Misu u najstarijoj riječkoj župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije (Vela crikva) predvodio je riječki nadbiskup koadjutor Mate Uzinić u zajedništvu sa župnikom mons. Sanjinom Francetićem i župnikom in solidum vlč. Lovrom Perićem. Prije misnog slavlja lode svetom Tripunu uputio je Mali admiral Krunoslav Brguljan.

Važnost služenja na svim razinama suvremenog društva i Crkve bilo je u središtu propovijedi mons. Uzinića. Na to služenje upućuje i tekst pročitanog nedjeljnog evanđelja (Mk 1, 29-39) koje poručuje da Evanđelje koje je Isus došao propovijedati nije evanđelje oslobođenja od patnje, nego evanđelje Božjeg sudioništva u našoj patnji. Ono nam na tom putu oslobođenja daje primjer Isusa kao uzora za nasljedovanje, a to je oslobođenje da bismo služili. Služenje ne uklanja ljudsku patnju, ali je čini podnošljivom. Ono je način kako se s njom na nov način možemo suočiti. Osnaženi Isusovom mukom koju je za nas podnio, možemo se suočiti sa svakim ljudskim beznađem, nesrećom, bolešću, osamljenošću, umiranjem i svakom drugom patnjom, rekao je propovjednik.

Zbog važnosti služenja, ali i naše sklonosti da se pred tim povučemo u svijet svojih vlastitih interesa, a nerijetko i predrasuda, jedno od prvih Isusovih čuda u Markovom evanđelju bilo je čudo ozdravljenja Petrove punice. Petrova punica predstavlja sve one koji su zatvoreni u svoju pogrešnu sliku Boga, svoje predrasude o drugima, ali i svoju sebičnost, postali nemoćni da bi služili i zato leže „u ognjici“. „Nakon što joj Isus ‘pristupi, prihvati je za ruku i podiže’, a zapravo nakon što joj je pokazao svoju blizinu u patnji i svoju raspoloživost da joj služi, ona oslobođena od ognjice ponovo postaje sposobna da bi služila: ‘I pusti je ognjica. I posluživaše im.’“, pojasnio je mons. Uzinić.

Crkvi i svijetu danas su potrebni kršćani oslobođeni od svih oblika „ognjice“, odnosno slobodni od pogrešne slike Boga, osobito Boga koji kažnjava i koji se osvećuje. Potrebni su nam kršćani oslobođeni od svih predrasuda koje imamo o drugima, kao što ih je i Petrove punica vjerojatno imala o Isusu. To su kršćani koji su, svojim zauzetim djelovanjem u Crkvi i u svijetu, spremni sebe i svoje živote potpuno staviti u službu drugima. To je zadaća koja se započinje od onih koji su nam najbliži, ali se tu ne zaustavlja jer ta zadaća nema obiteljska, nacionalna ili vjerska obilježja, nego je sveopća i upućena svima, poručio je nadbiskup Uzinić.

U nastavku se osvrnuo na Dan života koji se slavi ovoga dana i temu pobačaja. Budući da se u posljednje vrijeme, a zbog potrebe novog zakona, o tome dosta govori, valja reći da smo se svi, prije svega kao ljudi jer to je pitanje ljudskosti, a tek onda i kao kršćani-katolici, i svatko od nas s onom ulogom koju ima u društvu u Crkvi, dužni založiti za zaštitu nerođenih, ali  zaštitu svih oblika života. Zato tu ne treba stati nego je potrebno proširiti pogled i rastvoriti srce i da bi se u njega mogle uključiti i majke koje se nalaze pred sličnim izborima i svi drugi koji su potrebni Kristove utjehe i blizine, uključujući i one koji drugačije govore, vjeruju ili izgledaju od nas, poput migranata koji često ne žele drugo nego li živjeti. S tim širenjem pogleda i srca naša dužnost jest da ih zaštitimo i učinimo sve što je u našoj moći za njih i njihov dostojanstveniji život, rekao je mons. Uzinić.

Upozorio je kako nespremnost na služenje ugrožava  našu ljudsku egzistenciju i naše kršćansko poslanje. Ona je razlog što mnoge obitelji više ne funkcioniraju, što su mnogi životi zaustavljeni na samom početku, što smo kao narod i kontinent sve stariji i, kao posljedica toga, sve osamljeniji, rekao je nadbiskup Uzinić, dodajući da na takav način postajemo sve nesposobniji očuvati i prenijeti život. U zaštiti života ne smijemo zaboraviti dvije kategorije: napuštenu djecu i napuštene starije i bolesne osobe koje trebaju obitelj koja će ih udomiti. O tome je, kao predsjednik Vijeća HBK za život i obitelj u poruci za Dan života pisao mons. Uzinić. „Ta nespremnost služiti vidljiva je na svim razinama suvremenog društva, a nerijetko i Crkve. Ona se nalazi u temeljima krize naše zapadno-europske civilizacije“. Također, uputio je na nedostatak udomitelja u Republici Hrvatskoj, kazavši kako je to veći problem od isticanja problematike onih koji su ‘neprikladni udomitelji’. Ipak, ‘Petrova punica’, koju je Isus ozdravio od „ognjice“ koja ju je držala prikovanu i onesposobljenu da bi služila, dokaz je da je moguće živjeti i drugačije. Kao primjere za nasljedovanje istaknuo je sv. Tripuna koji je kao sedamnaestogodišnji mladić pod geslom: „Slobodan sam, a po uvjerenju kršćanin!“, podnio mučeničku smrt u vrijeme Dacijevog progona 249. „Za što je to mladi Tripun bio slobodan? Bio je slobodan za služenje, poradi evanđelja, Isusu Kristu do smrti. Kao što je, iako su mletački trgovci htjeli drugačije, jednako tako kao svetac bio slobodan, poradi evanđelja, izabrati Kotor da bi mu bio nebeski zaštitnik, što čini već punih 1212 godina. Slično se, nešto kasnije, može reći i za sv. Vlaha (ili ovdje u Rijeci Blaža), koji se slavi isti dan i njegovih 1050 godina povezanosti s Dubrovnikom, a što najbolje izražava njegovo geslo: ‘Radije biti koristan nego vladati!’“, rekao je riječki nadbiskup koadjutor.

Čestitajući Bokeljima blagdan njihova zaštitnika sv. Tripuna, mons. Uzinić kao dubrovački apostolski upravitelj pozdravio je sve Dubrovkinje i Dubrovčane u Rijeci i čestitao im Festu sv. Vlaha koja se u Dubrovniku ovaj dan privela kraju. Potaknuo je vjernike na nasljedovanje bl. Alojzija Stepinca koji je također u nizu onih koji su sebe i svoj život, poradi evanđelja, do kraja ugradili u poslanje služenja bez obzira na cijenu. Nasljedovanje u služenju nije lako, ali sveci i blaženici su dokaz da je s Isusom Kristom, koji liječi i našu „ognjicu“ i nemoć, to postalo moguće, poručio je mons. Uzinić koji je homiliju zaključio riječima himne sv. Trpuna: „Tripune slavni, odvjetniče možni, Taj nam isprosi vrli duh pobožni, Paklene svladaj pogibeljne niti V’jekom nas štiti. Amen!“

Na kraju mise članovi Hrvatske bratovštine „Bokeljske mornarice 809“ Rijeka uručili su prigodni dar mons. Uziniću, a glazbu Kola sv. Tripuna na violini je odsvirala Gabriela Brguljan. Tradicionalno, po završetku euharistijskog slavlja ispred Vele crikve članovi Bratovštine ‘odbalali’ su Kolo sv. Tripuna.