Josip Kuletin rođen je 3. siječnja 1906. godine u Sinju. Kršten je i krizman u crkvi Čudotvorne Gospe Sinjske. Kao vanjski đak pohađao je Franjevačku klasičnu gimnaziju u Sinju. U Zagrebu je 1937. godine položio završni ispit na Državnoj muzičkoj akademiji. Oženio se 9. travnja 1928. godine Amerikankom Emerikom Lednicky u crkvi Sv. Terezije Avilske u Požegi. S njom je dobio djecu Josipa, Zdenku i Nevenku. Njegov sin Josip umro je u drugoj godini života od meningitisa.

U Zagrebu je također bio djelatan u glumačkim ulogama pri Hrvatskom katoličkom omladinskom društvu Rodoljub iz Zagreba koje je osnovano 29. srpnja 1923. godine. U predstavi Grof Jamski ili poštuj oca, Josip Kuletin igrao je ulogu Ivana, Robertova sina; u predstavi Ben Hur ulogu Spasitelja, a u igrokazu Sanje, ulogu Vinka, veleposjednikova sina.

Kao vojni kapelnik bio je djelatan u tri vojske: u Kraljevini Jugoslaviji, u NDH i u vojsci JA. Službu vojnog kapelnika obavljao je u Kninu, Štipu, Varaždinu i Karlovcu. Polovinom mjeseca srpnja 1941. godine s glazbom Varaždinske posadne glazbe išao je na put prema Staljingradu. Nakon nekoliko mjeseci zbog bolesti se vratio u Karlovac. Padom NDH-a predao se partizanima i tri tjedna bio je kapelnik vojne glazbe 34. divizije JA, dva tjedna u Karlovcu i jedan tjedan u Zagrebu. Oko 11 sati ujutro 5. lipnja 1945. godine došao je po njega u kancelariju jedan vojnik i kazao mu da ga zove OZN-a, da ispuni neki formular. Više se nije vratio.

Fra Jozo Župić napisao je o Josipu Kuletinu životopis koji je tiskan 2019. godine pod naslovom „Josip Kuletin hrvatski intelektualac, skladatelj, rodoljub i mučenik“, a 2020. godine tiskao je Kuletinove sačuvane note pod naslovom „Josip Kuletin, Sinjski alkari i druge skladbe“. Među sačuvanim glazbenim djelima koji su otisnuti u spomenutoj knjizi nalaze se: Kanarinac je krivac, opereta u III čina, Sjene prošlosti, opereta u III čina, Dalmatinski biseri, Veseli mornari, Ustaška uzdanica, Sinjski alkari, Kroz splitske kale, Drniški pozdrav, Uspomena na Knin, Naš lijepi Karlovac, Hrvatski sam legionar, H-mol simfonija ekspozicija, Franz Schubert, arr. Josip Kuletin.

Na temelju životopisa i tiskanih nota priređen je spomenuti Znanstveni skup, koji je započeo molitvom koju je izrekao fra Hrvatin Gabrijel Jurišić. Nakon toga Natan Zlodre na gitari je izveo N. Paganini, Sonata br. 21 u A-duru. Pozdravne govore izrekli su predsjednik Organizacijskog odbora fra Jozo Župić, gvardijan svetišta Čudotvorne Gospe Sinjske fra Ante Čovo, ravnatelj Franjevačke klasične gimnazije fra Joško Kodžoman, Božena Romac uime Grada Sinja, dr. Ivan Nasić uime VAD-a, Petar Pavlović uime Gradske glazbe Sinj. Uslijedila je glazbena točka Ivor Zlodre, E. Bozza, Arija za alt saksofon i klavir. Na klaviru je svirao Hari Zlodre. Program je vodio prof. Marko Duvnjak.

Predavanja su održali: Fra Jozo Župić – život, djela i smrt; Prof. Grgo Grubišić – Glazba. Koračnice. Život.; Dr. Vito Balić – „Dalmatinski biseri“ – karišiki Josipa Kuletina za duhače i simfonijske orkestre; Povjesničarka glazbe Bosiljka Perić-Kempf – Operete Josipa Kuletina u kontekstu hrvatskoga operetnog stvaralaštva između dva rata; Dirigent Ervin Hartman mlađi – Josip Kuletin skladatelj za pihalne orkestre; Prof Hari Zlodre – Josip Kuletin, skladatelj jednostavnosti i vedrine i kapelnik znalac; Prof. Tonći Ćićerić – Glazbena djelatnost Josipa Kuletina u kontekstu hrvatske vojne glazbe u prvoj polovici 20. stoljeća; Dr. Zdenka Weber – Limene glazbe, puhački orkestri i njihova uloga u gradskom životu; Ivica Sečen – „U ime naroda“; Fra Hrvatin Gabrijel Jurišić – Mučenici su svjedoci vjere.

Nakon predavanja Gradska glazba Sinj svirala je u klaustru samostana Kuletinove koračnice Kroz splitske kale i Sinjski alkari pod ravnanjem prof. Grge Grubišića.

Večernju misu predvodio je u crkvi Čudotvorne Gospe Sinjske gvardijan Čovo. S njime su slavili fra Hrvatin Gabrijel Jurišić, fra Božo Norac Kljajo, fra Pavao Vučković i fra Jozo Župić. Misa je slavljena za Josipa Kuletina i sve žrtve II. svjetskog rata i Domovinskog rata.

Fra Jozo izdvojio je završnu misao u predavanju prof. Harija Zlodre: „Na jednom od svojih predavanja, akademik Ruben Radica rekao mi je jednu rečenicu koju i dan-danas pamtim: U valorizaciji i doživljaju nečijega glazbenog djela, dva najvažnija suca su uho i srce, tek na trećem mjestu dolazi intelekt. U slučaju Josipa Kuletina, ta rečenica itekako drži vodu, jer Kuletin je skladatelj dobrote, ljepote, istinitosti, humanosti i vedrine, skladatelj koji nije došao među nas da pomiče brda u glazbi, da ruši pa ponovo gradi; nego da od onoga zatečenog stvara radost. Nažalost, povijest je dokazala da takve duše, u vremenu u kojemu se zateknu, većinom smetaju režimima i okruženju, jer je sustavima, kakvi god bili, čistoća nepoželjna i sumnjiva. Ipak, nama koji ostajemo i koji smo kadri to primijetiti, bljesak ovakve iskrice poručuje da je ona prava istina, na sasvim drugom mjestu.“
Fra Jozo Župić je u svojoj zahvalnoj riječi u ime Organizacijskog odbora najavio i skoro tiskanje zbornika, te planiranje tiskanja CD-a Kuletinovih koračnica i nekih dijelova iz Kuletinovih opereta.