Molitva izriče da je Bog sv. Josipa postavio „poglavarom svega imanja svojega“. Radujem se što se danas u Hrvatskom nacionalnom svetištu sv. Josipa zajedno nalaze članovi Hrvatske biskupske konferencije i Hrvatske redovničke konferencije kojima je također, u stanovitoj mjeri, dana „poglavarska“ zadaća unutar Crkve. Stoga ne iznenađuje da smo došli k Josipu. Iz svakodnevice znamo da razumijevanje tražimo od onoga koji je prije nas određena iskustva stekao i proživio, kako bi nam primjerom i savjetom mogao pomoći. U tom duhu papa Franjo u Apostolskom pismu „Patris Corde“ kojim je proglasio Godinu sv. Josipa ističe kako „sveci pomažu svim vjernicima da idu putem svetosti i savršenstva vlastitog staleža. Njihov život konkretan je dokaz da je moguće primijeniti Evanđelje u praksi“.

Siguran sam kako se svatko od nas u povjerenoj mu službi suočio s buđenjem od snova, što se događalo i sv. Josipu, ali i sviješću o nedostatku vlastite snage da probleme koji su uzrokovali nesanicu sam riješi. Zato nam je potreban Josipov primjer i zagovor kako bismo povjerene službe imali snage vršiti, unatoč našoj slabosti. Ohrabruju nas Papine riječi iz već spomenutoga pisma: „Previše puta mislimo da Bog djeluje samo kroz ono dobro u nama, no većina njegovih planova ostvaruje se u i unatoč našoj slabosti“ te nas poziva da molimo sv. Josipa „za milost milosti: naše obraćenje“. Vjerujem da je ovaj susret jedan od takvih koraka te da naša zajednička molitva pred Gospodinom daje sjajnije svjedočanstvo od brojnih lijepo sročenih izjava.

Dokument Kongregacije za ustanove posvećeno života i družbe apostolskog života „Za novo vino nove mješine“ ističe: „U okruženju u kojemu živimo sama terminologija poglavari i podložnici nije više prikladna. Ono što je funkcioniralo u relacijskom kontekstu piramidalnog i autoritarnog tipa više nije poželjno i održivo u senzibilitetu zajedništva našega načina na koji se doživljavamo Crkvom i kakvom bismo ju htjeli“. Upravo stoga nam Papa stavlja za uzor Josipovu očinsku nježnost, ali i odlučnost u suočavanju sa stvarnošću otvorenih očiju. Neka nam Josipov primjer i zagovor pomogne da znamo biti očevi i majke ne samo u nazivu službe nego i u srcu, promatrati Crkvu i svoju ulogu u njoj te po riječima sv. Augustina biti sretni ne zbog vlasti kojom se vlada, nego zbog ljubavi kojom služimo.

Od srca zahvaljujem uzoritom kardinalu Josipu Bozaniću na predvođenju ovoga misnog slavlja i upućenim riječima; preuzvišenom Zadarskom nadbiskupu i predsjedniku HBK Želimiru Puljiću na poučnoj i poticajnoj propovijedi, kao i svim nadbiskupima, biskupima, časnim majkama, provincijalkama i provincijalima na sudjelovanju u ovom zajedničkom slavlju.

Za organizaciju ovoga hodočašća posebice zahvaljujem tajništvima HBK i HRK, te rektoru ovoga svetišta mons. Antunu Senteu. Uime HRK uručujem mu svijeću sa znakom naše Konferencije koju su izradile sestre klarise iz Zagreba uz molbu da je stavi pred lik sv. Josipa kako bi nas njegov zagovor pratio, te jedan dio izdanja HRK za knjižnicu ovoga Svetišta.