Mnogi hodočasnici cijeli dan su dolazili u svetište kako bi iskazali ljubav prema Presvetoj Djevici Mariji pripravno sudjelujući na jednomu od šest misnih slavlja, a uoči mise u 18 sati svetišni, crkveni i sav prostor oko župne crkve Pohođenja BDM do obale rijeke Dunav ispunila su djeca s roditeljima, bakama i djedovima te mladi i stariji.

Preč. Ante Markić, upravitelj aljmaškoga Svetišta i župnik župe Pohođenja BDM, srdačno je pozdravio sveprisutne kazavši kako u 45 godina župničke službe u Aljmašu prvi puta vidi toliko sabranih obitelji te da je to znak koliko volimo nebesku Majku i što se njoj utječemo nalazeći se u njezinoj blizini, u njezinu utočištu. “Sudjelujemo večeras u ovoj zadnjoj blagdanskoj misi, zadnjoj, ali najmlađoj. Osjećam radost što smo došli u Svetište i duh gostoprimstva.”

Sada je trenutak da se zaustavimo u svojim mislima i učinimo gostoprimstvo velikom, svemogućem Bogu i malenom Bogu, rođenom u krilu Djevice Marije želeći se približiti najmanjima, malenima. Napravimo gostoprimstvo u svojemu srcu i primimo svojom ljubavlju milosrđe“, kazao je biskup uvodeći u slavlje euharistije.

Misu je uz preč. Markića suslavio Petar Ćorluka, dekan čepinski i župnik župe Rođenja Ivana Krstitelja u Vladislavcima. Na misi je pjevao Zbor mladih Miriam iz župe Sv. Rozalije iz Ivanovca uz orguljsku pratnju župljanke iz Antunovca Tihane Huber.

U misnoj homiliji biskup Ivan je spomenuo: „Danas, u Marijinu uznesenju mi slavimo istinu i stvarna djela Božjega spasenja. U Bogorodici Mariji častimo ‘prvospašenu’ – onu, u čijemu životu na najizvrsniji način otkrivamo povezanost i zajedništvo Boga i čovjeka.“ Pozivajući nazočne vjernike da što dublje promotre dubinu ljudskoga života, njegovo dostojanstvo i ranjenost grijehom rekao je: „Sjaji nam Marijin putokaz! Nekoć, na samome početku povijesti, čovjek je pristao na razgovor sa Sotonom, i povjerovao mu te zaveden propao u ‘bezdan odijeljenosti od Boga’. No, s Marijom na sasvim izuzetan način započinje jedan novi dijalog, nova suradnja i novi put zajedništva s Bogom koji nam je darovan i naviješten, sada na ‘utjelovljen’ način, na stazama našeg ljudskog života i pokazuje nam da upravo ovaj svoj zemaljski život trebamo razumjeti i živjeti kao put spasenja – kao mjesto na kojem smo pozvani svakodnevno otkrivati Božju nazočnost. Ne, čekajući samo ‘buduću vječnost, već ‘ovdje i sada’ – u svom sadašnjem životu, na licima i u srcima ljudi s kojima živimo.“

Ćurić je nadalje podsjetio: „Možda smo u ozračju suvremene kulture postali ‘osamljenima’ – u vrtlogu brzine, kratkotrajnosti; s mnoštvom površnih odnosa, bez prepoznavanja onog najdubljeg zajedništva, trajnoga, neprolaznoga, izvornoga zajedništva s Bogom. To je zajedništvo koje rasvjetljuje sve naše ljudske odnose i zajedništva, a napose daje snagu zajedništvu obitelji, za koju se s posebnim žarom zauzimao papa sv. Ivan Pavao II., kojega se s radošću spominje ovo svetište jer je 7. lipnja 2003. u Osijeku obredom krunjenja počastio kip Gospe Aljmaške. To pokazuje da obitelj nije samo zajednica ljudi, supruga i supruge, nego zajednica spasenja, zajednica s Kristom – srcem i biti svake obitelji.“

Zaključujući homiliju biskup Ćurić je brojne nazočne bodrio evanđeoskom nadom, sokoleći ih riječima: „Sjetimo se da smo svi krštenjem trajno pribrojeni sretnoj zajednici – Crkvi, te se nikako ne bi trebali doživjeti tek nekim dodatkom životu našega svijeta ili možda nekim reliktom, ‘neplodnim’ ostatkom prošlosti, već se možemo doživjeti kao živa zajednica onih koji ‘imaju nadu’. Imajmo nadu da će se s Djevicom Marijom i na nama ostvariti slava uskrsnuća i vječni život prema kojem struji naše zemaljsko vrijeme i postojanje. S Gospodinom smo našli čvrsto uporište, pripadamo Božjoj Crkvi i mi jesmo živa zajednica koja ima nadu.“

Poslije mise uslijedio je pojedinačni blagoslov male djece. Djeca su stajala u redu za blagoslov poslije kojega su se ponosno vraćala u krilo roditelja, dok su obitelji s većom djecom molitvom zahvaljivale za milosti ispred Gospinih kipova. Brojni su molili i palili svijeće za duše pokojnika.

Domaćin preč. Ante Markić slaže se kako je ove godine aljmaško svetište pohodilo više od 100.000 vjernika, računajući večeri priprave, a na večernjoj misi 15. kolovoza nikada ranije nije bilo toliko mnoštvo sabranih obitelji s djecom, osobito novorođenčadi i predškolaca te vjernika svih generacija koji su primili biskupov blagoslov.

Najviše je bilo Osječana i vjernika iz osječke okolice pa stoga ne čudi što su se kolone vozila s hodočasnicima protezale od ulaska u Aljmaš do Sarvaša, a poslije 20 sati trebalo je više od sat vremena za prelazak tridesetak kilometara od svetišta do ulaska u Osijek. Gužva je bila neuobičajena, neočekivana, ali vjernici su se kućama vraćali veseli, osnaženi sakramentima, molitvom i Gospinim milostima.