Biskup je tom prigodom pozvao vjernike na obnovu euharistijske vjere, istaknuvši da euharistija nije tek spomen na Krista, nego stvarna prisutnost uskrsloga Gospodina među svojim narodom.
Na početku homilije podsjetio je kako Crkva upravo na svetkovinu Tijelova na poseban način ispovijeda vjeru da je Isus Krist „stvarno, istinski i trajno prisutan u Presvetoj Euharistiji“. Naglasio je da ono što je započelo na Posljednjoj večeri, kada je Isus rekao: „Ovo je tijelo moje“, traje i danas na oltarima diljem svijeta.

Govoreći o otajstvu euharistije, istaknuo je da Krist u njoj ne daje nešto od sebe, nego daruje samoga sebe.

„Na križu je prinio svoje tijelo za život svijeta, a u euharistiji ostaje trajno prisutan među nama. Svaka sveta misa mjesto je susreta s tom beskrajnom ljubavlju“, poručio je.

Biskup je potom pozvao vjernike na ispit savjesti o vlastitom odnosu prema svetoj pričesti i sudjelovanju u misnom slavlju. Upozorio je na opasnost da ono najsvetije postane navika.

Govoreći o euharistijskim procesijama koje se na Tijelovo održavaju u mnogim mjestima, biskup je istaknuo da one predstavljaju javno svjedočanstvo Kristove prisutnosti u svijetu.

„Mi danas, kao nekoć, nećemo ulicama našega grada pronijeti pokaznicu s Presvetim. I ne trebamo zbog toga biti tužni. Jer nas je dobri Bog izabrao za jednu drukčiju, osobnu i zajedničku svjedočku zadaću. Pozvani smo da ne samo danas, nego svakoga dana, tiho i s mirom u duši nosimo Isusa u svome srcu: u svojim obiteljima, ulicama ovoga grada, na radnim mjestima, u školama i na fakultetima. Pozvani smo da svugdje i uvijek svjedočimo komu pripadamo i od koga crpimo snagu za život. A tu snagu nalazimo u Presvetoj Euharistiji“, rekao je biskup.

Na kraju homilije biskup je pozvao okupljene da zahvale Isusu za dar njegove trajne prisutnosti u euharistiji te da mole za obnovu vjere, poštovanja i ljubavi prema tom sakramentu.

„Neka nas Kruh života koji primamo na oltaru osposobi da i sami postanemo kruh lomljen za druge – ljudi ljubavi, služenja i milosrđa“, zaključio je biskup.

Nakon popričesne molitve vjernici su ostali u polusatnom klanjanju Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu. U osobnoj i zajedničkoj molitvi Isusu, stvarno prisutnom u euharistiji, povjerili su svoje radosti i poteškoće, kao i potrebe svojih obitelji, Crkve i cijeloga naroda, moleći od Gospodina milost, snagu i ustrajnost za autentično življenje vjere u svakodnevnom životu.