Ministranti su se od jutra okupljali kod zavjetne kapele na otvorenom u Ludbregu te su bili raspoređeni u rad po skupinama ovisno o uzrastu, od predškolaca pa sve do studenata, njih ukupno prijavljenih više od 230. Kateheze o temi sakramenta krštenja za rad po skupinama osmislili su vjeroučitelji, a osim njih, rad u skupinama vodili su i svećenici i animatori. „Krštenje stoji u temelju našeg vjerničkog identiteta, poslanja, a i temelj je našeg kršćanskog života. Važno je mladima posvijestiti tu pripadnost Crkvi, te da Crkva očekuje da se oni aktiviraju kao živi udovi. Oni već jesu tu kao ministranti, čitači, pjevači, animatori, ali uvijek im je dobro posvijestiti da su ustvari oni ta Crkva i da život Crkve ovisi upravo o njihovom angažmanu“, izjavio je predstojnik biskupijskog Ureda za pastoral duhovnih zvanja i ministranata vlč. Siniša Dudašek.

Nakon rada u skupinama, sudionici su imali prilike pristupiti sakramentu ispovijedi, nakon koje je slijedilo misno slavlje. Predvodio ga je povjerenik za osobe s invaliditetom i njihovih obitelji Varaždinske biskupije vlč. Leonardo Šardi uz koncelebraciju vlč. Dudašeka te svećenika koji su dopratili ministrante iz svojih župa. Uoči misnog slavlja sve okupljene hodočasnike pozdravio je čuvar svetišta Predragocjene Krvi Kristove u Ludbregu mons. Josip Đurkan. Na tragu pripremljenih kateheza i vlč. Šardi je u homiliji govorio o važnosti svakog pojedinog krštenika u zajednici Crkvi. Naime, biblijski tekstovi pročitani u službi riječi uzeti su iz obrednika krštenja, a iz svakog tog teksta vlč. Šardi izvukao je jednu poruku. Iz prvog čitanja pouka je da je svatko pozvan u zajednicu krštenika, u Crkvu. Po krštenju smo čišćeni vodom, okupljeni smo u Duhu Svetom i tko god želi ima pravo biti uključen u tu zajednicu. Nadalje, kao što tijelo ima mnogo udova, tako i Kristova Crkva, također, ima mnogo udova, a to smo zapravo svi mi i svatko od nas je važan kotačić u toj zajednici Crkvi. Kroz priču o pahuljicama snijega i kako, naizgled jedna nevažna pahuljica, može imati presudnu ulogu da slomi drvo, tako i uloge, odnosno zadaće koje pojedinac ima u Crkvi – mogu se činiti beznačajne, ali nisu. Važan je svaki ministrant, svaki čitač, svaki pjevač.

Izvještaj iz evanđelja govorio je o poslanju apostola. „Znači, kao kršćani moramo i nešto konkretno činiti u našoj svakodnevici: u školi, obitelji, među prijateljima“, istaknuo je vlč. Šardi te kroz još jednu priču o tome što je Nebo, poručio je da „u Nebo ne odlaze oni koji se odriču svojih prijatelja, a budući da smo mi Crkva zajednica prijatelja, ne smijemo se odreći niti Crkve, ne kao ustanove, nego kao članova obitelji“. Na kraju mise vlč. Dudašek uputio je riječi zahvale svim sudionicima, hodočasnicima, i onima koji su na bilo koji način sudjelovali i pridonijeli ovom hodočašću i susretu. Nakon mise i ručka „iz torbe“ kod zavjetne kapele, hodočasnici su u procesiji pošli u župnu crkvu Presvetog Trojstva u Ludbregu gdje je molitvom pred Presvetim Oltarskim Sakramentom i pohvalama Krvi Kristovoj susret i završio.