Za misnoga slavlja i svečane procesije pjevao je zbor Sv. Cecilije pod ravnanjem s. Dominike Šašo. U propovijedi potaknuo je vjernike na razmišljanje o važnosti euharistije za kršćanski život. „Materijalizam i individualizam su nas srozali do temelja tako da se sve jasnije javljaju kritički glasovi iz Crkve koji razborito kažu: Bolje da prestanemo inzistirati s tim tijelovskim i inim paradama jer su doista postale samo parade. Stari se, kao i obično, sa sjetom prisjećaju duhovno kvalitetnijih vremena. Valjda iz kakve–takve svijesti da se slavi nekoga tko nas, kako Vladimir Nazor reče, ‘izvlači iz sebe i drži neprestano na dlanu’”, rekao je svećenik Plenković.

Naglasio je kako se euharistija i euharistijska pobožnost duboko ukorijenila u živote vjerničkih zajednica. „Euharistija je poticala silno strahopoštovanje. Ono se očitovalo i snažnim vanjskim znakovima. Netko je bio spreman žrtvovati pola radnoga dana kako bi se ispovijedio u susjednom mjestu uoči blagdana. Prije pričesti treba se dobro ispitati, pokajati, ispovijediti”, istaknuo je, ustvrdivši kako danas postaje upitan i naš stav prema ispovijedi i pričesti.

Govoreći o strahopoštovanju, primijetio je kako se ono nekad očitovalo s toliko detalja. „Očitovalo se u podizanju kape kad se prolazi kraj crkve, u odijelu koje se kupovalo samo za sudjelovanje u svečanijim crkvenim slavljima, u posebnom raspoloženju u kući i crkvi na dane velikih svečanosti. Očitovalo se u ponašanju punom strahopoštovanja za vrijeme mise”, rekao je vlč. Plenković, ustvrdivši kako se danas i u kazalište ulazi s puno više strahopoštovanja nego u crkve. Na kraju je poručio kako tijelovska procesija treba izražavati činjenicu da je Bogu mjesto „i u našim životima i na našim ulicama“.

U tijeku liturgijskoga slavlja asistirali su članovi supetarske bratovštine Sv. Roka.