Donosimo neke naglaske iz predavanja dr. Smoljo-Dobrovoljski.

Pitanje ranjivosti u edukacijskom i formacijskom kontekstu pripada među najvažnije odgojne teme, bilo da se radi o ranjivosti samih odgojitelja, u ovom slučaju vjeroučitelja, ili da se govori o ranjivosti odgajanika, učenika. Ranjivost je inherentni dio ljudske egzistencije i kao takva može biti prihvaćena ili potisnuta. U slučaju prihvaćanja ranjivosti čovjek upoznaje nove horizonte vlastitog bića, postaje više čovjek, sposoban za nadnaravnu ljubav.

Ranjivost iz te perspektive nije točka slabosti nego mjesto rasta i razvoja novog iskustva i odnosa. U suprotnom, negacija vlastite ranjivosti može voditi do gubljenja prilike za odnos i iskustvo koji donose svrhovitost, vitalnost i dinamiku života, a u nekim slučajevima i do viktimizma i manipulacije. Negacijom važnog, ranjivog dijela psihičkog života čovjek sebe udaljava od normalnog doživljavanja i funkcioniranja, zatvara se u infantilne, nezrele, pa ponekad čak i patološke obrasce, koje potom opsesivno ponavlja kako bi se zaštitio od iskustva i prorade neugodnih, bolnih, emotivnih stanja.

U ovom predavanju analizirat ćemo ranjivost s posebnim implikacijama na profil vjeroučitelja. O ranjivosti ćemo govoriti na dvije razine: psihološkoj i duhovnoj. Psihološka se odnosi na naravne dinamike i uvodi u razumijevanje ranjivosti u duhovnom području.

Integracija psihološkog dijela s duhovnim je nužna kako bi odgojni profil bio autentičan. Ovo se posebno odnosi na ulogu vjeroučitelja koji poučava božanskom nauku te vjerskim istinama Katoličke Crkve.

Izlaganje je podijeljeno u tri dijela. U prvom dijelu istražuje se pojam ranjivosti iz psihološko-duhovne dimenzije, te obrađuje psihogeneza ranjivosti, s posebnim naglaskom na utjecaj strukture ličnosti, koja, s obzirom na razvojne, emocionalne i socijalne uvjetovanosti, dovodi do prihvaćanja ili neprihvaćanja ranjivosti.

Usmjeravajući se na profil vjeroučitelja „ovdje i sada“ istražit će se psihogeni okidači, odnosno mogući izvori ranjivosti, koji se manifestiraju u profesionalnom, odgojnom okviru, te kao takvi mogu utjecati na vjeroučiteljeve kompetencije na kognitivnoj i emotivno-socijalnoj razini.

U analizi izvora ranjivosti usmjerit ćemo se i na analizu društvenih čimbenika, odnosno utjecaj kulture i očekivanja, te institucijskih čimbenika koji dolaze iz vertikalnih odnosa, vjeroučitelj-nadređeni.

U drugom dijelu predavanja analizira se psihodinamika i diferencijalna slika ranjivosti, viktimizma i viktimizacije.

Cilj je ukazati na dinamiku, odnosno proces i sadržaj koji je u pozadini ranjivosti, te razlikovati zrele, nezrele i patološke oblike ranjivosti.

U zadnjem, trećem dijelu prikazani su zreli mehanizmi nošenja s ranjivošću, tumači se razvojna i pedagoška uloga ranjivosti u vjeronaučnom kontekstu, te ukazuje kako ranjivost može postati vrlo koristan „alat“ za uspostavu boljih odnosa s učenicima te na poboljšanje intrapersonalnog i interpersonalnog funkcioniranja.

U konačnici, cilj je uz pragmatične smjernice nošenja s ranjivošću, pokazati put integriranja ranjivosti i iskorištavanja njezinih potencijala za unaprjeđenje edukacijske i formacijske kompetencije.

Tema Katehetske ljetne škole za vjeroučitelje i vjeroučiteljice u srednjim školama koja se 25. kolovoza održava u Nadbiskupijskom pastoralnom institutu na zagrebačkom Kaptolu u organizaciji Nacionalnoga katehetskog ureda HBK i Agencije za odgoj i obrazovanje Ministarstva znanosti i obrazovanja RH je „Doticaji s ranjivošću u vjeroučiteljskom pozivu“.

Sanda Smoljo-Dobrovoljski rođena je u Sarajevu (BiH) 1982. godine. Završila je srednju medicinsku školu, potom studij teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu. Radila je u Caritasu Vrhbosanske nadbiskupije, te Uredu za pastoral mladih Vrhbosanske nadbiskupije. 2004. godine obavila je stažiranje iz karitativno-socijalnog rada u SAD-u.

Od 2008. do 2015. godine studirala je dubinsku psihologiju na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu. Nakon bakalaureata postigla je stupanj magisterija 2011. godine, a 2015. doktorirala na istom fakultetu. Praktični dio studija iz kliničke psihologije i psihijatrije završila je u Rimu. Nakon edukacije za grupnog psihoterapeuta nastavlja edukaciju za grupnog analitičara na Institutu za grupnu analizu u Zagrebu.

2014. godine kardinal Vinko Puljić povjerava joj službu voditeljice Centra za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije. U Centru radi kao klinički psiholog, vodi individualnu te grupnu analitičku psihoterapiju. Od akademske godine 2019./2020. zaposlena je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od 2016. godine vanjski je suradnik na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, te Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu.

Predavala je na Teološko-katehetskom institutu u Mostaru, Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu, Teološko-filozofskom institutu Družbe Isusove u Zagrebu. Stručni je suradnik Ureda za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije. 2020. godine na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu izabrana je u zvanje docenta. Član je nekoliko društava i povjerenstava.

Pored kliničkog iskustva te vođenja individualne i grupne psihoterapije, organizirala je i vodila oko 90 edukacijsko–formacijskih seminara, sudjelovala na međunarodnim znanstvenim i stručnim simpozijima, objavila nekoliko znanstvenih radova. Kao voditetljica Centra od 2014. godine provodi projekt Psihološka i duhovna izgradnja svećenika, redovnika i vjernika laika.

Područja osnovnog znanstvenog interesa: razvojna psihologija, psihologija i duhovnost, psihologija i formacija, duhovnost i terapijski proces – individualna i grupna psihoterapija.