U prigodnoj propovijedi provincijal Slišković ukratko je predstavio Kažotićev životni put, ali i naglasio opasnost da nas vremenski odmak od blaženikova vremena i nedostižnost službi koje je vršio potaknu na mišljenje kako je riječ samo o komemoraciji jednoga uspješnog života. Stoga se zapitao u čemu nama danas bl. Augustin može biti uzor i zagovornik.

Ponajprije je istaknuo njegovo pouzdanje u Boga koje se očitovalo u poslušnosti njegovoj riječi koju mu je upućivao kroz redovnički poziv, savjest i glas Crkve. Ta se poslušnost potvrđivala do kraja života te ga je i dovela do časti oltara.

Provincijal Hrvatske dominikanske provincije fr. Slavko Slišković

U nastavku propovijedi prikazana je Kažotićeva spremnost na učenje praktičnim znanjem, ali i životnim iskustvom, i to na više područja: vjerskom, socijalnom, političkom i zdravstvenom. Na spomenutim je primjerima naglašena potreba upoznavanje istina katoličke vjere kako bi se uspješno oduprli fanatizmu i praznovjerju.

Na socijalnom i političkom području upućen je poticaj na zalaganje za marginalizirane, nemoćne, stare i bolesne, ali i angažman kako bi se oblikovalo pravednije i solidarnije društvo.

Propovjednik je osobito naglasio sličnost između vremena u kojemu je živio bl. Augustin i današnjeg na polju zdravstva. Četrnaesto stoljeće je bilo obilježeno raznim bolestima koje su do sredine tog stoljeća pokosile čak trećinu europskog pučanstva.

Osim skrbi za bolesne Kažotić je nastojao preventivnim djelatnostima smanjiti širenje bolesti. Tako je između ostaloga pribavljao upute o očuvanju zdravlja i liječenju bolesti, te poučavao vjernike svoje biskupije o važnosti pridržavanja higijenskih propisa, brizi za zdravlje, čistoći vode koju piju i sadnji ljekovitog bilja.

U tom je duhu provincijal pozvao nazočne vjernike na odgovorno ponašanje u brizi za vlastito zdravlja i zdravlje bližnjih uz pridržavanje uputa medicinske struke. Na moguće prigovore kako bi to mogao biti znak nedovoljnog pouzdanja u Boga odgovorio je opet primjerom bl. Augustina.

On je naime, sastavio čitavu teološku raspravu „O krštavanju slika i drugim oblicima praznovjerja“ u kojoj je ustao protiv zlouporabe sakramenata i blagoslovina za postizanje zemaljskih probitaka smatrajući to praznovjerjem ili čak svetogrđem. S druge strane Kažotić se trudio oko ispravne pobožnosti kroz reformu liturgije, pastoralne pohode i propovijedi, održavanje sinoda i plodan teološki rad. Ne plašeći se uvesti i brojne novosti želio je radosnu vijest učiniti bliskom i pristupačnom ljudima svoga vremena.

Propovjednik je na kraju spomenuo Kažotićevo djelovanje u islamiziranoj Luceri, gdje nije nastupao silom vlasti, nego snagom evanđeoske riječi i primjerom života, te istaknuo kako Boga ne treba braniti, nego za njega svjedočiti. „Kad se Bog brani, strada čovjek. Boga su branili i oni koji su Krista razapeli“.

Zaključujući propovijed fr. Slavko je zaželio da svatko prepozna barem jedno područje u kojemu može i želi nasljedovati Blaženika kojega slavimo, izražavajući uvjerenje da u tom slučaju neće nedostajati ni njegova nebeskog zagovora.

Na kraju, župnik Marko Bijelić zahvalio je provincijalu Slavku i svima koji su na bilo koji način pridonijeli da blagdan uistinu bude svečan. Liturgijsko slavlje animirao je Župni zbor pod ravnanjem gđe. Sandre Gucić, prof.