Na otvaranju simpozija, prigodni govor sudionicima uputio je zadarski nadbiskup mons. Želimir Puljić. Izrazio je zadovoljstvo što će se na skupu govoriti i o dvojici zaslužnih i na domovinskom planu poznatih Prečana, Josipu Marčeliću (Preko, 1847. – Dubrovnik, 1928.) koji je bio dugogodišnji dubrovački biskup (1894.-1928.) te rodoljubu i mučeniku Ivi Mašini (Preko, 1927. – Kaznionica Stara Gradiška, 1961.) koji je bio vrsni, perspektivni hrvatski intelektualac, proglašen najboljim studentom povijesti na Zagrebačkom sveučilištu u svoje vrijeme, a po njemu je ime dobila i zadarska katolička osnovna škola Ivo Mašina.

Crkva u Hrvata krajem 19. i početkom 20. stoljeća imala je nekoliko velikih biskupa

„Drago mi je istaknuti kako sam prije četiri godine kod utemeljenja prve katoličke osnovne škole u Zadarskoj nadbiskupiji, odlučio dati joj ime zaslužnog rodoljuba, Prečanina Ive Mašine, koji se nalazi na popisu naših mogućih budućih blaženika i mučenika. U suradnji s Gradom Zadrom ostvaren je projekt nove škole na Bokanjcu koja će nositi njegovo časno ime. Ivo je volio svoje mjesto, ovaj kraj i nadbiskupiju, hrvatski jezik, domovinu i Katoličku Crkvu. Stoga je postao uzor vjernika i rodoljuba koji izaziva respekt, čast i poštovanje“, istaknuo je nadbiskup Puljić.

Hrvatski rodoljub, intelektualac i mučenik Ivo Mašina (Preko, 1927. – Kaznionica Stara Gradiška, 1961.)

U kontekstu biskupa Marčelića, rodom Prečanina, mons. Puljić istaknuo je zasluge hrvatskih biskupa u zahtjevnom vremenu na prijelazu stoljeća.

„Crkva u Hrvata krajem 19. i početkom 20. st. imala je nekoliko velikih biskupa: đakovačkog Josipa Jurja Strossmayera (1815.-1905.) koji je bio teolog, ali i političar, utemeljitelj brojnih znanstvenih i kulturnih institucija, pisac i mecena; sarajevskog Josipa Stadlera (1843.-1918.), pisca prvih filozofijskih priručnika na hrvatskom i utemeljitelj Družbe Služavki Maloga Isusa; krčkog Antuna Mahnića (1850.-1920.), pokretača hrvatskog laikata, zaštitnika glagoljice te dubrovačkog biskupa Josipa Grgura Marčelića koji je nakon profesorske i rektorske službe u Zadru upravljao Dubrovačkom biskupijom 34 godine. Osobito se isticao u borbi za glagoljicu, 1900. g. održao je Sinodu, a 1901. g. pokrenuo je mjesečnik List Dubrovačke biskupije te je bio suutemeljitelj družbe Kćeri Milosrđa“, rekao je mons. Puljić, istaknuvši kako „nije na odmet spomenuti“ da od te četvorice biskupa, trojica nose Josipovo ime, a nalazimo se u Godini sv. Josipa.

„Dvojica su se osobito borila za glagoljicu u liturgiji (Mahnić i Marcelić), a dvojica su usko vezani uz utemeljenje dviju autohtonih hrvatskih ženskih redovničkih zajednica: nadbiskup Josip Stadler sa Služavkama Maloga Isusa i biskup Marčelić s Družbom Kćeri Milosrđa“, rekao je mons. Puljić.

Biskup Josip Grgur Marčelić upravljao Dubrovačkom biskupijom 34 godine

Biskup Josip Grgur Marčelić (Preko, 1847. – Dubrovnik, 1928.), dugogodišnji dubrovački biskup (1894. – 1928.)

Biskup Marčelić je kroz 34 godine svoje biskupske službe u Dubrovniku učinio puno dobrih stvari, rekao je nadbiskup Puljić. „Na humanitarnom planu, bio je svjestan da se bratskim služenjem (diakonijom) ostvaruje Isusov plan i program: „Bijah gladan i dadoste mi jesti, žedan i napojiste me, putnik bijah i primiste me“ (Mt 25, 35-36). U tom vidu utemeljio je nekoliko humanitarnih institucija: Dječje zaklonište, Pučku kuhinju, Stanak Sv. Vlaha, Sirotinjsko vijeće, Javnu dobrotvornost i Zaklonište sirota. S Marijom Petković utemeljio je 4. listopada 1920. g. žensku redovničku zajednicu Kćeri milosrđa koja će brinuti za siromahe. Mariju Petković je sv. Ivan Pavao II. proglasio blaženom u Dubrovniku, 6. lipnja 2003. g.“, rekao je nadbiskup Puljić.

U području odgoja i prosvjete, „biskup Marčelić bio je svjestan da u društvu ima previše ‘svađe i nezdravog rivalstva’. Stoga je smatrao važnim da svećenici i vjernici imaju obvezu i dužnost živjeti ‘utopiju bratstva i mira, slobode, ljubavi i poštovanja’. Stoga je osnivao prikladne institucije: Biskupsko sjemenište pokraj katedrale i ‘Svećeničku književnu družbu za izobrazbu klera’ (1904.). Uz druge vidove pastoralnog rada osnivao je ili obnavljao postojeće bratovštine. Preko njih želio je da se vjernici udružuju i aktivno uključuju pa pridonose vjerskom, kulturnom, gospodarskom i  društvenom životu zajednice. Tako se lakše prevladavaju nepotrebne sklonosti svađama i rivalstvu“, rekao je mons. Puljić.

U svezi zauzimanja za hrvatsko rodoljublje, nadbiskup je opisao događanja vezane uz„Svetojeronimsku aferu” koja je trajala skoro jedno stoljeće, od 1889. do 1971. g., a sastojala se u sljedećem.

Povijest Papinskog zavoda sv. Jeronima

„Sveta Stolica s hrvatskim biskupima nastojala je Gostinjac sv. Jeronima, utemeljen 1453. g., prilagoditi novim potrebama. Bitnu ulogu u tom procesu vodili su Stadler i Strossmayer, a pomagao im je i Marčelić. Boraveći na odmoru u Dubrovniku, Stadler je 21. ožujka 1897. g., nakon savjetovanja s biskupom Marčelićem, sastavio prijedlog od sedam točaka i poslao ga biskupima, a onda u Vatikan. Čekalo se tri godine da kardinal Vannutelli, 19. ožujka 1900. g., pozove hrvatske biskupe da pošalju svećenika koji će pripremiti statut za novi Zavod. Poslan je profesor prava i morala dr. Josip Pazman iz Zagreba koji je pripremio dokument (breve) o Zavodu za odgoj klera, a hrvatsko ime spominje se sedam puta.

Dok je ‘breve’ bio još u tiskari, žestoko je napadnut u talijanskom tisku. Slijedilo je i fizičko nasilje: četvorica talijanaša provalili su i zauzeli Zavod, 29.  kolovoza 1900. g. Stvar je dignuta na diplomatsku razinu između Italije, Austro-Ugarske i Svete Stolice. Uplela se i kneževina Crna Gora koja je pod pritiskom Srbije predlagala neka se Zavod prozove srpsko-hrvatskim imenom. Italija je prognala rektora Pazmana. Nakon diplomatskog natezanja, Sveta Stolica ocijenila je kako je najbolje vratiti Zavodu staro ‘ilirsko ime’, da bi se spasila imovina. To je i učinila 7. ožujka 1902. i upisala ga kao Ilirski Zavod. Tako će ostati sedamdeset godina, do Hrvatskog proljeća 1971. g., kad mu je papa Pavao VI. promijenio naslov u Papinski hrvatski zavod sv. Jeronima. Za to su zaslužni Stadler, Strosmayer i Marčelić te drugi hrvatski biskupi iz toga vremena, početkom 20. stoljeća“, rekao je nadbiskup Puljić, u poštovanju za odvažnu angažiranost hrvatskih biskupa u zahtjevnim vremenima.

U svom pozdravnom govoru, prof. dr. Robert Bacalja, predsjednik Organizacijskog odbora simpozija, rekao je da će znanstveni radovi predavača, koji će biti tiskani u monografiji, dati nova tumačenja što je Preko iznjedrilo u svom povijesnom hodu, izgrađujući specifičnosti u kulturi, prosvjeti i gospodarstvu.

Jure Brižić, načelnik Općine Preko, istaknuo je da će buduća monografija doprinijeti očuvanju povijesti, tradicije i identiteta otoka te očuvanja otočnog života kao nacionalnog blaga Hrvatske. Prof. dr. Josip Faričić, prorektor zadarskog  Sveučilišta, rekao je da je akademska zajednica dužna i na tako znanstveni način doprinositi domovini i zajednici, proučavanjem stvarnog prostora i njegovog imaginarija. Zadarsko sveučilište i Općina Preko potpisali su sporazum o suradnji, što je primjer suradnje sveučilišne i lokalne zajednice, a uključuje i konkretnu obnovu stare školske zgrade na Ošljaku, koji bi trebao postati jedan od sveučilišnih centara koji će se baviti otočnim stanovništvom.

Predavači na skupu

Predavači prvog dana u sekciji A su: Smiljan Gluščević, Ante Uglešić, Martina Dubolnić Glavan, Mato Ilkić i Jakov Vučić, Mario Soljačić, Robert Bacalja i Elvis Ražov, Živko Nižić, Katarina Ivon i Jelena Alfirević, Grozdana Franov – Živković i Danijela Deković, Vera Graovac Matassi, Sven Marcelić, Josip Faričić, Ante Šiljeg, Tome Marelić i Ivan Marić, Tihomil Maštrović, Teodora Vigato, Mikica Maštrović, Sanja Vulić i Ante Toni Valčić, Sanda Uglešić, Igor Radeka i Ivo Nižić.

Predavači u sekciji B su: Marko Brkljačić, Lucija Konfic, Ane Gverić, Ante Orlović i Nevena Štokić, Nikola Markulin, Zdenko Dundović, Ante Delić, Zlatko Begonja, Ivica Vigato, Diana Sorić i Teuta Serreqi Jurić, Milenko Lončar i Emil Hilje, Mirko Đinđić, Šime Mihatov, Maja Runje, Jakša Raguž, Jadran Kale, Jasenka Lulić Štorić, Manuela Vladić Maštruko, Đani Bunja.

U osvrtu na Preko iz raznih gledišta: povijesnog, zemljopisnog, znanstvenog, kulturnog, gospodarskog, demografskog, etnografskog, teme nekih predavanja su bogata crkvena povijest i glagoljaška tradicija preškog kraja koja je obogatila život Zadarske nadbiskupije i cijele Crkve.

U subotu, 26. lipnja, skup će se održati u prostorima Osnovne škole ‘Valentin Klarin’ u Preku. Završnog dana skupa stručna izlaganja će održati: Robert Bacalja, Šime Marcelić, Milenka Bukvić, Lucija Jozić, Anamarija Frankić, Melita Mokos, Ivan Tot, Milenko Milović i Marija Pandža, Sofija Sorić, fra Božo Sučić, Kristina Juran, Davor Štrmelj, Vladimir Alavanja, Irena Marković i Marijana Čiklić, Lina Pliško i Marijana Fabijanić, Mislav Benić, Nikola Vuletić i Hrvoje Bazina, Mirisa Katić, Jasna Marcelić i Ivica Vučak.

Nadbiskup Puljić čestitao je Sveučilištu u Zadru i Općini Preko na organizaciji simpozija te je sudionicima poželio uspješno zborovanje.