Na početku je sve okupljene, a posebno gosta, pozdravio župnik i duhovnik u samostanu sestara Kćeri Srca Isusova vlč. Danko Bizjak, rekavši da je velika čast i povlastica što je nuncij, kao predstavnik Svetoga Oca u našoj domovini, među njima. Župnik je istaknuo da je dolazak apostolskog nuncija povijesni dan za to malo mjesto, župu i samostan. Nadalje, rekao je da je to veliki dan i za cijelu Sisačku biskupiju kojom upravlja biskup Vlado Košić, koji zbog zdravstvenih poteškoća nije mogao doći. Na kraju uvodnog obraćanja, župnik je u ime biskupa Vlade, izrazio toplu i iskrenu dobrodošlicu nunciju.

Nuncij je u homiliji naglasio da je bit evanđelja dana milosrđe. Milosrđe koje ne poznaje isprike i izlike. Milosrđe koje se na kraju krajeva iskazuje Bogu, bez obzira tko je i kakav je onaj kojemu se iskazuju djela milosrđa. Djela koja se iz ljubavi iskazuju, zapravo se čine Isusu samomu.

Vraćajući se u svoju prošlost, nadbiskup je iznio primjer susreta s jednim siromahom, u kojem ga je unutarnji glas nukao da mu pomogne u konkretnoj situaciji. Nadišavši stid, sram i obzir pomogao je tom čovjeku. Tek nakon toga, u jednoj drugoj zgodi, jedan čovjek mu je prišao i zahvalio jer je na svoje oči vidio kako čovjek čovjeku pomaže. Biskup je u tomu vidio Isusovu podršku i priznanje za učinjeno dobro.

Budući da je svetkovina slavljena u samostanu kontemplativnih časnih sestara, zapitao je kako one mogu učiniti nešto veliko za Isusa ili nešto od onoga što Isus zahtijeva bez napuštanja zidova samostana. Odgovor je, ne u napuštanju kontemplativnog života, nego upravo u produbljivanju njega samoga kroz prihvaćanje svega što je dio njihovog života. To se konkretizira u nadilaženju razlika, prihvaćanju opomena i savjeta pa čak i potencijalnih razmirica koje se rješavaju upravo u tišini srca pred Isusom koji je prisutan među njima.

U zajedništvu s nuncijem i župnikom Bizjakom suslavilo je još nekoliko svećenika, a služio je trajni đakon Željko Kovačević.

Liturgijsko pjevanje predvodio je zbor Župe sv. Ivana Pavla II. iz zagrebačkog Jelkovca. Nakon mise, nadbiskup je u samostanu posjetio časne sestre te se zadržao s domaćim župnikom i prisutnim svećenicima na večeri i druženju.