Na početku kolokvija pozdravne riječi uputili su zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije zadarski nadbiskup Želimir Puljić.

Kardinal Bozanić pozdravio je prisutne te se referirao na prizore iz Evanđelja po Mateju kojima Isus progovara o Kraljevstvu Božjem i čemu je ono slično, a posebno je naglasio Isusove riječi: „Stoga svaki pismoznanac upućen u kraljevstvo nebesko sličan je čovjeku domaćinu koji iz svoje riznice iznosi novo i staro“ (Mt 13, 52). Usporedivši Isusovu misao s naslovom kolokvija, rekao je kako sudionici nisu specijalisti koji imaju recepte koje treba primijeniti već su upravo slični opisanome pismoznancu koji iz riznice iznosi novo i staro.

„Novo je ono što je prisutno, ali ga treba otkriti. Stoga, nemamo mi neki recept, već to novo trebamo otkriti u susretu s drugima. U bližnjima u kojima je Isus prisutan. Isus je ta novost koju treba posredovati. Možda ga mi nismo susreli pa ga ne možemo ni posredovati“, rekao je kardinal Bozanić.

„Katekumenat nije u prvom redu pouka, on je navještaj događaja Isusa Krista koji dolazi čovjeku ususret. To želim svima vama, draga braćo i sestre, da susretnemo Isusa Krista“, zaključio je kardinal Bozanić.

Nadbiskup Puljić istaknuo je kako se tim susretom svećenika svih biskupija želi istaknuti važnost svećenika u katehetskoj službi Crkve te kako je znakovito da se susret održava upravo na početku korizmenoga vremena.

„Želimo kao prezbiteri iste Crkve u istom narodu, koji su na istom putu i zadatku, otkrivati i na ovom kolokviju obrise otajstva vjere o kojoj drugima zborimo i svoje skromno svjedočanstvo nudimo te bivamo sve više svjesni da nismo sami. Uz Krista koji nas je odabrao i poslao, puno je onih koji nas prate, slušaju, pomažu i surađuju od službenih kateheta, roditelja, sakristana, orguljaša, voditelja zborova i živih vjerničkih krugova“, rekao je nadbiskup Puljić.

Istaknuo je kako su svećenici živi ljudi, navjestitelji Radosne vijesti i svjedoci, u koje su uprte oči vjernika, a koji su putokaz u ovim izazovnim vremenima mješavine poganstva i kršćanstva.

Nadbiskup Želimir Puljić

Uvodeći u rad kolokvija predsjednik Vijeća HBK za katehizaciju i novu evangelizaciju đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić istaknuo je da se posljednjih nekoliko godina, osim liturgijskih naglasaka, vlastitih korizmenom vremenu, pastoralno-katehetski kolokviji za svećenike organiziraju i održavaju upravo na početku tog preduskrsnog pokorničkog razdoblja „u kojemu smo svi pozvani iznova preispitati svoj osobni, u vjeri ukorijenjeni životni put“.

„Vrijeme korizme je i vrijeme propitivanja djelovanja i života čitave Crkve. Upravo zbog toga, drago mi je što ćemo se ovim kolokvijem, uokvirenim u temu ‘Katekumenat – nadahnuće za katehezu i evangelizaciju odraslih’ vratiti s jedne strane na izvore života prve Crkve, a s druge strane promatrati i razlučivati mogućnosti našega suvremenog evangelizacijskog djelovanja i to posebno u perspektivi rada s odraslim vjernicima. Naime, s korizmenim vremenom bi u prvoj Crkvi započela posljednja faza priprave onih odraslih koji bi u vazmenoj noći primili sakrament krsta te bili inicirani u vjeru Crkve. Oni, katekumeni, u tom su se vremenu intenzivno pripremali na ‘događaj života!’ Ta priprema za događaj života bila je istodobno nadahnuće za cijelu zajednicu, koja bi – solidarizirajući se s katekumenima – i sama prolazila duhovni, unutarnji put priprave. To vrijeme, praćeno intenzivnim naviještanjem riječi Božje, molitvom i katehezom, bilo je vrijeme zahvale za milost koja je nekima već bila darovana, a drugima obećana, a koja se očitovala u činjenici zajedništva sa samim Bogom. Sakramenti, podijeljeni odraslima u vazmenoj noći, bili su nešto poput, reći će mnogi teolozi, ‘ređenja za apostolat laika’“, pojasnio je nadbiskup Hranić.

Istaknuo je da pastoralno-katehetski kolokvij koji započinje, nema samo namjeru iznova proučavati korake katekumenata odraslih kao liturgijsko-katehetskog sustava koji i danas služi kao okvir pripreme onih odraslih koji su se odlučili postati kršćanima.

„Daleko nam je više cilj katekumenat promatrati kao model evangelizacije i kateheze već krštenih odraslih vjernika, koji doduše možda i poznaju otajstva vjere Crkve, ali čija se pripadnost ne primjećuje kao nešto što im je ‘poznato iz dubine srca’, kao nešto što bi bio njihov trajni ‘događaj života’. Znamo, naime, kršćaninom se ne postaje rođenjem. Čak se niti sakramentom krsta ne postaje automatski svjedok Isusa Krista, niti aktivan dionik života i poslanja crkvene zajednice. Biti kršćanin stvar je stalnoga postajanja. Osobno ‘prilagođavanje’ vjere te dozrijevanje u vjeri i crkvenosti je proces koji traje čitav život. Zbog toga i Opći direktorij za katehezu naglašava: ‘Kršćanska je vjera, nadasve, obraćenje Isusu Kristu, potpuno i iskreno prianjanje uz njegovu osobu i odluku da ga se nasljeduje. Vjera je osobni susret s Isusom Kristom, postati njegovim učenikom. To zahtijeva trajni napor da se razmišlja kao On, prosuđuje kao On i živi kako je On živio’. Vjera, dakle, ‘zahtijeva promjenu života, metanoju, tj. duboku promjenu uma i srca’. Sakramenti su vrhunac katekumenalnoga procesa, ali ne i kraj. Katekumenat je više od metode. Zbog toga će s pravom reći papa u miru Benedikt XVI. ‘Kateheza je katekumenat’. Zašto? Jer ona uvodi u vjeru, ona tumači vjeru, ona produbljuje vjeru“, protumačio je mons. Hranić.

„Odrasli vjernici često su u općim crkvenim, ali i našim evangelizacijsko-katehetskim dokumentima shvaćeni kao primarni naslovnici evangelizacije. Ipak, a pastoralna praksa to pokazuje, unatoč tomu što su odrasli naslovljeni kao primarni naslovnici, oni ostaju sekundarni subjekti našega pastoralnog djelovanja. Mnogo je, stoga, razloga za potrebu promjene perspektive evangelizacije danas. Jedan od temeljnih razloga novoga naglašavanja evangelizacije odraslih, navest će novi dokument naše HBK ‘Da vaša radost bude potpuna’, jest taj ‘da se ostvari prijelaz s vjere koja se oslanja na društvenu tradiciju, koliko god da je ona važna, na osobnu i zrelu vjeru, obrazloženu i svjedočku’ (br. 44.). Zbog toga će upravo taj dokument, za razliku od sakramentalne inicijacije – koja se većinom koristi kao pojam uvođenja u vjeru djece i mladih – progovoriti o drugoj, odnosno ‘duhovnoj inicijaciji‘ odraslih vjernika. Takva bi inicijacija trebala biti mistagoški koncipirana i namijenjena je trajnom praćenju naših odraslih župljana (osobito onih ‘distanciranih’)“, istaknuo je mons. Hranić.

Uime Hrvatske biskupske konferencije, Vijeća za kler te Vijeća za katehizaciju i novu evangelizaciju, nadbiskup Hranić zahvalio je svima koji su na bilo koji način pridonijeli organizaciji kolokvija, posebno članovima novoimenovanoga povjerenstva kojemu je stup i pokretač, a više godina i jedini član, predstojnik Nacionalnog katehetskog ureda mons. dr. Ivica Pažin.

Na otvorenju kolokvija su bili i predsjednik Vijeća HBK za kler đakovačko-osječki pomoćni biskup Ivan Ćurić, generalni tajnik HBK hvarski biskup Petar Palić i šibenski biskup Tomislav Rogić.