Uz njih su bili karmelićani br. Leopold Katičić i br. Augustin Tomić, te ministranti i čitači: Šimun Jurilj, Lea i Luka Balaško. Prvo čitanje pročitao je Šimun Jurilj, a drugo čitanje Luka Balaško, dok je vlč. Koružnjak navijestio Evanđelje, a molitvu vjernika pročitao br. Augustin.

Nadahnjujući se na misnim čitanjima Dana Gospodnjega, o. Ante govorio je o odnosu svijeta prema Isusu, te se između ostalog upitao: Tko je Isus za nas? Je li samo dobar prijatelj i brat u trpljenju ili puno više od toga? Je li on za nas Bog Otkupitelj i Spasitelj?  Odgovor na ta i slična pitanja pronašao je u našem osobnom iskustvu s Isusom. Isto tako je primjetio da je veliki problem kršćana danas da ne pričaju o Bogu, da ne prenose svoje iskustvo na druge. Nije dovoljno samo misliti o Bogu. Naše osobno svjedočenje pomaže drugome da dođe do Boga.

„Možemo puno znati, pričati o Bogu, ali ako naš život nije u skladu s onim što govorimo, ljude to odbija. Mnogi nisu katolici jer vide da naš život nije autentičan. Ono što nas mijenja je iskustvo da sam ljubljen. Samo znati da me Bog voli ne može puno toga promijeniti, ali iskusiti to, mijenja nas i druge… Isus Krist je prevažan u našem životu. Koliko ga spoznajemo, toliko ga i ljubimo. Koliko ga više spoznajemo, toliko ga više i ljubimo. Svaki put u Euharistiji Krist nas pita: ‘Tko sam ja?’ Ako ga ne prepoznajemo u kruhu i vinu, nećemo ga prepoznati ni u svojim bližnjima… Ako dopustimo da nas mijenja, možemo ga donositi drugima,“ rekao je o. Jakus.

U nastavku propovijedi, mladomisnik je ispričao zgodu s trojicom monaha. Naime, tri su monaha odlučili otići jednom iskusnom monahu da nauče nešto o duhovnom vodstvu. Samo su dvojica od njih svaki dan postavljali pitanja jer su željeli napredovati na putu svetosti, rasti u krepostima. Nakon nekog vremena iskusni monah upita trećega, a zašto on ne postavlja pitanja, a monah mu je na to odgovorio da mu je bilo dosta da ga gleda i gledajući ga dobio je sve odgovore.

Isto tako, propovjednik je primjetio da ljudi puni Boga zrače i da ne moraju puno pričati. Put do toga je mukotrpan, pun čišćenja. Kada sve predamo Bogu, tada zrači Bog u nama. Kada nas Bog obuzme nemam  potrebe da puno pričamo.

Mladomisnik je homiliju završio molitvom Gospodinu: „Daj nam Gospodine snage da možemo posvjedočiti svojim životom Tebe, da gdje god dođemo procvjetaju staze kreposti, ponajviše vjere, nade i ljubavi,… da ljudi, dok nas gledaju, vide Lice Kristovo. Tako neka bude. Amen“

Prije završetka misnog slavlja, mladomisnik Jakus uputio je riječi zahvale sestrama karmelićankama koje su ga pratile na putu do svećeništva, te suslavitelju mladomisniku Koružnjaku, kao i braći karmelićanima Leopoldu i Augustinu, te prisutnim ministrantima i čitačima. Na poseban način je zahvalio i svim prisutnim vjernicima, te je sebe i svoje kolege svećenike preporučio u molitve.

Dok su sestre pjevale „Do nebesa“, mladomisnici Domagoj i Ante podijelili su pojedinačni mladomisnički blagoslov svim nazočnima. Druženje se nastavilo u sestarskoj govornici gdje ni pjesma ni smijeh nisu izostali.