O temi je govorila Suzana Matošević, dipl. teolog, sveučilišna specijalistica psihosocijalnog pristupa u socijalnom radu te bračna i obiteljska savjetovateljica Đakovačko-osječke nadbiskupije. Jedan od sudionika webinara bio je i đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić. Nazočno je bilo 68 sudionika koje je na početku pozdravio dr. sc. Josip Bošnjaković, voditelj Bračnog i obiteljskog savjetovališta Đakovačko-osječke nadbiskupije.

Predavačica Matošević uvela je u predavanje usmjereno bračnim parovima govoreći o pet tematskih cjelina: Krhkost; Razvoj ljubavi; Osjećaj naši svagdašnji; Bračni stil; Vitaminski dodaci za stjecanje bračnog imuniteta. Ujedno je potaknula sve nazočne bračne parove da pokušaju zajedno zabilježiti svoje dojmove i pitanja koja si mogu naknadno postaviti.

Istaknula je „da smo kao ljudi poput leptira koji mogu izdržati poteškoće i hladnoću, ali ako ih dodirne ljudski prst mogu postati invalidni i uginuti“. Rekla je kako je „i naše srce isto kao organ snažan mišić, ali kada nas povrijede možemo umrijeti od tuge ili odbačenosti“. „Bitno je biti svjestan te osjetljivosti na koju reagiramo, u braku ali i s drugim ljudima, često na tri načina: bijegom, uzvraćajući protunapadom ili pak strahom koji nas paralizira. U Bibliji se spominje ta krhkost kod Adama i Eve. Kod Eve na području roditeljstva i žudnje prema mužu, a kod Adama cjeloživotnom borbom za opstanak koja unosi poremećaj u odnose prema ženi. Kroz Kristov dolazak čovjek-vjernik ima priliku primiti otkupljenje i spasenje, ali borba za opstanak ostaje stalna prijetnja“, istaknula je predavačica Matošević.

„Ljubav se pak može prikazati kao cestovno raskrižje u dvije ili više razina. Supružnici možda idu i u istom smjeru, ali paralelnim trakovima, jer ih je individualizam toliko razdvojio. I mi u Savjetovalištu pomažemo u procjeni puta kroz upoznavanje početnih neostvarenih želja i osjećaja na kojima se gradio daljnji bračni odnos“, istaknula je predavačica te spomenula pitanja koja potiču procjenu smjera puta: „Što vam je bilo neodoljivo kod drugoga? Muž i žena se mogu pogledati u oči i prisjetiti svoje ljubavne priče. Kojim putem ste tada krenuli a u kojem pravcu danas idete? Je li to zajednički cilj, koji je uopće vaš cilj?“

„Osjećaji omogućuju povezanost, ali su ponekad iznimno bolni. Ako pak ne prepoznamo naše osjećaje možemo zalutati na putu. U stanjima velike uznemirenosti, poput bijesa, trebalo bi ipak izbjegavati razgovor dok se ne smirimo“, rekla je predavačica te preporučila međusobno ohrabrivanje pozitivnim izjavama koje daju snagu i potiču razvoj pozitivnih osjećaja, kao što su npr. ‘čujem to što govoriš i razumijem te’, ‘podržavam tvoje snove’, ‘reci što mogu učiniti za tebe?’. Negativne izjave bude strah, posramljenost i agresiju pa je zato predavačica potaknula na poštivanje svojih, ali i tuđih osjećaja.

„Bračni stil nalikuje ponekad na simbiotske odnose u prirodi. Postoji ‘su-ovisni’ bračni stil pun napetosti, poput npr. parazitske simbioze krokodila i male ptice. Tu je i suprotni, pozitivni ‘međusobno ovisni’ stil poput morske vlasulje koja daje utočište ribi klaunu. Kad nam parovi dođu, obratimo pažnju kako su se međusobno prilagođavali jedno na drugo. To zna degenerirati dok ne dođe do pucanja. U nekim slučajevima se ljudi nakon razvoda žene još 4-5 puta pa je očito da se ponavljaju iste greške. Prije ulaska u brak je bitno znati kakve rane iz djetinjstva, možda i nesvjesno, želimo iscijeliti ženidbom“. Predavačica je zatim govorila o važnosti ostvarivanja zajedničkih potreba, ali i posvećivanju vremena samome sebi, no sve to uz zdrave granice. Zatim je istaknula kako razgovor traži pravi trenutak te bi moralo postojati vrijeme kada supružnici mogu razgovarati nesmetano o proteklom danu, sat vremena ili barem 5 minuta, svjesni ipak i razlika u komunikaciji. Uz to je naglasila i iskazivanje zahvalnosti kada je god to moguće, jer to ojačava odnos.

“Vitaminski dodaci koji jačaju ‘imunitet’ braka su poput ljutih papričica ili vitamina C koji donose osvježenje u braku, a nalaze se u činjenju nečega novoga što vas zajednički veseli“, rekla je predavačica Matošević te spomenula kako brak vidi kao ples koji da bi bio skladan traži puno muke, zajedničke želje, odricanja i vježbanja koje često nitko ne vidi osim supružnika. Ustvrdila je kako za vjernike treba biti važan kako horizontalni odnos prema drugome s njihovim slobodama, tako i vertikalni odnos prema Bogu Ocu, po primjeru Isusa.

Na kraju je u nekoliko riječi nadbiskup Hranić izrekao zahvalu predavačici Matošević te zaželio sudionicima da im Bog da snage i hrabrosti kako bi u komunikaciji s drugima, nadasve u komunikaciji u braku bili u stanju slušati drugoga, da znaju suspregnuti sebe i ohrabrivati drugoga da se izrekne. „Često slušajući drugoga uvidimo i sami da ima nešto istine u tome što je izrekao. No, za to je potrebna zrelost da dopustimo da se drugi izrekne, pa se tako i bračne krize mogu pretvoriti u novi početak. Zagledani u Isusa, Boga koji je postao malo dijete postanimo sposobni sebe spustiti jer ćemo tako ostvarivati više mira i radosti. Želim vam svima sretan i blagoslovljen Božić!“, rekao je nadbiskup Hranić.