Uz srijemskog biskupa u koncelebraciji su bili katedralni župnik preč. Tomislav Lasić i kapelan vlč. Ivan Malić.

Biskup je u homiliji kazao kako postoji dar koji nadilazi sve ostale: „Dar Boga koji se daruje čovjeku. Upravo to slavimo na Tijelovo. Slavimo Krista koji je trajno prisutan među nama u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Danas pred nama odjekuju riječi koje su prije dvije tisuće godina mnoge sablaznile: Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Isus ne govori u slikama. Ne koristi usporedbe. Ne ostavlja prostor za dvojbe. Govori jasno: Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta. To je srce katoličke vjere.“

Mons. Svalina osvrnuo se i na tešku povijest Srijema, obilježenu brojnim ratovima, te kazao kako se u tim najtežim trenucima narod oslanjao na euharistiju:

„Koliko je bilo suza, stradanja, neizvjesnosti! Ali jedno je ostalo: oltar, misa, euharistija. Kad su ljudi izgubili sve, nisu izgubili svetu misu. Kad su ostajali bez sigurnosti, tražili su sigurnost u Kristu. Kad su ostajali bez kruha zemaljskog, znali su da ne smiju ostati bez Kruha života. Zato je ova naša katedrala, koju obnavljamo, više od građevine. Ona je svjedok mnogih naraštaja koji su živjeli od euharistije. Ovi zidovi pamte klečanja naših predaka. Pamte njihove molitve. Pamte njihove zavjete. Pamte njihove suze. Ali iznad svega pamte njihovu vjeru da je Krist ovdje.“

Biskup je u nastavku govorio kako materijalno posjedovanje ne može ispuniti čovjeka:

„Jer postoji glad koju ne može utažiti nikakvo bogatstvo. Postoji žeđ koju ne može ugasiti nikakav uspjeh. To je glad za smislom. Glad za ljubavlju. Glad za Bogom. I upravo na tu glad Isus odgovara: Tko jede moje tijelo i pije moju krv, ima život vječni. Ne kaže: imat će više novca. Ne kaže: neće imati problema. Ne kaže: neće trpjeti. Nego kaže: Ima život. Onaj pravi – Božji. Neprolazni. Vječni.“

Stoga je predvoditelj slavlja podsjetio okupljene kako ne treba voditi računa samo o tome kako hranimo tijelo, nego i o tome kako hranimo dušu. Važno je brinuti se za dušu, kako su činili sveci, susrećući se s Kristom u euharistiji i dopuštajući mu da ih mijenja.

Kazao je i kako je procesija, koja će uslijediti nakon mise, važan znak naše vjere:

„Danas ćemo poći u procesiji s Presvetim. Nosit ćemo pokaznicu od postaje do postaje. Mnogi će gledati. Neki će se prekrižiti. Neki možda neće razumjeti. Ali procesija nije samo običan hod. To je ispovijest naše vjere. To je javni navještaj da Krist pripada našem životu. Da Krist pripada našim obiteljima. Da Krist pripada našem gradu. Da Krist pripada našem Srijemu. Da Krist nije uspomena, nego živa stvarnost. Kada Presveto prolazi od postaje do postaje, kao da ponovno čujemo Gospodina koji govori: Ne bojte se. Ja sam s vama.“

Biskup se u homiliji obratio starijima, zahvalivši im što su vjeru prenijeli na mlađe naraštaje i pokazali da se snaga crpi iz euharistije. Obratio se i mladima, potaknuvši ih da ne izgube divljenje pred Bogom, jer samo on može dati ono za čim srce najdublje čezne.

„Neka stoga ova svetkovina obnovi našu vjeru. Neka obnovi naše poštovanje prema svetoj misi. Neka obnovi našu ljubav prema Presvetom Oltarskom Sakramentu. I neka nas nauči da pred svim promjenama ovoga svijeta ostanemo čvrsto povezani s Onim koji je rekao: Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke.“, zaključio je homiliju srijemski biskup.

Nakon mise uslijedila je tradicionalna procesija s Presvetim Oltarskim Sakramentom, koji je biskup Svalina nosio kroz dvorište katedrale u pratnji župljana odjevenih u srijemske narodne nošnje. Djeca su hodala ispred Presvetoga i bacala latice cvijeća.

Procesija se zaustavila kod četiri sjenice, gdje se molilo za zaštitu i blagoslov stanovnika grada. Sjenice su župljanke bogato ukrasile cvijećem i ručnim radovima.