Svetkovina sv. Filipa i Jakova se u Kladnjicama u župi Čvrljevo slavi 1. svibnja, a inače Crkva njihov blagdan slavi 3. svibnja. Misno slavlje i procesiju oko crkve i groblja predvodio je magistar bogoslova fra Ivan Režić u zajedništvu sa domaćim župnikom fra Antom Jurićem Talajom i fra Antom Jurićem.

U slavlju su sudjelovali bogoslovi Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, koji svake godine tradicionalno hodočaste u župu Čvrljevo na Ime Isusovo, ili neki drugi župni blagdan.

I ove godine, kao i svih dosadašnjih godina brojni raseljeni Kladnjičani, stigli su iz svih okolnih mjesta i gradova Splitsko-dalmatinske županije, sa svojim potomcima da bi barem na jedan dan zapalili vatru na pradjedovskom ognjištu.

Fra Ivan je u propovijedi tumačeći naviješteno Evanđelje govorio o proslavi svetkovine Uskrsnuća Gospodinova na kojoj počiva kršćanstvo te vjera u Gospodina koji nije ostao u grobu, koji nije nakon muke i smrti kao jedan od ljudi trunuo, nego je treći dan uskrsnuo i ostao s njima.

Govorio je i o povjerenju u Uskrsloga, o iskustvu, obraćenju, o problemu evangelizacije, o svjedočenju vjere i o prenošenju uskrslog svjetla u obitelji i široj zajednici te koliko čovjek svakodnevno radi na sebi da bi bio bolji. „Da bismo doista ušli u logiku vjere u uskrsnuće na koju nas poziva Evanđelje potrebno je u svomu životu osloniti se na iskustvo Uskrsloga koji je živ i pokušati živjeti u svojoj svakodnevici logiku uskrsnuća naših međuljudskih odnosa, logiku uskrsnuća koje nas poziva na trajno obraćenje svakoga dana“, rekao je.

Nadalje je naglasio da se Isusovi učenici nakon Kristove muke i smrti vraćaju svom uobičajenom životu, svojim svakodnevnim poslovima, vraćaju se ribarenju, onomu što su najbolje znali raditi, ali bez ulova. Dodao je da to ribarenje treba shvatiti kao obraćanje ljudskih duša, u kojem treba sudjelovati svaki vjernik.

„Apostoli su cijelu noć probdjeli ribareći ali bez ikakvoga ulova. Ovo ribarenje treba shvatiti u simboličkom smislu. Ono je sinonim za evangelizaciju naviještanja Krista uskrsloga, lovljenje ljudskih duša u mrežu Božje Riječi i izvlačenja iz njihovih mučnih situacija, poteškoća. Izvući punu mrežu, znači izvući nekoga iz robovanja ovisnosti, bilo droge, alkohola, kocke i sličnog…“, kazao je.

Dodao je da u tom ribarskom lovu, odnosno evangelizaciji, trebaju sudjelovati svi kršćani, ne samo svećenici, biskupi, kardinali, pape, redovnici, redovnice, već „svatko od nas je pozvan evangelizirati svojim životom, pronositi svjetlo uskrsloga Krista u svojoj obitelji, selu, zaselku, gradu, odnosno ondje gdje djeluješ, na poslu… Ali, ne može se evangelizirati ako se nema svjetlo koje je Krist. Zato je svaki ulov, pa i ovaj ulov Kristovih apostola koji se vraćaju svom uobičajenom poslu kao i naš ulov u svakodnevici bezuspješan ako nije rasvijetljen Kristovim prisustvom, njegovim duhom koji udahnjuje život svakom našem životnom poduhvatu. Isusovi učenici, apostoli, nisu dovoljno ponizni i nisu svjesni činjenice da bez Kristova svjetla ne mogu donositi svjetlo drugima, ali u osvit dana čuli smo pojavljuje se Isus i poziva ih na ispit savjesti, da se preispitaju koji su to plodovi njihova napora, na njihovu žalost, morat će priznati i sebi i Isusu da nisu uspjeli napraviti ništa i da su im mreže prazne a oni razočarani. I nas također danas Isus poziva da preispitamo plodove svoga života. Kada govorim o nekome, volim govoriti o sadržaju te osobe što mene kod nje kao kršćanina oduševljava, što me kod te osobe potiče, da budem bolji kršćanin, redovnik. I zato je dobro sebi danas postaviti upit kad slavimo dvojicu velikih ljudi sv. Filipa i Jakova, zaštitnika Kladnjica, ovog divnog mjesta, koji je to sadržaj moga života. Što to, ja, prema drugim ljudima, na osobit način ostavljam, što im to poručujem svojim životom? Što bi dobronamjerni ljudi oko mene mogli reći o meni jesam li ja dobar čovjek, jesam li ja od riječi, jesam li pošten, jesam li iskren čovjek koji je svjestan svojih slabosti i koji se svakog dana trudi učiniti nešto dobro i biti bolji, upaliti barem malo svjetla. Isusovi učenici nakon što su susreli svoga Gospodina bacili su mreže na desnu stranu jer je ona povoljnija i bolja, to je strana na kojoj je Bog. Baciti mrežu na desnu stranu, znači krenuti na polja Božjeg apostolata, aktivnosti ne oslanjajući se sam na svoje snage, nego na Božju snagu. Nakon čudesnog ulova apostoli su spoznali da je to Gospodin i bili su šokirani da pred njima stoji novost, jer muku i smrt mogli su razumjeti, ali uskrsnuće nije bilo lako razumjeti ni onda ni danas. Mnogi ljudi zastaju pred Kristovom mukom i križem pred grobom ali kad trebaju napraviti onaj korak da se oslone na Krista koji je živ koji je uskrsnuo kada treba vjerovat da će susresti svoje drage pokojne u vječnosti u novom svjetlu preobraženi, a onda tu nastaju ljudski drame. Dakle, teško je iz groba vidjeti zoru uskrsnuća ali to se ne može bez da dopustimo Gospodinu da obasja našu nutrinu i osnaži nas kako bi se oslanjajući na njega u vjeri iskusili doista da je naš Gospodin živ.“

Zaključivši da se sv. Filip i Jakov slave zajedno vjerojatno jer se redovito pojavljuju u epizodama kada se Isus povlači i sa sobom vodi njih dvojicu. „Moguće je da je tradicija Crkve prepoznala tu činjenicu da ih se slavi skupa. Obojica su podnijela mučeništvo, obojicu je pratio misionarski žar, obojica su pokušala nasljedovati svoga Učitelja i to su učinili radikalno, sve do prolijevanja svoje krvi. I zato slaveći danas svetog Filipa i Jakova zaštitnike ovoga mjesta i mi se u svome životu trebamo upitati u koji mjeri smo mi Isusovi učenici, učenice, u koji mjeri pronosimo slavu svoga uskrslog gospodine. Isus nas po svojoj riječi danas poziva na poslušnost, po njegovoj riječi i prianjanju uz njega pronalazimo snagu potrebnu za život. Božja riječ i euharistijski stol, to je simbol one žeravice pripremljene ribe i kruha, simbol euharistije u kojom nam se Krist daruje i u koji nam želi osnažiti naš duhovni život iz kojega treba crpiti snagu za svakodnevni život. Zato je lijepo danas, uz zaštitnike slaviti i Prvu pričest naše male drage Gabrie Baran koja je ovdje sama, ali nije osamljena, ona je u zajednici vjernika, u zajednici Crkve u Kladnjicama, Crkve koja ima svoga pastira fra Antu, neumornoga pregaoca i jednog od naših najstarijih aktivnih župnika u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji. Lijepo je doći u crkvu koja je živa, jer neki dan, gledao sam jednu vijest, iz jedne katedrale – kaže se devetnica je u katedrali. A ovdje ima danas barem triput više naroda nego u toj katedrali. Nekada sebe znamo podcijeniti i reći malo nas je, ali nije nas malo, može nas biti više, ali nije nas malo. Zato pokušajmo graditi na onome što je moguće, na primjeru jedne mlade obitelji o kojoj znamo osobno i iz medija, koja je smogla snage i odvažnosti da se iz grada vratiti u svoje malo mjesto oživjeti svoje selo. lijep je vidjeti obitelj koja ima, troje ili četvero djece, ta obitelj ima za sobom trag dobrote. Zato potičimo mlade obitelj da se boje života. Evo naš dragi fra Ricardo koji je ovdje danas s nama, koji dolazi iz Demokratske Republike Kongo, u kojoj je ponos imati što više djece – u mojoj obitelji ima nas desetero. Stoga, nemojmo se bojati života i uskogrudno se brinuti za sebe hoću li nositi nekakvo skupo odjelo, haljinu, ili voziti najnoviji model automobila imati moderni mobitel, sve je to važno, ali to nije najvažnije. Zato nas sv. Filip i Jakov, podsjećaju, da su vaši djedovi, vrijedni ljudi Dalmatinske zagore, nabavili i u svoju crkvu stavili kvalitetne kipove i od provjerenih majstora, te nam dana oni rječito žele poručiti, vi ste stado malo, ali stado malo može postati veliko, ako sve to što imamo stavimo u ruke Gospodinove da on to blagoslovi i da on to svojom ljubavi umnaža i neka nas primjer svetoga Filipa i Jakova mučenika Isusovih apostola i ova Božja Riječ koju smo danas čuli nadahnjuje i prati da bismo pokušali biti u svom životu ljudi koji imaju sadržaj, koji ne ispunjavaju samo formu, nego iz bogatstva sadržaja ne brinu o formi. Jer danas se vodi drama između forme i sadržaja, i uvijek je to nekako nauštrb zdravog sadržaja. Stoga budimo dosita Kristovi učenici koji za sobom ostavljaju trag ljubavi, požrtvovnosti, plemenitosti po uzoru na dva velika velikana sv. Filipa i Jakova. Amen!“, zaključio je propovjednik.

Župnik fra Ante Jurić Talaja naglasio je na kraju mise da je bilo lijepo ugostiti bogoslove i njihovog magistra, te brata fra Richarda Kakulea iz Konga, u Kladnjicama koje su uz proslavu svojih svetaca zaštitnika imale i proslavu Prve pričesti, što je prava radost za tu malu župnu zajednicu, radost koja vraća nadu da će se i druge mlade obitelji po uzoru na obitelj Baran, vratiti na utrnuta ognjišta svojih djedova i zapaliti novu vatru.

Na kraju je uslijedilo bratsko druženje bogoslova sa župnikom za obiteljskim stolom u župnoj kući u Čvrljevu, gdje su im se pridružili i svi ostali župnici susjednih župa Unešićkog dekanata s dekanom fra Jozom Jukićem.