Korizma: Četvrta korizmena nedjelja

Sveti Josip, zaručnik Blažene Djevice Marije

Ulazeći ove godine u četvrti korizmeni tjedan, ulazimo i u tjedan u kojem Crkva u petak, 19. ožujka, slavi svetkovinu svetoga Josipa, zaručnika Blažene Djevice Marije. Budući da je slavlje te svetkovine važno i za hrvatski narod koji od 1687. svetoga Josipa štuje kao svoga zaštitnika i nalazeći se u Godini svetoga Josipa, priliči da se misao usmjeri prema tom svecu i povijesti štovanja toga velikoga čovjeka i sveca!

Svetačka slavlja u vrijeme korizme

Budući da je od svojih početaka vrijeme korizme vrijeme koje je obilježeno pokorničkim karakterom koji se očituje i vanjskim činima pokore (post, nemrs, odricanje i sl.) da bi se došlo do obraćenja, u njemu je isključen svaki oblik slavlja, pa čak i slavlja svetaca.

U tom smislu je Koncil u Laodiceji (340.) propisao nullum natale martyrum in quadragesima esse celebrandum – odnosno da se u vremenu korizme ne slave rođenja mučenika (za nebo, op. a.), odnosno spomen na mučenike. Tijekom 5. stoljeća u kalendaru od 4. veljače do 25. travnja (najkasniji nadnevak kada je moguće slaviti Uskrs; idući put to će biti tek 2038.) nalazimo samo četiri svetačka slavlja, a nakon reforme kalendara (1582.) samo dva: sv. Agatu i sv. Valentina. Od 9. stoljeća pa sve do danas, broj spomendana svetaca u vremenu korizme se povećavao, no reformom nakon Drugoga vatikanskog sabora, većina slavlja svetaca premještena su na neke druge dane liturgijske godine.

Zanimljivo je spomenuti da neke Crkve na Istoku, zbog gore navedenih razloga, nisu slavile svetkovinu Navještenja Gospodinova 25. ožujka već su ju slavile u vrijeme došašća, kako je već bilo napomenuto u jednom razmišljanju u došašću.

Uz Navještenje Gospodinovo, kao jedna od svetkovina koja se slavi u vrijeme korizme je i sv. Josip, zaručnik Blažene Djevice Marije, za koju u Općim načelima o liturgijskoj godini i kalendaru (br. 56) čitamo kako ju „mogu biskupske konferencije prenijeti na drugi dan izvan korizme, ako nije zapovijedana“.

Svetkovina sv. Josipa, zaručnika Blažene Djevice Marije, 19. ožujka

Tijekom povijesti napisane su mnoge studije i promišljanja o ovom svecu šutnje, a papa Franjo u svojem Pismu (Patris corde) kojim otvara Godinu sv. Josipa, piše da je Josip volio Isusa Očevim srcem te podsjeća da ga je papa Pio IX. proglasio zaštitnikom Katoličke Crkve, papa Pio XII. predstavio ga je kao zaštitnika radnika, a sv. papa Ivan Pavao II. dodijelio mu je naslov Otkupiteljeva čuvara. No, ono što ju u Božjem narodu najraširenije jest činjenica da se sv. Josip časti kao zaštitnik sretne smrti.

Kako se Crkva u prvim vremenima „predstavljala svijetu“ i kojem i u kojem je izlagala svoju vjeru u jednoga, ali trojstvenog Boga i budući da je bila suočena s raznim herezama u kojima je morala braniti božanstvo Isusa Krista (451. koncil u Kalcedonu svečano izjavljuje i priznaje da je Isus Krist pravi Bog i pravi čovjek!), slavlje svetkovine sv. Josipa po prvi puta nalazimo u jednom koptskom kalendaru na prijelazu iz 8. u 9. stoljeće, a slavio bi se 20. lipnja, a tijekom 10. i 11. stoljeća svetkovina mu se slavila 25. prosinca zajedno s Bogojavljenjem. Kako na Istoku tako i na Zapadu, sv. Josip, iako je bio obljubljena figura svetih Otaca, u liturgiji se po prvi puta spominje tek u 8. stoljeću iz kojega potječe jedan martirologij (s područja današnje Irske ili Belgije) u kojem i nalazimo da se slavi 19. ožujka kao Joseph sponsus Mariae – Josip, zaručnik Marijin, a kult mu se vjerojatno proširio s Istoka.

Prije 8. stoljeća, tek mjesni kult tijekom 7. stoljeća nalazimo u Nazaretu gdje je sv. Josip proveo svoj život, a ondje je bila podignuta i jedna bazilika s naslovom „Kuća sv. Josipa“. Godine 670. spominje ju hodočasnik Arnulfo, a u 11. stoljeću križari nalaze samo njezine ruševine.

Što se tiče razvoja ove svetkovine na Zapadu, prvi tragovi nalaze se u Bologni gdje je 1129. njemu u čast bila podignuta crkva, a oko toga vremena Josipovo ime zaziva se i u litanijama Svetih – u Rimu su se molile za vrijeme Vazmenog bdjenja. U sljedećem stoljeću, na području Bruxellesa, u jednom manuskriptu po prvi puta nalazimo zapis vlastitog slavlja sv. Josipa koje se slavilo 19. ožujka – svetkovina sv. Josipa, pretpostavljen Spasiteljev otac.

Razvoju kulta svakako su doprinijeli franjevci, a osobito se među njima ističu Ubert iz Casala (+1325.), Bernardin iz Feltre, sv. Bernardin Sienski i Geroson (+1429.). Uz franjevce, za širenje štovanja sv. Josipa svakako su zaslužni i karmelićani u čijem Brevijaru 1480. nalazimo vlastito slavlje u čast sv. Josipa, a kasnije je to slavlje preuzeto i u Brevijar nakon Tridentskog sabora. Konačno, papa Siksto IV. (1471. – 1484.) utvrđuje svetkovinu sv. Josipa 19. ožujka kao festum simplex.

Papa Grgur XV. (1621.) proglašava da se sv. Josip slavi kao zapovijedani blagdan, a u vrijeme pape Klementa X. u Brevijaru se nalaze i tri himna u čast sv. Josipa (Te Ioseph celebrent, Coelitum Ioseph, Iste quem coeli) čije se autorstvo pripisuje španjolskom karmelićaninu Juanu Escalaru.

Zašto se sv. Josip slavi 19. ožujka?

Iako se njegova svetkovina slavila na Zapadu još od 8. stoljeća, još nije točno i konkretno odgovoreno zašto se slavi baš na taj nadnevak. Jedna od teorija koja se pojavila jest da su u antici toga dana slavili Minervu koja se častila kao zaštitnica radnika. Da bi se istisnuo taj poganski kult, na mjesto Minerve stavljen je sv. Josip koji se također slavio kao zaštitnik radnika.

Što je sa slavljem sv. Josipa Radnika, 1. svibnja?

Godine 1680. karmelićani na području Italije i Francuske slavili su blagdan Pokroviteljstva (Zaštitništva) sv. Josipa, a 1809. nalazimo ovaj blagdan u kalendaru rimskog klera. Papa Pio IX. 1847. proširio je taj blagdan na cijelu Crkvu, a slavio se na treću nedjelju nakon Uskrsa. Papa Pio X. premjestio ga je na srijedu istoga tjedna, a konačno ga je papa Pio XII. 1955. premjestio na 1. svibnja s naslovom Sveti Josip Radnik, želeći tako naglasiti važnosti i vrijednosti ljudskog rada.

Sveti Josip od 1870. do 2021. – ukratko

Naslov zaštitnika Katoličke Crkve sv. Josipu dodijelio je papa Pio IX. 8. prosinca 1870., a papa Ivan XXIII. 1964. umetnuo je njegov spomen u Prvu euharistijsku molitvu (Rimski kanon). Taj spomen (odmah nakon spomena Blažene Djevice Marije) papa Franjo proširio je i na druge euharistijske molitve (Drugu, Treću i Četvrtu) 1. svibnja 2013.

Važnost sv. Josipa za sveopću Crkvu još jednom je potvrđena i prošlogodišnjim proglasom pape Franje o otvaranju Godine sv. Josipa u kojem će Crkva razmatrati o sv. Josipu kao ocu koji je voljen, nježan, pun ljubavi, poslušan, koji prihvaća, koji je kreativno hrabar, koji radi i koji je u sjeni (usp. Patris corde).

Zborna molitva svetkovine sv. Josipa

Bože, ti si odgovornosti svetog Josipa
povjerio svoga Sina Isusa i njegovu Majku Mariju.
Udijeli svojoj Crkvi da, po njegovu zagovoru,
otajstvo spasenja vjerno čuva i vrši
sve do dana potpunog ostvarenja.
Po Gospodinu našem Isusu Kristu, Sinu tvome,
koji s tobom živi i kraljuje
u jedinstvu Duha Svetoga Bog
po sve vijeke vjekova. Amen.

Tekst pripremio: liturgičar vlč. mr. sc. Tomislav Hačko