Suslavili su svećenici Karlovačkog dekanata, karlovački dekan preč. Dražen Karačić, dugogodišnji karlovački dekan umirovljeni svećenik mons. Ferdinand Vražić i domaći župnik i rektor Svetišta mons. Antun Sente.

U uvodu u misu zahvalnicu o posveti dubovačke crkve govorila je župljanka Dubravka Beljan.

„Dok je bio župnik na Dubovcu bio mons. Marijan Radanović 1974. godine sagrađena je i crkva sv. Josipa koju je 1987. biskupska konferencija proglasila Nacionalnim svetištem sv. Josipa. U nedjelju 15. rujna 1974. crkvu je posvetio prefekt Kongregacije za nauk vjere kardinal Franjo Šeper. Nazočili su brojni svećenici, biskupi i kardinali te župljani. Bilo je to najveće katoličko okupljanje u Karlovcu nakon 1945. godine“, kazala je Beljan.

„O Božiću je u crkvu postavljen kip sv. Josipa. Gradnja crkve počela je nakanom da služi potrebama dubovačke župe. No tijekom gradnje, a pogotovo kad je ona već bila uglavnom završena , čuli su se glasovi i prijedlozi za osnivanjem svetišta pa su upućene i službene molbe svećenika izvan Zagrebačke nadbiskupije da crkva bude proglašena nacionalnim svetištem. Uvažajući te molbe naša je Biskupska konferencija donijela u Zagrebu zaključak 15. travnja 1987. da crkva svetog Josipa u Karlovcu-Dubovcu postane Nacionalno svetište svetog Josipa Crkve u Hrvata. Učinjeno je to sa željom da se stoljetno štovanje sv. Josipa u našem narodu produbi, proširi i učvrsti. Ujedno je to iskaz pobožnosti, poštovanja i ljubavi prema sv. Josipu“, podsjetila je Beljan.

Preč. Pavlaković u na početku slavlja u prigodi 48. obljetnice posvete crkve kazao je da je proslava svetkovine posvete crkve „zapravo slavlje samoga Isusa Krista koji je glava Crkve, a mi Njegovi udovi. To je slavlje Njegove otajstvene nazočnosti među nama. I nema ljepšeg trenutka od ovoga sada da, zahvaljujući ideji našega župnika mons. Antuna, prestankom pandemije koronavirusne bolesti upravo Dubovčaki 50 +, njihov ženski i muški ogranak, da ovdje imaju iznova svoje 11 tradicionalno okupljanje slaveći tako važan spomen iz naše karlovačke i dubovačke povijesti, a ujedno sebe i sve svoje mile i drage preporučuju svetom Josipu i Gospi Žalosnoj koju danas na osobit način častimo.“

„Predivno je kada možemo biti jedni s drugima, kao potpora i kao dar. U ovakvim slavljima lakše vidimo što je i tko je u životu važan; vidimo bolje putove kojima nas Bog vodi; vidimo i svoje slabosti i grijehe. I znamo da nam je potrebno Božje oproštenje“, zaključio je predslavitelj uvod u slavlje.

Propovijed je uputio mons. Sente. Pritom se je prisjetio svećenika mons. Marijana Radanovića, graditelja Svetišta sv. Josipa i dugogodišnjeg župnika Župe Blažene Djevice Marije Snježne na Dubovcu koji je u Karlovac došao 1955. te ostao dubovački župnik gotovo 60 godina, do 1999. kada je otišao u mirovinu, odnosno do preminuća 2014. godine.

„Tijekom cijele godine, a osobito na Josipove blagdane i svetkovine, u Josipovo svetište na Dubovac dolazi mnogo hodočasnika iz svih krajeva Hrvatske. Zahvaljujući crkvi, Dubovac je postao središte svijeta jer su odavde putem televizije prenošene sve mise tijekom pandemije. Ne možemo bolje iskoristiti vrijeme nego sada, vjera Dubovčaka ne može se ugasiti. Ovo je naša crkva, ali i nacionalno svetište u Hrvata. Mi svećenici dolazimo i odlazimo, a vi i vaša župa ostajete ovdje. I danas ste se vi moji župljani okupili u velikom broju. Po prvi put su se na dan naše župe ovdje u nacionalnom svetištu okupile Dubovčakinje i Dubovčaki iz zajednice Dubovčaki 50 + (pedeset godina naviše). Htio bih da ti susreti postanu tradicija“, kazao je propovjednik.

U ime Dubovčakinja i Dubovčaka Sonja Jagečić i Želimir Feitl zahvalili su mons. Senteu za inicijativu ponovnog okupljanja Dubovčaka nakon dvije godine stanke zbog pandemije.

Pozvali su sve koji se osjećaju Dubovčakima, ma gdje bili, da im se pridruže nagodinu jer će se odsad njihovo tradicionalno okupljanje održavati u okviru proslave dana dubovačke župe.

Liturgijsko pjevanje predvodili su članovi Župnog zbora „Sveti Josip“ pod ravnanjem s. Blandine Rakarić uz orguljsku pratnju mo. Krešimira Klarića.

Nakon mise organizirano je druženje u župnom dvorištu, koje je za ovu prigodu posebno umjetnički uredio Boris Lemaić, aranžer floarist, a mons. Sente zajedno s članovima obiteljske zajednice počastio je sve sudionike. U glazbenom dijelu nastupio je duo Happiness.

O Hrvatskom nacionalnom svetištu sv. Josipa

Gradnja crkve sv. Josipa započela je 1968. godine. U nedjelju 14. srpnja 1968. kamen temeljac blagoslovio je zagrebački pomoćni biskup Franjo Kuharić. Gradnja je nastavljena u etapama, najvećim dijelom darovima vjernika pa je tako: 1969. završena pobočna lađa (danas kapelica hrvatskih svetaca i blaženika) za liturgijsku uporabu, 1971. u glavnoj lađi održana je prva misa polnoćka, 1972. završene su vanjske fasade.

Godine 1975. izgrađen je zvonik i postavljen kip Blažene Djevice Marije., a 1979. završene su i postavljene slike križnoga puta. Godine 1980. kupljena su tri nova zvona koja su posvećena sv. Josipu (980 kg), Majci Božjoj (520 kg) i sv. Franji Asiškom (297 kg) koje je posvetio blagoslovio zagrebački nadbiskup Franjo Kuharić.

Godine 1983. postavljene su orgulje koje je blagoslovio zagrebački pomoćni biskup Mijo Škvorc, a 1995. postavljen je novi kameni križ s korpusom u parku uz crkvu. Godine 1997. obnovljena je unutrašnjost crkve, a 1998. obnovljena su vanjska pročelja crkve i zvonik. Godine 2012. obnovljena je unutrašnjost svetišta.

Godine 2021. zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić blagoslovio je novo svetohranište koje je izradio akademski slikar Hrvoje Ljubić, a zagrebački pomoćni biskup Mijo Gorski, pomoćni biskup zagrebački iste je godine blagoslovio novopostavljeni mozaik, najveći u Hrvatskoj, rad akademskog slikara Josipa Botterija Dinija koji je iste godine izradio vitraže u prezbiteriju i na koru Svetišta.