Vlč. Listeš je u homiliji govorio o poštenju te je povezao sveca dana, srijemskoga sveca sv. Sinerota s bl. Bulešićem. Sinerot je bio podrijetlom Grk. Odrekao se svih zemaljskih dobara te živio veoma povučeno. Za vrijeme progonstva Maksimijana Galerija (308-313.) kroz jedno vrijeme ostao je skriven, a zatim se vratio kući misleći da je prošla opasnost. Jednog je dana vidio kako se žena nekog carskog službenika odviše slobodno približava mjestu njegova obitavališta, i to u kasni sat, i u pratnji dviju sluškinja. Sinerot joj je predbacio njezino odviše slobodno ponašanje, a ona se živo uvrijedila te ga tužila svome mužu. On je čitav slučaj predao na sud upravitelju pokrajine. Taj je dao pred sebe privesti Sinerota da ga o svemu potanko ispita. Saznavši da je kršćanin, upitao ga je kako je ostao skriven tijekom progona kršćana. Sinerot je odgovorio ‘Gospodin me je sačuvao za ovaj trenutak da se kao živo duhovno kamenje ugradim u njegovu Crkvu’. Osuđen je na smrt zbog toga što je bio kršćanin i zato što nije htio žrtvovati idolima. Ova crtica iz života sv. Sinerota je prilično bliska sa životom svih mučenika svijeta i s našim bl. Miroslavom, napose u tome što Bog određuje trenutak kada će nekoga privesti slavi mučeništva. Često nam se naš posao i život čine previše običnim no u Božjim očima je to priprema i sazrijevanje za ono za što ne znamo ni dana ni časa. Bog nas malim stvarima priprema za ono što je njegova volja. Tako je bilo i u životu bl. Miroslava. Mogao je stradati i ranije no u Božjem je promislu bilo drugo. I Isus je više puta umakao onima koji su ga htjeli ubiti, jer još nije bio došao njegov čas. To je rasterećujuće za sve nas, u Božjim očima ništa nije promašeno. Trebamo znati prepustiti Bogu slobodu da on odlučuje kada, zašto i kako, pojasnio je vlč. Listeš.

Sv. Sinerot je prigovorio nemoralno ponašanje jednoj udatoj ženi, kako onda tako i danas uvijek je rizično i nezgodno govoriti o tim stvarima, nastavio je propovjednik. U tom smislu citirao je oproštajni govor bl. Bulešića u Kanfanaru u kojem preporuča djeci da budu pobožni, poslušni i marljivi, mladićima da budu pošteni i čvrsti u vjeri, poslušni, ‘sjetite se moje vike i navaljivanja na nepoštenje i pokvarenost, kad imate sebi da ženu izaberete pazite na njeno poštenje, vi djevojke budite poštene, pobožne i poslušne, radine i požrtvovne, od vas se zahtijeva da budete dobre domaćice a ne dobre plesačice, vi roditelji odgajajte u dobru svoju djecu, pazite na mladiće i djevojke, pazite na njihovo poštenje, činite da se ravnaju vaši mladi Božjim i crkvenim zapovijedima. Kad imaju da stupe u brak neka to čine po kršćanskim i crkvenim propisima’, citirao je propovjednik. Ovdje se riječ poštenje smatra u smislu moralnog ponašanja, nastavio je vlč. Listeš, a ne o pukom materijalnom poštenju. Riječ je poštenom ili nepoštenom odnosu prema Bogu. Ako nama smeta nepoštenje bližnjih prema nama, smeta li Bogu naše nepoštenje prema njemu? Je li pošteno ako smo Bogu obećali vjernost, bilo kao kumovi, na krštenju ili na vjenčanju, da ne držimo do svoje riječi? Ako nama smeta da smo prevareni za nešto što nam je obećano, smeta li Bogu nepoštenje za cijenu onoga što je on platio krvlju na križu, da nas izbavi od Zloga? Sigurno da ga to vrijeđa, Boga vrijeđa nepoštenje čovjeka. Poštenje bi bilo Bogu uzvratiti čast, zahvalnost i ljubav, istaknuo je vlč. Listeš.

Bl. Miroslav bio je strog prema drugima, ali je prije svega bio strog prema sebi. Ono što je druge naučavao on je prije svega sam u svom životu činio, naglasio je propovjednik te je citirao blaženikov zapis o razgovoru s duhovnim ocem, kada mu je rekao o korespondenciji s jednom djevojkom. Duhovni otac je vikao na njega da je neoprezan što joj je pisao te mu je zabranio da joj piše. Bi li se danas roditelj ili svećenik usudio vikati na nekoga i nešto zabraniti? Danas bi takav postupak bio osuđen. Bl. Miroslav se toj zabrani pokorio. To je poštenje, to je pošten odnos, rekao je vlč. Listeš. Priznao je svoj grijeh, on poštuje svećenika kao osobu koja mu želi dobro i koji ga vodi na pošten put. Vlč. Listeš je spomenuo i oca biskupa Milovana, Antuna Milovana, koji je ubijen iz mržnje prema vjeri i prema njegovom vjerskom životu. Na mladoj misi bl. Bulešića Antun Milovan je rekao ‘Budući da je današnji naraštaj u svojoj vrtoglavosti tako duboko pao i nema volje ni moći da se sam opet digne, jer je daleko od Božjih zakona, sve više luta i traži spas ondje gdje se ne može naći, izabrao je Nebeski Otac i tebe da poput milosrdnog Samarijanca liječiš, uzdižeš, učiš, koriš, dijeliš kruh života, kažeš pravi put zalutalima, miluješ i kažnjavaš, da budeš otac i majka siročadi. Mi smo svi uboge sirote ako nemamo onih koji nas uče, savjetuju i tješe. Bog dragi nam te posla u zgodan čas. Ako je ikada svijet trebao zdrave nauke, to je posebno pak danas, kada bjesni žestoki vihor i crna oblačina i nastoji da uništi sve što je sveto i pošteno’, citirao je propovjednik te zaključio pozivom „da i mi budemo u svome životu pošteni prema Bogu“. Budimo mu zahvalni za darove koje nam je dao, budimo svjesni obećanja koje smo Bogu dali u svetim sakramentima, što znači da svoje muke i križeve dragovoljno Bogu darujemo za spasenje svijeta, zaključio je vlč. Listeš.

Na kraju misnoga slavlja vicepostulator u kauzi za kanonizaciju bl. Miroslava Bulešića vlč. mr. Ilija Jakovljević zahvalio je vlč. Listešu za sve što čini u širenju kulta bl. Bulešića te mu je prigodno poklonio i mali kip blaženika.