Istina je prava novost.

Švica krštenjem i svećeničkim jubilejom proslavila župnog zaštitnika

U župi Švica nedaleko od Otočca, svetkovina župnoga patrona sv. Ivana Krstitelja, 24. lipnja, znakovito je protekla obilježena dvostrukim slavljem – krštenjem maloga Mate, drugoga djeteta Nikoline i Ivice Kostelac, te četrdesetom obljetnicom svećeništva don Anđelka Kaćunka, koji je u Švici pola godine bio privremeni upravitelj župe tijekom bolesti župnika Mile Rajkovića.

Uvodeći u misno slavlje, u kojem su koncelebrirali mons. Tomislav Šporčić, župnik i dekan otočki, vlč. Ivica Miškulin, župnik L. Lešća, vlč. Andrija Kekić, župnik Sinca, don Jure Ladišić, duhovnik slijepih i slabovidnih, te domaćin vlč. Rajković, predvoditelj don Anđelko Kaćunko, župnik Kompolja, čestitao je Švičanima blagdan zaštitnika župe te istaknuo presudnu važnost odaziva na Krstiteljev poziv na obraćenje, kojemu narod spontano pruža otpor, tražeći „promjenu ponašanja i u vrhu države i u vrhu Crkve, želeći da se svi drugi promijene kako bi nam bilo bolje, a mi da ne učinimo ništa”.

U propovijedi don Anđelko je naglasio kako svaki Isusov učenik, upravo po sakramentu svetoga krštenja, kao zadaću dobiva i proročku službu pa je, po primjeru Ivana Krstitelja poslan biti također „preteča” Isusu, tj. u sredini u kojoj živi „pripravljati put Gospodinu”. A to, istaknuo je, „konkretno znači živjeti evanđeosko zajedništvo najprije u svojoj obitelj, zatim u svojoj ‘župnoj obitelji’, te na kraju živeći Evanđelje u svakom trenutku i na svakom mjestu, svatko u svojemu pozivu i poslanju”.

To je presudno, posvijestio je propovjednik, „poglavito u sadašnjoj tragičnoj situaciji ubrzanoga izumiranja hrvatskoga naroda, koji propada jer je izgubio duhovnu ‘navigaciju’, duhovni ‘kompas’. A upravo je taj izraz, kompas, istaknuo sveti papa Ivan Pavao II., 3. listopada1998. u Mariji Bistrici, za našega svetog blaženika Alojzija Stepinca”, rekao je don Anđelko te posvijestio kako je Blaženik nama danas „kompas za orijentaciju” po tome što je “dosljedno živio kreposti bogoljublja, čovjekoljublja i domoljublje te je stalno bio za žrtvu spreman – baš kao Ivan Krstitelj i na najuzoritiji način naš Spasitelj Isus – za razliku od raznih ‘navijačkih domoljuba’, koji stalno izvikuju famozni ‘ZDS’, a životom su potpuna suprotnost našim svetim uzorima”.

Propovjednik je potom istaknuo kako je Ivan Krstitelj bio „bez dlake na jeziku” te je bez ljudskih obzira javno osuđivao i prokazivao zlo a pokazivao dobro. Nažalost, danas i svećenici paze da jasnim i oštrim riječima ne povrijede ‘pobožne uši’ svojih vjernika.

„A svaki bi svećenik morao biti kao Ivan – ako nismo takvi, to znači da se nismo dovoljno trudili, ali i da su nas vjernici više ogovarali nego molili za nas. Zato je danas premalo onih, čak i u Crkvi, koji upozoravaju na izumiranje naroda – ‘Crotitanik’ tone, a mediji zabavljaju narod stalno novim ‘igrokazima’, kao što su tzv. sapunice i utakmice, ali i predsjednički izbori”, upozorio je don Anđelko.

Dodao je da se danas također malo tko usuđuje upozoriti na „trostruku nepismenost hrvatskoga naroda – vjersku, političku i medijsku, zbog čega je većini televizor važniji od knjige, a rijetkost je katolička obitelj u kojoj Biblija ima počasno mjesto u dnevnom boravku. Stoga uopće nije čudno što je primitivizam postao sastavni dio našega identiteta, a pokazuje ga ‘pet pogubnih P’: psovka, prostačenje, površnost, pijanstvo i pobačaj”, naglasio je propovjednik te na kraju istaknuo „recept za oporavak”.

Trebaju nam mnogi novi ‘Ivani Krstitelji’, tj. duhovno jaki i karakterni ljudi, umjesto duhovnih lijenčina i duhovnih mlitavaca, kakvima je gotovo cijeli novi naraštaj učinila tzv. epidemija popustljivog odgoja, kako u svijetu već odavna stručnjaci upozoravaju.

Budućnost našega naroda i naše Crkve je u rukama tj. u srcima mladih koji će živjeti drukčije nego generacija koja se bojala djece i rugala trudnicama. Dakle, u kršćanskim obiteljima djecu treba odgajati kao što su Zaharija i Elizabeta odgajali svoga Ivana, pa ga je Isus proglasio ‘najvećim rođenim od žene’. Za njim su hrlili ljudi iako ih je kritizirao i pitali ga što trebaju činiti, a on ih je upućivao na pravedan život i međusobnu solidarnost. Ističući da za njim dolazi onaj koji će ih ‘krstiti Duhom Svetim i ognjem’, propovijedao je: ‘Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!’ (usp. Lk 3,3-14). To je i nama danas jedina spasonosna formula za izlazak iz krize – bez toga, bez ozbiljnog zaokreta prema Evanđelju, bez obraćenja po Isusovu receptu nastavit ćemo hod prema sigurnoj smrti”, poručio je don Anđelko te zaključio pozivom mladim roditeljima, i mladima kao budućim roditeljima, da se „trgnu i budu drukčiji”, za svoje dobro, za dobro Crkve i za budućnost našega naroda, te molitvom sv. Ivanu da Švici i cijeloj Hrvatskoj izmoli mnogo novih ‘Krstitelja’, a među njima neka bude i novokrštenik Mate.

Potom je župnik Mile Rajković obavio slavlje sakramenta krštenja maloga Mate, izrazivši radost cijele župne zajednice nad tim događajem. Čestitao je roditeljima što su novim članom obogatili i svoju obitelj, i župu, i Crkvu i narod, poglavito u stanju naglog smanjivanja broja župljana, jer je triput više sprovoda nego krštenja. Župnik je novokrštenikovu ocu te kumu Ivici Pleši izrazio također imendansku čestitku.

Na kraju misnoga slavlja, na kojem je pjevanje vodio župni zbog s Hanom Marinić za orguljama, župnik je zahvalio hodočasnicima iz susjednih župa, kao i nazočnim svećenicima, a poglavito predvoditelju don Anđelku. Zahvalio mu je također za pastoralnu skrb župe tijekom izbivanja zbog bolesti, kao i za dobru susjedsku suradnju i kolegijalnost, te mu je čestitao svećenički jubilej, rekavši kako nije slučajno što je prije četrdeset godina za svećenika zaređen upravo na blagdan sv. Ivana Krstitelja, što je izazvalo spontani pljesak vjernika.

Prije završnoga blagoslova don Anđelko je izrazio zahvalnost Bogu za dar svećeništva, rekavši kako je i njemu samom zagonetno zašto je Isus izabrao baš njega te je pozvao vjernike da nastave ustrajno moliti i za svoje svećenike i za nova duhovna zvanja.