Pretpremijera Laudatovog dokumentarnog filma 'Dječje prihvatilište Sisak'

‘Dječje prihvatilište Sisak’ dokumentarni je film potkrepljen izvornim dokumentima i autentičnim fotografijama, a u njemu govore istraživači, povjesničari, crkveni velikodostojnici te svjedoci događaja.

Među uzvanicima na pretpremijeri bili su izaslanik Predsjednice Republike Hrvatske Ante Deur, savjetnik Predsjednice za branitelje, Ivan Kozlica, predstavnik Ministarstva hrvatskih branitelja, izaslanica Gradonačelnika grada Zagreba Vlasta Ivčević, zamjenica pročelnice Gradskog ureda za branitelje, mons. Vlado Košić, biskup sisački, mons. Juraj Batelja, postulator kauze za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca, mons. Josip Kuhtić, rektor Zagrebačke katedrale, ali i mlade generacije u vidu pedesetak studenata fakulteta Hrvatski studiji iz Zagreba.

Program pretpremijere koji je vodila Diana Tikvić otvorila je Klapa ‘Sveti Juraj’ HRM-a hrvatskom himnom, dok su u nastavku programa otpjevane još i pjesme ‘Mila naša zemljo Hrvatska’ te ‘Oči u oči’. Producentica filma Ksenija Abramović istaknula je kako je ovaj dokumentarni film dio misije da se povijest koja je desetljećima izokretana rasvijetli.

“U razgovoru s ljudima iz Siska često je iskakala tema o djeci iz prihvatilišta. Vidjeli smo bol koju im čini ljaga bačena na njihov grad. Predugo se tvrdi da je postojao logor u Sisku u kojemu su se navodno ubijala djeca. A građani toga grada uložili su tada iznimne napore da se ta djeca spase. Za to postoje živući svjedoci. O negativnom utjecaju nepravde na čovjeka ne govori se mnogo. A ja ga često vidim na ljudima. I osjećam da se ta nepravda treba ispraviti. Naša produkcijska ekipa istražila je uz pomoć stručnjaka i svjedoka činjenice. Rezultat je ovaj film i vjerujem da se njime istina može rasvijetliti. Činjenice pokazuju da je u Sisku postojalo dječje prihvatilište”, izjavila je pred uzvanicima Ksenija Abramović, direktorica Laudato TV-a.

Sisački biskup mons. Vlado Košić koji se pojavljuje i u filmu u svom govoru je rekao: “Sišćani su ponosni na to djelo koje su učinili, spašavanje djece. Nisu pitali čija su, nego su vidjeli da su nevina, da su bolesna, da su u potrebi. Trebalo im je pomoći . Nažalost, mnogo ih je umrlo, ali učinilo se koliko se moglo. Zato je to djelo velike kršćanske ljubavi.”

Nakon projekcije filma o istraživačkom djelovanju i brisanju prašine sa zaboravljenih i zataškavanih dokumenata te svojoj novinarskoj borbi za pravdu i istinu govorila je redateljica i scenaristica filma Nada Prkačin.

Svečani program završio je klapskom pjesmom ‘Croatio iz duše te ljubim’ koju su u glas zajedno otpjevali posjetitelji u dvorani.

O filmu:

Dokumentarni film ‘Dječje prihvatilište Sisak’ prikazuje kako su zbog velikog priljeva djece s Kozare u gradu Sisku otvorena četiri prihvatilišta. Mortalitet djece je u početku bio iznimno velik zbog zaraznih bolesti koje su tada vladale, no do kraja 1942. sveden je na pojedinačne slučajeve. Djeca su zbog ogromnog broja i neprimjerenih uvjeta prihvatilišta smještana i po obiteljima. Uz opću neimaštinu i glad preuzimanje brige za tzv. kozaračku djecu bio je pothvat iznimne kršćanske uljudbe i velikoga srca koje su Siščani toga vremena pokazali. Unatoč nadljudskim naporima u zbrinjavanju djece desetljećima je širena lažna povijest po kojoj je u Sisku bio logor u kojemu se namjerno usmrćivalo djecu.

Ovaj dokumentarni film rasvjetljava istinu i pokazuje što se uistinu događalo u Sisku 1942.

O tome govore stručnjaci Roman Leljak, slovenski istraživač i publicist, Igor Vukić, istraživač i publicist, Vlado Košić, sisački biskup, mons. Juraj Batelja, postulator kauze za proglašenje svetim bl. Stepinca, Ante Beljo, predsjednik Hrvatskog žrtvoslovnog društva, doc. dr. sc. Vlatka Vukelić, povjesničarka, dr. sc. Vladimir Šumanović, povjesničar. U filmu svjedoče i sudionici vremena Marija Ivšić, Nada Kovačić, Ivanka Marić, Ivan Posilović i Branko Ljubešić.

Dokumentarni film ‘Dječje prihvatilište Sisak’ snimljen je u produkciji Laudato, producentica filma je Ksenija Abramović, a redateljica i scenaristica Nada Prkačin. U filmu je korištena dokumentacija Hrvatskog državnog arhiva. Snimatelji su Ivan Meteš i Andrej Bunić. Trajanje filma je 50 minuta.