Blagdan Krštenja Gospodinova blagdan je prijelaza iz božićnog liturgijskog vremena u vrijeme kroz godinu, ali i blagdan koji nas poziva na propitivanje o svojoj kršćanskoj izabranosti, rekao je mons. Uzinić.

Božićno lice blagdana podsjeća na glas koji se zaorio s neba – „Ti si Sin moj, ljubljeni! U tebi mi sva milina!“, odnosno da je Isus Božji Sin koji je u betlehemskom djetetu postao čovjek. Također, blagdan Krštenja Gospodinova ukazuje na činjenicu da je Isus već tridesetogodišnjak i ovaj događaj krštenja početak je njegovog javnog djelovanja. Dva lica današnjeg blagdana potiču na razmišljanje o vlastitoj kršćanskoj izabranosti jer ne slavimo samo blagdan Krštenja Gospodinova, nego se prisjećamo i vlastitog krštenja, rekao je propovjednik.

Pojasnio je kako bi i izabranost vjernika trebala imati dva lica. Jedno lice je lice našeg biti Božji sinovi i kćeri, a to smo postali po krštenju. Drugo lice poziva nas na svjedočenje pripadnosti Bogu, pripadnost Kristu.

„Kao kršćani pozvani smo činiti isto ono što je činio Isus. Biti kršćani znači biti pritjelovljeni Kristu, usvojiti njegove vrijednosti i ono što je on govorio i činio i sami živjeti. Ne smijemo u svojoj svakodnevici skrivati identitet Božjih sinova i kćeri, svoj kršćanski identitet, odnosno svoje biti kršćanin. Trebamo ga pokazivali, ali ne na način da ćemo govoriti da smo kršćani, nego da ćemo kao kršćani živjeti.“

Dodao je da svoju pripadnost Kristu trebamo svjedočiti i odnosom prema drugima. Možda se čini kako u ovom vremenu pandemije koronavirusa i potresa je to teško živjeti, no u tome nam pomaže blagdan Krštenja Gospodinova i izbora mjesta krštenja, rekao je propovjednik.

Rijeka Jordan, mjesto je geološke depresije, mjesto ispod razine mora i mjesto na kojemu je izraelski narod predvođen Jošuom prešao u obećanu zemlju čime je završio svoj put prema slobodni. Izbor nije slučajan i nosi snažnu teološku poruku. Isus je došao s nebeskih visina zbog oslobođenja čovjeka od svega, a osobito od onoga što ga najmanje čini čovjekom – grijeha. Došao je da bi se čak i u to spustio, što je moguće niže – ispod površine zemlje, ispod površine grijeha. Spustio se kako bi nam pokazao da mu je stalo do nas, do svakog čovjeka. Želi nam poručiti da nema ničega, pa i najtežeg grijeha kojega smo zakopali negdje u vlastitoj podsjevijesti i koji nas razara duhovno, psihički i fizički, a da ga svojom ljubavlju on ne može zahvatiti, oprostiti i ozdraviti, rekao je mons. Uzinić.

Zaključujući propovijed, riječki nadbiskup koadjutor istaknuo je da Isusovim krštenjem počinje novo oslobođenje čovjeka i čovječanstva koje je ranije bilo ograničeno na jedan narod, a sada je upućeno svim ljudima. Potaknuo je vjernike da u trenucima beznađa otkriju Boga koji silazi tako nisko da može zahvatiti svako naše beznađe, dotaknuti nas i ozdraviti. Istovremeno, potrebno je usvojiti Božji, Isusov stav u odnosu prema drugima koji su u takvoj situaciji. Pokušajmo biti onakvi kakav bi bio Krist jer to je i naša zadaća po krštenju. Biti Krist i njegova prisutnost, zaključio je mons. Uzinić.