Skup je održan povodom 1050. obljetnice smrti kraljice Jelene i 950. obljetnice krunidbe kralja Zvonimira, pod pokroviteljstvom Hrvatske biskupske konferencije, u okviru manifestacije „Knjiga Mediterana“.

Glavni organizator bio je Književni krug Split u suradnji s hrvatskim i inozemnim znanstvenim, sveučilišnim i baštinskim ustanovama, među kojima su Papinsko sveučilište Gregoriana u Rimu, filozofski fakulteti sveučilišta u Splitu i Zagrebu, Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika i Arheološki muzej u Splitu.

Sudjelovali su istraživači iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Njemačke, Francuske i Italije. U dvadeset znanstvenih izlaganja pokazali su da se razdoblje hrvatskih narodnih vladara ne može promatrati kao izdvojena nacionalna povijest omeđena Jadranom. Hrvatsko Kraljevstvo bilo je dio mnogo šire mreže političkih, crkvenih, dinastičkih i kulturnih odnosa europskoga srednjovjekovlja. Povezivanje hrvatskih izvora, osoba i lokaliteta s tim međunarodnim kontekstom bilo je jedna od poruka skupa.

Što se doista zna o kraljici Jeleni i kralju Zvonimiru, a koliko toga tek treba ponovno istražiti, usporediti s europskim izvorima i protumačiti suvremenim znanstvenim metodama pitanja su o kojima se govorilo.

Raspon tema od položaja hrvatskih kneginja i kraljica u europskom ranom srednjem vijeku, funkcioniranja kraljevske vlasti, dinastičkog pokroviteljstva i ženskoga redovništva, kraljevskih samostana, odnosa s papinstvom, do Solina kao kraljevskog središta te znamenitog otkrića i rekonstrukcije natpisa kraljice Jelene, Bašćanske ploče, historiografije i političke simbolike pokazao je da je hrvatsko rano srednjovjekovlje i dalje živo istraživačko područje.

Nakon otvorenja u prvoj tematskoj cjelini se govorilo o kraljici Jeleni, hrvatskim kneginjama i kraljicama te kraljevskim samostanima.

Prof. dr. Zrinka Nikolić Jakus s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu izlagala je o hrvatskim kneginjama i kraljicama od 9. do 11. stoljeća u institucionalnom i komparativnom kontekstu ranoga srednjeg vijeka.

Povjesničar Stéphane Gioanni sa Sveučilišta Lumiere u Lyonu razložio je dinastičko pokroviteljstvo i razvoj ženskoga redovništva u 10. i 11. stoljeću u Kraljevstvu Dalmacije i Hrvatske, povezujući baštinu kraljice Jelene s kraljevskim povlasticama opatice Čike u Zadru.

Izv. prof. dr. Trpimir Vedriš s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta analizirao je podrijetlo i funkciju kraljevskog samostana u hrvatskom ranom srednjovjekovlju, otvarajući pitanje odnosa kraljeva i kraljica te opata i opatica u oblikovanju političkih i crkvenih struktura toga razdoblja. Govoreći o kraljici, poslužio se pojmom „suvladarica“, koji pogled na njezin položaj pomiče dalje od uloge vladareve supruge i otvara pitanje njezina mjesta unutar strukture vladarske moći.

Vedriševo izlaganje obuhvatilo je dugu tradiciju vladarskog osnivanja i darivanja crkava i samostana, od Trpimirove darovnice do Zvonimirove zavjernice. Pritom je upozorio da odnos svjetovnih moćnika prema crkvenim zadužbinama u hrvatskoj historiografiji još očekuje cjelovito vrednovanje.

Takvi primjeri mijenjaju perspektivu iz koje promatramo hrvatsko rano srednjovjekovlje. Iza poznatih vladarskih imena pojavljuju se institucije, odnosi moći, samostanske zajednice i osobe koje su sudjelovale u političkom, crkvenom i društvenom životu kraljevstva.

Drugi dio programa prvoga dana bio je usmjeren na odnos vladarske vlasti i Crkve.

Pročelnik Katedre za povijest kršćanske literature i kršćanskoga nauka i dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu don Ivan Bodrožić govorio je o važnosti obraćenja vladara za pokrštavanje naroda u ranom srednjem vijeku, s posebnim naglaskom na hrvatske vladare.

Povjesničarka Renata Salvarani iz Rima bavila se odnosom laika, samostana i legitimacije vlasti tijekom pontifikata pape Grgura VII., a dr. sc. Zdenka Janeković Römer iz Zavoda za povijesne znanosti HAZU-a u Dubrovniku je predstavila položaj Dubrovačke Crkve u crkvenim i političkim previranjima 11. stoljeća.

Time je hrvatsko iskustvo 10. i 11. stoljeća postavljeno u širi kontekst odnosa svjetovne i crkvene vlasti u srednjovjekovnoj Europi.

Poslijepodnevni dio programa u središte je stavio Solin, kraljicu Jelenu i arheološku baštinu koja predstavlja jedan od ključnih izvora za razumijevanje hrvatske vladarske dinastije.

Prof. dr. Mirjana Matijević Sokol s Fakulteta hrvatskih studija u Zagrebu govorila je o Solinu kao kraljevskom gradu, mauzoleju hrvatskih kraljeva i mjestu krunidbe. Jelenin nadgrobni natpis jedan je od najvažnijih epigrafskih izvora hrvatskoga ranog srednjovjekovlja, no, nije samo dragocjen arheološki spomenik. Njime je potvrđeno da je Jelena bila supruga kralja Mihaela Krešimira II. i majka kralja Stjepana Držislava. Riječi kojima je zapamćena kao „majka sirota i zaštitnica udovica“ svjedoče o idealu vladarske odgovornosti prema najranjivijima u društvu.

Završna cjelina prvoga dana napravila je vremenski skok iz srednjega vijeka u 20. stoljeće baveći se Solinskim slavljem 1976. i njegovim društvenim, političkim i medijskim odjecima.

Izv. prof. dr. don Josip Dukić s KBF-a u Splitu i v. d. ravnatelja Muzeja triljskog kraja Ljubo Jermelić predstavili su Solinsku proslavu 1976. kroz izvješća tadašnje Službe državne sigurnosti.

Prof. dr. don Milenko Krešić sa Sveučilišta u Sarajevu govorio je o obilježavanju 1300. obljetnice kršćanstva u Hrvata na području Crkve u Bosni i Hercegovini, a Frano Bilić je analizirao medijske odjeke i prosudbe Solinskog slavlja.

Program prvog dana povezao je tri vremenske razine – hrvatsko ranosrednjovjekovno kraljevstvo, njegovo arheološko i historiografsko ponovno otkrivanje te način na koji je ta baština dobivala novo društveno i političko značenje u 20. stoljeću.

Program drugoga dana otvara cjelina posvećena Zvonimirovu dobu, papinstvu, Crkvi i Hrvatskom Kraljevstvu. Među temama su hrvatsko-papinski odnosi, Zvonimirovi suvremenici te opatija sv. Petra i Mojsija kao krunidbena bazilika kralja Zvonimira.

Drugoga dana akademik don Marko Trogrlić održao je predavanje „Tada Bulić naredi da slave zvona…“, o otkriću natpisa sa sarkofaga kraljice Jelene na Gospinom otoku i njegovom povijesnom i simboličkom značenju.

Koliko sačuvani izvori mogu približiti život vremena kralja Zvonimira pokazalo je izlaganje o Petru Crnom, uglednom splitskom građaninu i Zvonimirovu suvremeniku, prof. dr. Ludwiga Steindorffa sa Sveučilišta u Kielu.

O Petru Crnom zna se neuobičajeno mnogo zahvaljujući zapisima sačuvanima u Supetarskom kartularu. Može se pratiti kako je stjecao zemlju, osnovao samostan, dao sagraditi crkvu, s kim je poslovao i koje je dostojanstvenike susretao. Među njima bio je kralj Zvonimir, kojemu se Petar obratio zbog zemljišnog spora.

Taj naizgled malen detalj otvara velik prozor u funkcioniranje srednjovjekovne države. Zvonimira se više ne promatra samo kao kralja okrunjenog 1076. godine ili kao vladara čije je ime zapisano na Bašćanskoj ploči, nego i u jednoj od konkretnih funkcija kraljevske vlasti – rješavanju spora.

Petrova životna priča istodobno pokazuje društvo u kojem su se kraljevska vlast, dalmatinski gradovi, hrvatsko zaleđe, zemljišni posjedi, poslovni odnosi i crkvene ustanove dodirivali i međusobno prožimali. Upravo takvi izvori daju ljudsko lice velikim političkim procesima i omogućuju preciznije razumijevanje načina na koji je Hrvatsko Kraljevstvo funkcioniralo.

Od kralja koji presuđuje rasprava je vodila prema prostoru u kojem je njegova vlast dobila jedno od svojih najsnažnijih javnih očitovanja.

Ravnatelj Arheološkog muzeja u Splitu dr. sc. Ante Jurčević predstavio je opatiju sv. Petra i Mojsija u Solinu – poznatu kao „Šuplja crkva“ – kao jedan od ključnih spomenika za razumijevanje crkvenoga, graditeljskog i političkog razvoja Hrvatskoga Kraljevstva u 11. stoljeću.

Dmitar Zvonimir je ondje 1076. godine okrunjen za kralja Hrvatske i Dalmacije. Jurčevićevo izlaganje pokazalo je zašto taj lokalitet valja promatrati mnogo šire od same krunidbene epizode.

Trobrodna bazilika podignuta je unutar ostataka starijega ranokršćanskog kompleksa i pripadala benediktinskoj opatiji povezanoj s hrvatskim vladarskim krugom. Arhitektonski ostaci, kameni crkveni namještaj te sačuvana arhivska, fotografska i terenska dokumentacija omogućuju razmatranje razvoja kompleksa, organizacije liturgijskog prostora i njegova položaja unutar starohrvatskoga Solina.

Šuplja crkva tako povezuje teme koje su se provlačile cijelim skupom: kraljevsku vlast, Crkvu, benediktinsku mrežu, reformna strujanja zapadnoga kršćanstva, arhitekturu i međunarodni položaj Hrvatskoga Kraljevstva.

Krunidba iz 1076. prestaje biti samo datum u kronologiji. Dobiva mjesto, građevinu, liturgijski prostor i europski crkveni kontekst. To je osobito važno za Zvonimirovo vrijeme. Njegova krunidba, odnosi Hrvatskoga Kraljevstva s papinstvom, crkvene reforme i sakralna arhitektura pripadaju širim procesima koji su u 11. stoljeću mijenjali političku i crkvenu kartu Europe.

Zvonimirova vladavina obilježena je učvršćivanjem kraljevske vlasti, nastavkom crkvenih reformi i bliskim odnosima s Apostolskom Stolicom, dok Bašćanska ploča, nazivajući ga „kraljem hrvatskim“, čuva jedan od najvažnijih ranih zapisa hrvatskoga narodnog imena na hrvatskom jeziku.

Drugi veliki istraživački smjer skupa otišao je izvan vremena u kojem su Jelena i Zvonimir živjeli i otvorio pitanja imagologije, simbolizma i recepcije.

U okviru perspektive hrvatskih srednjovjekovnih kraljeva u kasnijim stoljećima, susreli su se Bašćanska ploča, glagoljaška Legenda o smrti kralja Zvonimira, predodžbe Jelene i Zvonimira u historiografiji 19. stoljeća, Zvonimirova kruna u politici dalmatinskih pravaša te likovi hrvatskih vladara u umjetnosti.

Skup je tako otvorio pitanje, ne samo tko su Jelena i Zvonimir bili, nego što su sve postali tijekom tisuću godina hrvatskoga kulturnog i političkog pamćenja.

Na zatvaranju skupa dvadeset održanih izlaganja sažeto je u dva velika istraživačka područja. Prvo obuhvaća vrijeme kraljice Jelene i kralja Zvonimira te međunarodno okružje u kojem je Hrvatsko Kraljevstvo postojalo. Drugo prati dugu povijest njihove recepcije, simbolike i različitih interpretacija.

Skup je zaključen porukom da velike obljetnice nisu zatvorile priču o hrvatskim vladarima, nego su otvorile prostor za nova pitanja, istraživanja i međunarodnu suradnju.

Međunarodna izlaganja pokazala su koliko prostora ostaje za povezivanje hrvatskih vrela s dokumentima, institucijama i istraživačkim tradicijama izvan Hrvatske. Proučavanje kasnije recepcije, s druge strane, pokazuje da Jelena i Zvonimir pripadaju ne samo političkoj povijesti srednjega vijeka nego i mnogo duljoj povijesti hrvatske kulture, identiteta i kolektivnog pamćenja.

Organizatori su najavili prikupljanje radova za budući zbornik skupa, čime će izlaganja dobiti trajniji znanstveni oblik i postati polazište za daljnja istraživanja. Objavljivanje recenziranoga zbornika od početka je planirano kao jedan od trajnih rezultata međunarodnog okupljanja.

Prema najavi iznesenoj prilikom zatvaranja skupa, radovi bi trebali biti prikupljeni do kraja srpnja 2027., a objavljivanje zbornika očekuje se 2028. godine.

Nadbiskup Križić otvorio međunarodni znanstveni skup o kraljici Jeleni i kralju Zvonimiru