnim dodatna doumljivanja i naše riječi, da ne bi bile frazama, a stvarnost je – makar otajstvena – ipak očita i silna.

Stoga bih Ti u ovom trenutku s posve iskrenim, bratskim osjećajima posvjedočio zajedništvo i blizinu, radost i srdačne čestitke uime svećenika našega prezbiterija – onih starijih, bogatih mudrošću i iskustvom, nekih već pritisnutih bremenom godina i bolešću, te istrošenih radom u različitim službama dijela njive Gospodnje u našoj Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji; zatim svećenika tvojih godišta i generacija u naponu snaga i darivanja sebe istom Kristovu poslanju, kao i onih mojih godišta i generacija kojima si bio sjemenišnim odgojiteljem i profesorom a koji nosimo puno uspomena i poveznica s Tobom i primljenoga od Tebe, također i zahvalnost za isto, uključujući i one s kojima si pastoralno djelovao u rodnom Slavonskom Brodu do svih mlađih svećenika u godinama zanosa i najmlađega đakona među nama; također, uime redovnika i redovnica ugrađenih u Tijelo naše partikularne Crkve, te svećeničkih i redovničkih kandidata koji su njezina radost i budućnost u nastavljanju Kristova poslanja.

Nama malo mlađima od Tebe, pa i drugima, poznata je Tvoja – nenametljiva, a jasna i živa – vjera u Krista Gospodina, ma tako ponizna, privržena ljubav prema Njemu, uvijek očitovana i u nama poticana kroz liturgijsko-sakramentalne susrete koji su Ti bili i ostali na srcu, do ovoga danas. Zrenje te vjere, uskrsne vjere (kao vjere apostola) nastoj sa svima nama – u nama samima – u otvorenosti milosti dalje podržavati i učvršćivati, da bi bila očitija naša dosljednost galilejskom Učitelju. Kao kršćanin i svećenik na tako si živ i djelatan način ucijepljen u zajedništvo naše Crkve, koju iskreno voliš. I bio si i ostani, kako si rekao na dan imenovanja, jedan između nas svećenika. Dragocjeno je uvijek naše svećeničko zajedništvo, naša međusobna iskrena i bratska potpora – i radi naše veće autentičnosti života i radi nesputanijega hoda za Kristom i radi skladnije suradnje sa službom biskupa i radi ispunjavanja poslanja svih na dobro Crkve i društva.

Reče jednom jedan između mlađe braće: Kada bismo samo mi bili više braća… Pomozi nam i Ti u tome. Budi, sada i službom pomoćnoga biskupa, u oslonjenosti na službu našega nadbiskupa Đure, prvenstveno bliz i otvoren za zdravi bratski dijalog i plodonosnu suradnju sa svećenicima, redovnicima i redovnicama – na posvećenje nas samih, a onda i na izgradnju Tijela Kristova-Crkve na prostorima drage nam Slavonije, Baranje i Srijema.

Davao nam svima Uskrsli po svom Duhu novoga žara i spremnosti na to u ovim izazovnim vremenima i onima koja nadolaze. Oslobađao nas strahova da ne uzmičemo i povlačimo se, nego – zagledani i snaženi Kristom – „izlazimo“ ususret ljudima. Tebe od početka nove etape odgovornosti u Crkvi još više ispunjala Njegova velikodušna ljubav, te svjetlo i mudrost Duha Svetoga, da budeš vjerni i razumni brat, sluga i pastir.

Dragi Ićo, Bog Te u svemu (od Njega i nas očekivanom i potrebnom) uzdržao, krijepio i pomagao – da se i u ove dane uzraduje kršćanska vjera i svi iskuse i slave Kristovo spasenje. Za to ovoga svečanoga dana i ubuduće uzdižemo Ocu i svoje molitve. Živio nam „na mnogaja i blagaja ljeta“!