Predvoditelj devetnice fra Zlatko Vlahek, tajnik Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca, koji je  na početku mise istaknuo kako će ova devetnica imati tu dimenziju da sudionici kroz svakodnevno slušanje Božje riječi promatraju Mariju i uče kreposti iz njezina života te ih primjenjuju u našem vremenu i mjestu življenja. Govor o krunici će biti zlatna nit koja će voditi kroz devetnicu.

U propovijedi je predvoditelj devetnice Vlahek kazao kako Bog kroz povijest uvijek priskače u pomoć slabima i ugroženima, posebno ako su oni svojim duhom raspoloženi primiti njegovu milosrdnu pomoć. „To je iskustvo koje su i kršćani tijekom povijesti iskusili, s tim da je vrlo često bilo vezano uz utjecanje nebeskoj majci Mariji koja ih je, kao Bogu potpuno predana, mogla do kraja raspoložiti da se okrenu Bogu i da osjete njegovo milosrđe kroz moćnu zaštitu“.

Propovjednik je nadalje potaknuo na promišljanje o tome kako se Bog u teškim stoljećima po zagovoru majke Marije smilovao kršćanskom svijetu te podsjetio na bitku kod Lepanta.

„Bilo je to vrijeme kada je europska civilizacija doživljavala kulturni procvat i buđenje na gospodarskom i znanstvenom polju, no renesansa joj nije mogla zajamčiti mir i sigurnost. Doista, kako to redovito biva, bilo je to vrijeme i nejedinstva i podjela, a s procvatom zemaljskog obilja i blagostanja rastao je paralelno i zaborav Boga. Probudilo se mnogo apetita, te je došlo i do svojevrsnog zasićenja u društvu koje se nije usmjeravalo prema istom cilju i vječnim vrijednostima, nego je bilo razvodnjeno u pojedinačnim vremenitim interesima. Europa koja se razvijala i vraćala na polazišta stare antičke kulture, i ne misleći u ime napretka lišavala je sebe jedinstvenog kršćanskog duha na kojem je bila izrasla.

Svjedok, a i sudionik takvih događanja bila je i Crkva. Onodobne europske podjele nisu bile političke naravi, nego su nastale i snažne vjerske podjele koje su dodatno oslabile kršćanski duh Europe. Mnogi od crkvenih službenika, naime, u takvim okolnostima nisu živjeli dostojno poziva kojim su bili obilježeni, nego su se prilagođavali duhu svijeta u kojem su živjeli. S druge strane, pojedini reformatori htjeli su promijeniti Crkvu polazeći od drugih, a ne od samih sebe, pa su zadali još više nevolja i problema nego što su ih riješili. Oni koji su se prilagođavali duhu ovog svijeta činili su Crkvu tromim organizmom koji nije uspijevao dati dovoljnih životnih impulsa čovjeku i društvu svoga vremena. A ni reformatori koji su tražili institucionalne reforme nisu je obnovili nego podijelili, te je tako u svim tim procesima slabjela vjera i kopnilo zajedništvo na europskom tlu“, ustvrdio je propovjednik i opisao neke povijesne okolnosti.

„Našavši se pred tolikim izazovima, bilo je očito da je Crkvi trebala korjenita obnova svijesti i kontakt sa stvarnim i konkretnim životom, jer se nije moglo živjeti više na lovorikama stare slave. Trebalo je provesti obnovu Crkve i vjerskog života, počevši od glave pa sve do udova. Samo obnovljena Crkva mogla je svojoj civilizaciji i narodima Europe pomoći da se izbore za pravu slobodu i sigurnost svojeg društva. Rješenje za krize koje nastaju i zahvaćaju pojedince i društvo tijekom povijesti nije nikada ljudsko. Kriza nastaje zbog ljudskog stajališta i slabosti uslijed koji ljudi povlače krive poteze, te se dovode u bezizlaznu situaciju, a rješenje je božansko jer samo Bog može uzdići čovjeka do nebeskih visina. Čovjek je ugrožen onda kad se spusti na ljudsko i kad se vodi ljudskim osjećajima, te se također u vođenju svoga društva vodi samo ljudskom logikom i interesom. U trenutku ugroze jedini je izlaz okretanje Bogu uzdizanjem srca prema njemu i prepuštanjem da nas božanska stvarnost motivira.“

Papa Pio V. je tada, uz ostalo, zatražio od svih kršćana da se okrenu Bogu razmatrajući otajstva krunice, te je tako Europa bila osnažena iznutra i pronašla svoje duhovno jedinstvo.

Propovjednik Vlahek je zatim povezao tu povijesnu situaciju Europe 16. stoljeća sa današnjom situacijom te poručio kako Europa nije ugrožena, kako onda tako i danas, samo izvana, nego „pritisak izvana očituje unutarnje praznine koje nastaju potiskivanjem Boga iz društva“. Nastavio je kako iz toga nastaju isprazne nesloge i unutarnji nemiri, kao borbe za vlašću i prestižem, umjesto da se skrbi oko općeg dobra. „Odbacujući svijest o zajedničkom izvoru, smislu i cilju, europska civilizacija odriče se vlastite snage. Stoga, ma koliko se to mnogima činilo naivnim i neispravnim rješenjem, ipak je najbolje i najpotrebnije zazivati milosrđe Božje da nam oprosti grijehe, te da oslobodi ugrožene od smrtonosne omče koja nad njima visi. Ugroženo društvo najbolje može izmoliti milosrđe Božje po zagovoru one koja ga je potpuno bila svjesna i koja je radila do kraja na tome da ga ljudi prihvate i da mu se okrenu“, kazao je propovjednik uputivši na zazivanje nebeske majke Marije.

Rekao je i kako civilizaciju koju smo stvorili i u kojoj živimo, a koja je i danas puna raznih nasilja, kako unutarnjih tako i vanjskih, ne možemo zaštititi na izvanjski način niti izvanjskim sredstvima ako ne zazovemo milosrđe Božje  i ne pročistimo vlastitu svijest. „Ne možemo svoje zemlje i domove obraniti samo silom i oružjem, niti političkim manevrima, nego čvrstom vjerom i zdušnom molitvom.“

Zaključio je kako se civilizacija može zaštiti samo iznutra, prepuštajući se otajstvu Božjeg milosrđa po zagovoru nebeske Majke. „Vrijeme je da uočimo kako mi sami ugrožavamo sebe, jer kao i nekad ugrožavamo kršćanske korijene kao temelj svoje civilizacije, te je naše društvo tako krhko i ranjivo. Marijina zaštita može nas vratiti poštovanju tih vrijednosti, jer ona je moćna zagovornica ugroženih onda kada ponizno traže njezinu utjehu.“

Upravitelja Svetišta fra Miljenko Vrabec na kraju mise je zahvalio svima te najavio nastavak programa devetnice.

Liturgijsko pjevanje predvodio je Mješoviti zbor svetišta.