Govoreći o Dušnom danu, doc. dr. Iva Mršić Felbar istaknula je kako je taj dan kad se spominjemo svih pokojnih, usko povezan sa svetkovinom Svih svetih jer molimo za sve preminule, ali smo pritom usmjereni na promišljanje o vječnom životu.

“Zapravo promišljamo o Božjem kraljevstvu, znači promišljamo o životu nakon života. Ne bih rekla o zagrobnom životu jer mnoge druge religije upravo o tom promišljaju, ali mi vjerujemo u vječni život. I vječni život nije isprazna kategorija već je to sam Bog, odnosno trojstveni Bog. Isus Krist nam je pokazao Nebo i vječno kraljevstvo i mi svoj pogled upiremo ondje.”

Iako se o smrti rijetko govori, hrvatski vjernici ne boje se govoriti o smrti jer se na misi uvijek moli za pokojne, objasnio je preč. mr. sc. Borna Puškarić.

“Smrt je često tema na kojoj ljudi prekinu razgovor vrlo brzo. No, ne možemo pobjeći od smrti kad Gospodin providi te isto tako ne možemo pobjeći od svakodnevnih ograničenja i grijeha. Ipak mi se čini da u hrvatskoj kulturi nije došlo do potpunog stavljanja pod tepih fenomena smrti jer ljudi idu na sprovode i ispraćaje. Zanimljiv je fenomen što se ljudi često na sprovodu podruže, ali naši ljudi ipak izražavaju sućut, dolaze na mise zadušnice i obljetnice smrti.”

Župnik zagrebačke župe Sv. Blaža objasnio je i kako je vjera presudan elemenat u nošenju sa smrti i pružanju podrške ožalošćenima. “Kad postoji vjera onda nisi samo ti u pitanju, onda je tu i Duh Sveti. A Duh Sveti je utješitelj. Nedavno sam rekao jednoj osobi ‘ja te ne mogu utješiti. Mogu biti s tobom dok patiš i teško ti je. Ali Duh Sveti te može utješiti’”, posvjedočio je preč. Puškarić i naglasio kako u razmišljanju o smrti i molitvi za pokojne pomaže i činjenica da ljudi znaju da se mise prikazuju za pokojnike.

Dr. sc. o. Dario Tokić smatra kako mnogi ne razmišljaju o putu pročišćenja duša u čistilištu nego su usmjereni na svoje pokojnike. No, dušama u čistilištu najpotrebnija je naša molitva kako bi prošli put pročišćenja u čistilištu i došli do raja, jer duše u čistilištu više nisu kadre za sebe ništa učiniti.

“Mogu se nadati jedino ljubavi i dobroti onih u koje su sijali za vrijeme svog zemaljskog života i milosrđu Božjemu. Zbog toga ako mi za njih molimo, onda se pokazuje da nam je stalo. Ne samo to, Bog onda i vidi da su sijali dobro kad ima ljudi koji za njih mole i onda ih Bog nagradi. Bog želi da rastemo u ljubavi jedni prema drugima. Stoga, dušama koje su najnemoćnije u čistilištu jako puno znači dobiti našu molitvenu podršku.”

O. Dario naglasio je da premda duše u čistilištu ne mogu moliti za sebe, jer se konačni odabir za Boga događa za vrijeme zemaljskog života, duše mogu moliti za nas jer kako ističe i Katekizam katoličke Crkve: u općinstvu svetih, dakle, među vjernicima – onima koji su već stigli u nebesku domovinu, onima koji svoje krivnje još ispaštaju u čistilištu ili onima koji su još na ovozemnom putovanju – postoji trajna veza ljubavi i obilata razmjena svih dobara.

“To znači da duše u čistilištu mole za nas. Ima jedan moj subrat koji se uvijek kad putuje utječe dušama u čistilištu”, rekao je provincijal Hrvatske karmelske provincije svetog Oca Josipa.

Prije govora o eshatologiji i eshatološkim stvarnostima, vjernik treba pred očima imati Pashalni misterij: Isusovu muku, smrt i uskrsnuće, istaknula je doc. dr. Mršić Felbar. “Tako i u životu vjernika; kroz svoju egzistenciju mi otkrivamo kako križ tako i uskrsnuće. Ako ne otkrijemo križ, ne možemo otkriti ni uskrsnuće. I tu je Bog s nama i pedagog, i nježan, tu nas odgaja i uči. Mi ne moramo teorijski sve znati o teologiji i eshatologiji, ali učimo kroz život, živeći, svaki na svoj način”, rekla je doc. dr. Mršić Felbar.

Kad se govori o vjerničkom doživljaju smrti i tuzi zbog smrti voljenih, o. Dario ističe da su tuga i bol normalni, ali da bi vjernički doživljaj smrti trebao biti drugačiji. “To nam prikazuje primjer svete Male Terezije. Ona je rekla da ne voli kad se smrt prikazuje kao kostura koji nosi kosu i kosi ljudske živote. Već voli kad se smrt prikazuje kao malog Isusa na cvjetnoj livadi koji ubire one cvjetiće koje si je izabrao kao ukras Nebu. Smrt nije kraj već novi početak, i to početak u punini. I smrt je uvijek traumatična zbog raskida veze, ali živimo u vjeri da je to kratkotrajni prekid i da ćemo u Bogu ponovno doživjeti puno zajedništvo i sa svim svojim dragima”, naglasio je o. Dario Tokić.

O važnosti primanja sakramenata u smrtnom času i u borbi s teškom bolesti govorio je preč. Puškarić. “Ljudi ne vole svojim bližnjima govoriti o smrti kada vide da netko umire. I vrlo često zato ne žele ni zvati svećenika da ne bi bolesnik shvatio to kao da umire. A sam sam kao svećenik toliko puta doživio koliko je susret sa svećenikom i sakramenat osobu koja boluje ili umire utješio, podigao”, posvjedočio je preč. Puškarić i rekao kako je doživio poglede zahvalnosti bolesnika ili umirućih jer im je Gospodin providio susret sa svećenikom. Kazao je kako svećenici čine koliko mogu, ali i da vjernici sami moraju poticati jedni druge na primanje sakramenata i zvati svećenike da udijele sakramente bolesnicima i umirućim.