S. Franka de Marie Imaculee Skroče rođena je u župi Uznesenja BDM na Belafuži u Zadru te su na svečanost njenih polaganja zavjeta iz Zadra došla dva autobusa ljudi: majka Jolanda, dva brata i rodbina, njeni belafuški župljani i prijatelji, željni podržati taj korak Frankinog posvećenja Gospodinu. Frankin otac s kojim je bila jako povezana nedavno je iznenada umro zbog zdravstvenih razloga, a u vremenu pred kraj života upravo mu je Frankin odlazak u samostan bio jaki impuls i zalog dubokog snažnog osobnog obrata u molitvenom i sakramentalnom životu kojega je hranio svakodnevnim odlascima na misu u belafušku crkvu. U obredu svečanog zavjetovanja nadbiskup je s. Franki predao križ i veo te je i na taj izvanjski znakovit način, uz molitvu posvete, prihvatio želju s. Franke da u Družbi Kćeri Srca Isusova provede svoj život i potpuno predana nasljeduje Gospodina.

„Svečanosti polaganja zavjeta posluha, čistoće i siromaštva potvrđuju da i u naše vrijeme ima djevojaka koje shvaćaju i prihvaćaju te vrednote. I danas, dakle, Duh Božji odabire pojedince i redove koji su voljni stati uz program Isusovog govora na Gori. Neka svima nama ta svečanost pomogne rasti u dobroti kako bismo srcem majke bili kadri tražiti Isusa na poprištima ljudske nevolje, pritom ne umarati se činiti dobro i osjećati kako nam je drago biti s Isusom, poput apostola Petra koji je nakon preobraženja uskliknuo: ‘Dobro nam je, Gospodine, biti ovdje’. Polaganje privremenih zavjeta prisjeća i svečaricu Franku na dane kad je i ona poput Petra imala iskustvo s Gore preobraženja pa velikodušno izrekla svoj ‘Evo me, Gospodine, vršiti volju tvoju!’. Poželimo joj neka vjerno slijedi kućna pravila i ne prestaje ponavljati apostolove riječi ‘Dobro mi je biti ovdje: u ovoj Družbi i u ovoj službi!’“, potaknuo je nadbiskup Puljić u propovijedi.

„Bogu posvećene osobe svjedoci su bezgranične Božje ljubavi i vidljivi znakovi onostranosti jer svojim posvećenjem utjelovljuju Isusa, a vjernošću zavjetima uvećavaju sjaj Evanđelja. Svojim zajedničkim životom one najavljuju novo doba i novo društvo, društvo Duha Svetoga. Da bi se u svijetu ostvarivala vitalnost posvećenog života, potrebna je višestruka vjernost: Kristu i Evanđelju, Crkvi i njenom misijskom poslanju, vjernost idealima posvećenog života i karizmi osnivača. Crkva moli i očekuje da Duh Božji i u ovom povijesnom trenutku zgrabi pojedince koji će i u ovom vremenu ludovanja i previranja neustrašivo stati uz program Isusova govora na Gori i opstati pred silnim zavođenjima modernoga svijeta. Koji će znati svetački i hrabro utjeloviti evanđeosku poruku i u ovom vremenu i prostoru“, naglasio je nadbiskup, u zahvalnosti Bogu za polaganje zavjeta s. Franke.

„Zahvaljujmo Bogu za silna djela koja izvodi u našoj sredini. Svojom molitvom i žrtvom Kćeri Srca Isusova su duhovna protuteža suvremenim zastranjenjima s kojima se hrvaju oružjem molitve, klanjanjem pred Presvetim, misom, osobnim žrtvama i molitvama. Utemeljiteljica Majka Marija od Isusa željela je da nemirne duše nađu mir, koji su u tami da nađu svjetlo a klonuli da dobiju snagu. Osobito je molila i željela da se nađu duše koje će biti kvasac dobra te svojom tihom molitvom, žrtvom, radom i životom sijati dobrotu u ovom materijalističkom svijetu“, rekao je nadbiskup Puljić. Istaknuo je da mu je drago što je njegov predšasnik nadbiskup Ivan Prenđa u lasinjski samostan doveo prvu članicu te Družbe iz Zadarske nadbiskupije, udovicu Mariju (67 godina) iz zadarske župe bl. Alojzija Stepinca na Bilom brigu koja je „bila desna ruka ondašnjoj časnoj majci“.

Nadbiskup je govorio o otajstvu Božjeg poziva kojega čini iščekivanje Boga koji zove i pronalaženje pozvanoga. Božji poziv pronalazi čovjeka, ali i čovjek pronalazi Božji poziv koji se događa u trenutku, oduševljava srce, ali to je trajan proces koji se odvija u etapama života i mjestima gdje čovjek boravi. Božji poziv i Zaručnik kojega je Franka iščekivala nju su pronašli na zadarskoj Belafuži u blizini Gospe maslinske kojoj se Franka utjecala, molila i pohodila je u tom drevnom svetištu, kao i u drugim trenucima njenog vjerničkog života kojega nastavlja u samostanu u Lasinji.

Klauzurne sestre Kćeri Srca Isusova u samostanu su zatvorenog tipa. „Cijeli svoj život posvetile su molitvi i radu. Nose bijelo redovničko odijelo s bijelim škapularom od dva srca koja predstavljaju Srce Isusovo i Srce Marijino. Njihova utemeljiteljica je Blažena Marija od Isusa, iz Francuske, koja je osnovala kontemplativnu zajednicu sestara, Kongregaciju Kćeri Srca Isusova, 20. lipnja 1873., na blagdan Srca Isusova, da mole za čitavo čovječanstvo. Kćeri Srca Isusova mole za sveopću Crkvu, za uspjeh svećenika u pastoralnom radu. Srce velikog svećenika Isusa, preko divne duše bl. Marije od Isusa, udostojalo se Crkvi dati ove bijele redovnice koje mole i žrtvuju se kako bi svećenički rad bio što plodniji. One mole za misionare i misionarke, za svećenike cijeloga svijeta. Osobito su im na srcima osamljeni svećenici i oni koji su zapali u krizu“, istaknuo je mons. Puljić, podsjetivši da je te sestre u Hrvatsku prvi put pozvao bl. Alojzije Stepinac tijekom Drugog svjetskog rata. Njihov dolazak tada nije se ostvario zbog rata.

U lasinjskom samostanu sada živi 19 sestara, među kojima je iz Zadarske nadbiskupije još s. Marija Faustina iz župe Korlat. U misi su koncelebrirali i zadarski svećenici župnik Belafuže don Dario Tičić, belafuški župni vikar o. Marko Dokoza, župnik Jasenica Ante Delić, župnik Bibinja Zdenko Milić i nadbiskupov tajnik don Damir Šehić. Pjevanje na misi predvodio je Zbor mladih iz belafuške župe Uznesenja BDM. Klauzurne sestre lijepo su primile zadarske vjernike, omogućivši svima doživljaj osobne duhovne obnove. Svi su imali prigodu prije i poslije polaganja zavjeta pozdraviti sestre i čestitati s. Franki.

Nakon misnog slavlja, nadbiskup Puljić darovao je poglavarici samostana relikviju bl. Miroslava Bulešića u relikvijaru, poklon Frankine rodne župe Belafuža gdje se Bulešić časti. Nadbiskup je poželio da taj svećenik, simbol patnje, muke i iskrenog svećeničkog ideala po kojemu je svećenik spreman položiti vlastiti život za braću, bude poticaj sestrama u njihovoj daljnjoj molitvi za svećenike i nova duhovna zvanja. Poglavarica je s radošću primila relikviju bl. Bulešića, rekavši da će uvijek moliti i sestre prikazivati svoju žrtvu za svećenike potrebne Crkvi. Nadbiskup je zahvalio sestrama što njeguju karizmu molitve za svećenike, osobito za svećenike u krizi i životnim poteškoćama, jer to je velika potreba Crkve u proslavi Božjega imena po njegovim izabranicima.

Nadbiskup je u spomen knjigu samostana zapisao: „Danas 1. 2. 2020. predvodio sam euharistijsko slavlje kada je č.s. Franka od Bezgrešne položila zavjete. Bilo je nazočno dosta vjernika iz Zadra sa župnikom Belafuže gdje je rođena i krštena č. s. Franka. Bogu hvala za ovaj događaj i slavlje. Tom prigodom darovao sam moćnik bl. Miroslava Bulešića jer sestre puno mole za mučenike. Neka sve nas vodi i blagoslovi slava Presvetog Srca Isusova i Marijina“. Nadbiskup je zajedništvo sa sestrama nastavio i za vrijeme ručka. Poklonio je sestrama nekoliko knjiga duhovnog sadržaja, u želji da se nadahnjuju i na duhovnom štivu, kao poticaj u podizanju svog srca Gospodinu, da i dalje budu radosni svjedoci Božjeg poslanja.

U lasinjskoj crkvi svakodnevno je izložen Presveti Oltarski Sakrament. Redovnice posebno mole za uspjeh svećenika u pastoralnom radu i za sveopću Crkvu. Kćeri Srca Isusova prikazuju sebe, uz euharistijsko prikazanje Isusa iz dana u dan, u tišini i sabranosti samostana. Središte svakog njihovog dana je misna žrtva. U jedinstvu s cijelom Crkvom, sestre mole cijeli liturgijski časoslov. Tijekom dana izmjenjuju se pred podnožjem izloženog Presvetog Oltarskog Sakramenta. Između molitava, sestre rade različite poslove, šiju svećeničku odjeću, oltarnike i ostalo, u skladu s potrebama Crkve.