Istina je prava novost.

Seminar za animatore i suradnike u župnoj katehezi

U prostorijama Središnje nadbiskupijske i fakultetske knjižnice u Đakovu u subotu, 23. listopada održan je Seminar za animatore i suradnike u župnoj katehezi pod nazivom „Evanđeosko rasuđivanje i vjerodostojan susret s novim naraštajima – izazov za župnu katehezu“.

Na početku seminara sve nazočne je, uime predstojnice Nadbiskupijskoga katehetskog ureda dr. sc. Teute Rezo, pozdravio vjeroučitelj Slaven Školka, dipl. kateheta.

Nakon uvodnog pozdrava uslijedila je molitva te pozdrav đakovačko-osječkog pomoćnog biskupa mons. Ivana Ćurića, koji je naglasio „da smo u duhu sinodalnosti svi pozvani djelovati u apostolatu“. „Ozračje Sinode nas poziva da stanemo jedni uz druge u zajedništvu. Život Crkve se ostvaruje u evangelizaciji, liturgiji te djelatnoj ljubavi – caritasu. Papa Franjo u novom dokumentu o službi katehete, tu službu želi postaviti u krilo biskupije kako bi katehete vršile službu u zajedništvu s biskupom“, rekao je među ostalim biskup, zahvaljujući katehetama na svemu što čine u svome radu.

U prvom dijelu seminara nazočnima je ukratko predstavljen novi Direktorij za katehezu koji još nije preveden na hrvatski. Vjeroučitelj Školka iznio je nekoliko smjernica Direktorija koji sadrži čak 428 brojeva. U njemu dolazi do okretanja katehetskog nastojanja prema misijskom djelovanju. Inkulturacija dovodi do toga da roditelj gubi svoju ulogu, a društvo postaje važan faktor koji nudi sve samo ne vjeru u Boga. Kateheza treba biti proces praćenja osobe na putu sazrijevanja i rasta vjere. Posebno je naglašena usmjerenost na pedagošku perspektivu te se naglašava važnost prvog navještaja – kerigme. Uz kerigmatsku katehezu važne su i osobine navjestitelja, kako bi djeca u kateheti vidjela nešto što ih dotiče i pokreće.

Prvo predavanje pod nazivom „Timskim radom do novog okruženja za župnu katehezu“ održao je Slaven Školka. U predavanju je naglasio važnost timskog rada unutar župne zajednice – svi uključeni čine jedan savez u kojem svatko daje svoj doprinos. Potrebno je razgovarati i rasuđivati te zajedno planirati jer se zajedničkim radom pronalaze rješenja za župnu katehezu. Ukratko je predstavljen model timskog rada koji je ostvaren u Župi sv. Mateja u Bizovcu, gdje su župno dvorište i pastoralni prostori postali radosna mjesta za susrete. Više događaja i više djece uključuje i više roditelja. Više djece i mladih u crkvi – više je živa Crkva, zaključio je vjeroučitelj Školka.

Predavanje „Uloga katehete u osnaživanju djece i mladih“ održala je vjeroučiteljica Ivana Bičvić. Istaknula je važnost mentalnog zdravlja, rekavši kako je prema istraživanjima u Hrvatskoj u šestim razredima 19,2% djece sa srednjim ili visokim rizikom za razvoj mentalnog poremećaja, a 12% djece ima simptome depresije. Potrebno je prepoznati djecu s teškoćama i razbiti neke od predrasuda. Potom je istaknula 6 mitova o mentalnom zdravlju te s nazočnima napravila kratku anketu o mogućim predrasudama. Navedene su i neke aktivnosti koje će katehizantima pomoći u emocionalnom opismenjavanju, stvaranju dobre slike o sebi, razvoju društvene odgovornosti i sl. U predavanju je spomenut i Mindfulness, trenutak koji ima korijene u istočnjačkim meditacijama i budizmu. Ova tehnika nosi određenu opasnost u sebi. U ovoj tehnici postizanja usredotočene svjesnosti čovjek je usmjeren sam na sebe te ostaje unutar sebe. Mi imamo kršćansku alternativu koja nas poziva da budemo fokusirani na cilj: Oca, Sina i Duha Svetoga, zaključila je.

Treće predavanje „ Empatija i simpatija u župnoj katehezi“ održala je vjeroučiteljica Ružica Papić. U predavanju je naglašavala važnost djece koja su osjećajna i nemaju rana kao odrasli. Katehete bi trebale biti upućene u obiteljske prilike kako bi mogli polaziti iz perspektive djeteta i razumjeti njegove potrebe. Unutar skupine svi smo pozvani aktivno brinuti jedni o drugima, naglasila je. Riječ empatija u prijevodu bi značila „biti u patnji s nekim“. Često vidimo samo ono izvanjsko, a lice zapravo ne otkriva pravo stanje stvari. Trudimo se biti zanimljivi, svjedočiti svoju vjeru, ali u tome ne smijemo prestati promatrati djecu i pokušati ih vidjeti iznutra. Simpatija u prijevodu znači biti sposoban patiti s nekim, suosjećati. Ako primijetimo patnju djeteta pozvani smo na akciju. Suosjećanje s djecom utječe na regulaciju emocija, pomaže fizičkom i mentalnom zdravlju te donosi osjećaj mira i radosti. Svako naše djelovanje kako bi umanjili tuđu patnju čini dobro i nama samima, poručila je vjeroučiteljica Papić.

Nakon predavanja uslijedile su tri radionice. Prvu radionicu vodio je Slaven Školka, a tema je bila „Kateheza u prirodi“. Sudionicima je predstavljen projekt Kateheze u prirodi kroz primjer kampova za mlade, a posljednji je održan u ljeto ove godine u Ivanovcima.

Drugu radionicu „Dinamika skupine“ vodila je s. Gabrijela Tea Damjanović. Sudionici su imali priliku naučiti neke aktivnosti koje unose dinamičnost i živost u katehetske susrete. Svi su dobili materijale s aktivnostima koje će moći koristiti u katehezi. S. Gabrijela je naglasila kako je uvijek dobro unijeti malo dinamike i novosti u katehezu.

Treću radionicu „Komunikacija na daljinu“ pripremila je vjeroučiteljica Ankica Savić. Sudionicima su predstavljene neke od aplikacija pomoću kojih se može komunicirati s djecom i mladima na daljinu tj. online. Današnji mladi komuniciraju pomoću društvenih mreža te je s naše strane ponekad potrebna prilagodba, zaključeno je. Uz aplikacije su predstavljene i neke web stranice s materijalima korisnima za katehezu.

Seminar je završio zajedničkim plenumom i molitvom.