Liturgijsko molitveni program s temom „Časovi Kristove muke kao časovi našega otkupljenja: nadahnuća za naš kršćanski život“ vodio je vlč. Ivan Benaković, svećenik na studiju u Rimu. Program je započeo u 8 sati molitvom žalosnih otajstava krunice, potom jutarnjom blagdanskom misom, nakon koje su slijedile prigodne pobožnosti, te svečana večernja misa.

Promišljajući o svetopisamskim čitanjima toga blagdana vlč. Benaković ukazao je na istinsku važnost križa kao temeljnog simbola Katoličke Crkve. Naglasio je da nam biblijski pisac poručuje kako je nadvladati ranjenost osobnoga života moguće tek u hrabrom suočavanju s osobnom patnjom, a nikako u njezinu potiskivanju.

„Istinska će kršćanska duhovnost, stoga, svoje ispunjenje pronalaziti u suočavanju s tamom svoje osobe te hrabrim nastojanjem rada na sebi kako bi se sve više bivalo Božjim. Evanđelist Ivan pravi korak dalje jer nam prikazuje Isusa Krista koji je poput Mojsijeve zmije u pustinji, bio uzdignut za spasenje ljudskog roda. Pogled u Njegovu probodenost, ali samo istinski vjernički pogled, biti će garancija osobnoga spasenja. Jer gledati raspetoga Krista znači ne samo gledati Krista, nego gledati isto tako i osobnu ranjenost koju Bog svojim umiranjem želi iscijeliti. Kada gledamo križ gledamo u grijeh ljudskoga roda koji biva do srži poražen u Isusovoj pobjedi na drvetu križa. Jedino vjernik će biti sposoban u pogledu na križ u isto vrijeme gledati i ispunjenje svojih životnih stremljenja“, rekao je uz ostalo vlč. Benaković. Upozorio je kako ne prihvaćanjem križa i žrtve, čovjek neminovno biva prepušten samome sebi te osuđen na prazninu vlastita bića koju onda nastoji ispuniti na bilo koji način, a ne nalazeći istinski mir i radost koji mu je ponuđen u prihvaćanju logike žrtve i patnje s ciljem vlastitoga uzdignuća prema Bogu.

U sklopu molitve Srednjega časa predvoditelj je pročitao ulomak Evanđelja po Marku (15, 25 – 33) koji progovara o Isusovu raspeću o trećem času te nastojao pojasniti njegovu teološku i duhovnu snagu za život kršćanina. Molitvi krunice Božjeg milosrđa o devetoj uri (15 sati), času Isusove smrti prethodilo je čitanje teksta iz Evanđelja po Marku (15, 33 – 41), te nagovor predvoditelja na temelju pročitanog biblijskog teksta.

Vjernici su tijekom cijeloga dana u manjim skupinama, poštivajući epidemiološke mjere, dolazili u crkvu, sudjelovali na jutarnjoj ili večernjoj misi, na pobožnostima, križnom putu. Crkva je tijekom cijeloga dana bila otvorena za klanjanje Kristovu Križu. S vjerom da je u Križu „spas, život i uskrsnuće naše“, zastajući pred znamenom Križa Gospodinova koji je bio izložen na oltaru, vjernici su molili blagoslov svima i napose vapili za prestanak epidemije.