Na početku misnoga slavlja mons. Hranić podsjetio je kako je đakovačka prvostolnica posvećena 1. listopada 1882. te da je biskup Strossmayer je za tu veliku svečanost u Đakovo pozvao biskupa Jurja Posilovića, jer je on kao tadašnji senjski biskup imao pravo bogoslužje slaviti na hrvatskom jeziku. Biskup Strossmayer prepustio je da on na starohrvatskom jeziku posveti njegovu novosagrađenu katedralu. „To puno govori o hrvatskim osjećajima i identitetu biskupa Strossmayera, istodobno o njegovoj zdravoj crkvenosti te o njegovu odnosu prema slavenskom pitanju unutar Austrougarske monarhije i unutar čitave Europe“, naglasio je đakovačko-osječki nadbiskup te rekao: „Jedan od slavenskih naroda kojega je biskup Strossmayer osobito volio bio je bugarski narod.“

Foto: Tiskovni ured Đakovačko-osječke nadbiskupije/M. Kuveždanin/D. Lacković/P. Tustanovski

Pozdravio je potom uime pomoćnog biskupa Ivana Ćurića koji je bio odsutan te uime prisutnog umirovljenog nadbiskupa Srakića i u svoje osobno ime biskupa Jovčeva, njegova generalnoga vikara Manolova te njihovu pratnju. „Drago mi je što i na ovaj način nastavljamo te snažimo dugogodišnje osobne i crkvene veze osobnog prijateljstva između nas biskupa te između naših biskupija na temeljima koje je postavio graditelj ove katedrale biskup Strossmayer“, rekao je mons. Hranić.

U svojoj homiliji, koju je biskup Jovčev započeo na bugarskom, a vlč. Lacković pročitao u cijelosti na hrvatskom jeziku, istaknuo je: „Dom moj dom će se molitve zvati, govori Gospodin; u njemu, tko moli dobiva i tko traži nalazi, i tko kuca, njemu će se otvoriti. Tu se otkriva tajna pravoga hrama i prikazuje se slika nebeskog Jeruzalema; jer ti si napravio od tijela svojeg jedinorođenog Sina, rođenog od Prečiste Djevice, sveti hram za sebe, u kojem prebiva punina božanstva. Ustanovio si Crkvu, tvoj sveti grad izgrađen na temeljima apostola kojemu je zaglavni kamen sam Krist Isus, izgrađen od izabranog skupocjenog kamenja, gdje ćeš prebivati u sve vijeke i svima biti svjetlo Kristovo koje će sjati kao vječna zora u njemu.“

Mons. Jovčev zatim je naglasio: „Ove riječi odnose se i na ovu katedralu–baziliku svetog apostola Petra, koja se uzdiže na čast i slavu Boga Svemogućega i najvećega. Posvećena je Duhom Svetim po rukama biskupa. To je sveto mjesto na kojem se razlijevaju božanske tajne za spas vjernika.“

oto: Tiskovni ured Đakovačko-osječke nadbiskupije/M. Kuveždanin/D. Lacković/P. Tustanovski

Pojašnjavajući kako se u Bugarskoj govori jezik sličan hrvatskom, biskup Jovčev rekao je kako je došao među vjernike u ovu prvostolnicu sa željom da se pridruži svečanom glasu molitvenog mnoštva kršćana ove biskupije i da izrazi svoje zajedništvo s ovom Crkvom, koja je dio Univerzalne Katoličke Crkve, čiji smo svi živi članovi. „Želim se radovati s vama, jer je vaša crkvena zajednica, bliska mojoj crkvenoj zajednici u Bugarskoj mojoj domovini, u promatranju mističnoga crkvenoga tijela, čija je glava Krist Svemogući i Gospodar cijelog svemira“

Poručujući vjernicima da su od trenutka kada na kraju mise čuju riječi idite u miru „nositelji Božje svete milosti na spasenje svih ljudi“ te da će tako „biti pravi misionari Krista Gospodina, koji želi da svi ljudi vjeruju i da budu spašeni“, mons. Jovčev je proučio: „Neka vam ovaj blagdan bude ostvarenje velikoga ideala koji nam je donio Krist: Idite po cijelom svijetu i propovijedajte evanđelje svim ljudima. Neka Duh Božji prebiva u vašim srcima i neka vas on ujedini u slavnom zajedništvu sa svim anđelima i svetima.“

oto: Tiskovni ured Đakovačko-osječke nadbiskupije/M. Kuveždanin/D. Lacković/P. Tustanovski

Misno slavlje pjesmom je animirao Mješoviti konkatedralni zbor pod ravnanjem mo Ivana Andrića, uz orguljsku pratnju mo Vinka Sitarića. Nakon misnoga slavlja biskup Jovčev posjetio je i središnje ustanove Đakovačko-osječke nadbiskupije u Đakovu i Osijeku.