Svečano euharistijsko slavlje na drugu nedjelju došašća, kada pada i svetkovina Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije koja se liturgijski prenosi na dan 9. prosinca, u katedrali Srca Isusova u Sarajevu, u kojoj se nalaze smrtni ostaci nadbiskupa Stadlera, predvodio je vrhbosanski nadbiskup i metropolit kardinal Vinko Puljić u zajedništvu s apostolskim nuncijem nadbiskupom Luigijem Pezzutom te uz koncelebraciju 16 svećenika među kojima je bio i postulator kauze za proglašenje blaženim sluge Božjega Josipa Stadlera mons. Pavo Jurišić. Sudjelovale su brojne sestre Služavke Malog Isusa na čelu s časnom majkom s. Marijom Banić i provincijskom glavaricom s. M. Mariom Anom Kusturom kao i sestre drugih družbi među kojima i provincijska predstojnica Školskih sestara franjevki Krista Kralja Bosansko-hrvatske provincije s. Kata Karadža.

U propovijedi kardinal Puljić najprije se osvrnuo na misna čitanja druge nedjelje došašća, ističući da „prorok Izaija želi svom izabranom narodu prisvijestiti da je Božji sud uvijek pravedan“. „Zato je prevažno shvatiti Božju pravednost. To i sveti Ivan Krstitelj, na neki način, poručuje da će Bog razlučiti zrnje od pljeve. Mi, ljudi, često miješamo istinu i laž, dobro i zlo. Kod Boga toga nema. Grijeh i milost ne idu zajedno. Potrebno je shvatiti prorokovu poruku da poput Ivana Krstitelja pripravimo put Gospodinu i da, kako sv. Pavao potiče, ‘prigrlimo jedni druge kao što je Krist prigrlio nas na slavu Božju’“, kazao je kardinal Puljić, ističući da je potrebno obratiti se, usvajati Isusovo mišljenje, Isusov stav kad poručuje: ‘Učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca’ (Mt 11, 29).

Spominjući se obljetnice smrti sluge Božjega Josipa Stadlera, koji je preminuo 8. prosinca 1918. u Sarajevu, poželio je da „svi mi onako volimo Crkvu kako ju je on volio i to Crkvu onakvu kakva jest“. „On je služio u Crkvi i u svom dostojanstvenom služenju vjerovao je u svoje poslanje koje mu je Crkva dala. Danas postoji poslanje, ali ljudi često rade po svojem, po onom što mu je ćeif i sklonost, a ne po onom što Crkva daje. Ono što Crkva daje, to je poslanje. Zato je potrebno od sluge Božjega Josipa Stadlera naučiti tu crkvenost. Znajući kakve je kušnje nadbiskup Stadler proživljavao, čovjek se divio s kakvom ih je strpljivošću podnosio. Kad dođem u krizu vidjevši svu zlobu koja zna zavladati, tada mi je nadahnuće strpljivost nadbiskupa Stadlera kojom je podnosio sve uvrjede, pljuvanje i poniženja. Bogu smo zahvalni za njega… Učimo se od nadbiskupa Stadlera obraćenju da poravnamo brda među nama, da se znamo međusobno prihvatiti kao ljudi. Ozbiljan problem koji se primjećuje u posljednje vrijeme jest to da su niknula brda između ljudi. Ljudi se često međusobno ne mogu prihvatiti. Ponekad ni najbliži. Iako se zajedno mole i idu na pričest, nerijetko ostaju brda između njih. Prevažno je shvatiti da valja ta brda ukloniti. To su brda oholosti, sebičnosti… i da ne nabrajam dalje. Bogu smo zahvalni ne samo zato što nam je nadbiskup Stadler ostavio ova divna zdanja kao karizmatski graditelj malog i bogoslovnog sjemeništa, sirotišta, ove katedrale…; ne samo zato što je u karizmi svoga poslanja doveo časne sestre koje će odgajati druge te ustanovio sestre Služavke Malog Isusa, nego smo posebno zahvalni što je ostavio divni svijetli trag svoga života“, rekao je kardinal Puljić.

„Sestrama Služavkama Malog Isusa zahvaljujemo što imaju divan osjećaj prema svome Utemeljitelju i što su me, smijem to reći, stalno pitale, kad ćemo započeti proces Stadlerove beatifikacije. Hvala im što su s toliko ljubavi tražile da se pokrene proces koji je sada u Rimu. Sada čekamo da izmolimo završetak procesa proglašenja blaženim, čudo itd. Zahvalni smo nadbiskupu Stadleru što je ostavio tu zajednicu kao svoje pismo. Ne moramo čitati knjige jer su sestre Služavke Malog Isusa njegovo pismo: služiti sirotinji, malenima, potrebnima… U biti, uloga svakog kršćanina jest služiti čovjeku“, rekao je kardinal Puljić koji je potom govorio o Bezgrešnom začeću Blažene Djevice Marije. „Nije ona velika samo zato što je očuvana od grijeha, nego zato što je ostala bez grijeha, što je surađivala s Bogom. Bog joj nije oduzeo slobodu; u svojoj slobodi bila je predana Bogu. Naše časne sestre različitih družbi uz svoje ime stave i slovo M. odnosno ime Marija htijući u Mariji imati uzor. Podržavam vas i želim ne samo da to ime bude ispred Vašeg imena nego ispred života. Neka vam bude uzor Marija koja je Bogu poslušna, odana i Bogu predana. Takve karizme danas trebamo. Ova Crkva, koja je sva izranjena i proživljava kušnju, ima snagu Božje milosti. U to se mi pouzdajemo. Zato želimo, unatoč svih kušnji ovoga vremena, živjeti s tom vjerom te svjedočiti i naviještati spasenje i otkupljene“, poručio je kardinal Puljić.

Na kraju mise svi su pošli u dno katedrale i okupili se oko groba nadbiskupa Stadlera te, između ostalog, zajedno izmolili molitvu za njegovo proglašenje blaženim.

Tijekom mise liturgijsko pjevanje animirao je Katedralni mješoviti zbor „Josip Stadler“ pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića.

Nakon mise nastavljeno je druženje u Samostanu sestara Služavki Malog Isusa „Egipat“.

Sestre Služavke Maloga Isusa Sarajevske provincije Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije su 7. prosinca u dvorani Pavla VI. u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu u Sarajevu upriličile prigodnu akademiju u povodu 101. obljetnice smrti sluge Božjeg nadbiskupa Josipa Stadlera, prvog vrhbosanskog nadbiskupa i utemeljitelja njihove Družbe.

Sestre Služavke Malog Isusa na ovu proslavu pripravljale su se prigodnom trodnevnicom u Provincijskoj kući u Samostanu Egipat. Misna slavlja prevodili su: 5. prosinca mons. Slađan Ćosić, generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije; 6. prosinca mons. Tomo Vukšić, vojni biskup u BiH, i trećeg dana 7. prosinca mons. Luigi Pezzuto, apostolski nuncij u BiH.

Sluga Božji Josip Stadler rođen je u Slavonskom Brodu 24. siječnja 1843. u skromnoj obrtničkoj obitelji Đure i Marije, rođene Balošić. U jedanaestoj godini ostao je bez oca i majke te je za nj skrb preuzela dobra obitelj Oršić. Školovanje je započeo u rodnom gradu, nastavio ga je u nadbiskupskom sirotištu u Požegi i Zagrebu. U Rimu na Papinskom sveučilištu Gregorijani postao je doktor filozofije (6. 9. 1865.) i teologije (29. 7. 1869.). Za svećenika je zaređen u Rimu 1868. Vratio se u Zagreb i preuzeo je službu profesora u Klasičnoj gimnaziji u sjemeništu od 1869. do 1870. godine, a kasnije, 1870.-1881. službu sveučilišnog profesor na Nadbiskupskome liceju koji je 1874. prerastao u Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu. Papa Lav XIII. imenovao ga je 1881. vrhbosanskim nadbiskupom u Sarajevu. Djelovao je na vjerskom, prosvjetnom, kulturnom i nacionalnom polju. Dao je sagraditi katedralu Srca Isusova u Sarajevu, bogoslovno sjemenište s crkvom Sv. Ćirila i Metoda, kaptol i nadbiskupski dvor. U Travniku je podigao gimnaziju i sjemenište. Dao je sagraditi mnogo crkvi i ženskih samostana. Utemeljio je Družbu sestara Služavki Malog Isusa, sa svrhom da se skrbe za siromašnu i napuštenu djecu, za starije osobe i siromahe. Osnovao je sirotišta „Betlehem“ i „Egipat“ za djecu i starački dom. Bio je iskreno pobožan i rado je molio. Umro je u Sarajevu u 75. godini života na blagdan Bezgrešnog začeća, 8. prosinca 1918. Pokopan je u sarajevskoj katedrali. Na njegovu grobu molio je papa Ivan Pavao II. 12. travnja 1997. prigodom posjeta Bosni i Hercegovini. U Sarajevu 20. lipnja 2002. pokrenut je postupak da se proglasi blaženim i svetim.