Župnik Tučić pokazao je nadbiskupu Vukšiću ostatke župne crkve Sv. Ante Padovanskog u samom središtu grada. Od toga je, osim temelja, ostao prepoznatljiv zvonik koji dominira na ulazu u grad. Na mrežnoj stranici župe Bihać preuzeta je i kratka informacija o povijesti te crkve. Između ostalog piše: „Godine 1943. jurišni bombarderi savezničke avijacije u velikom naletu su bombardirali neprijateljske neprijateljske posade u gradu, prilikom čega su do temelja srušili crkvu. Bilo je to na Cvjetnicu 1943. dok su žene, djeca i starci bili na sv. misi. Od ovog vjerskog objekta ostao je jedino kvadratni visoki toranj sa zvonikom koji i danas odolijeva zubu vremena, podsjećajući današnje generacije na sve strahote ratnog razaranja. Svejedno, još su se dugo sa zvonika oglašavala tri crkvena zvona, koja su nas svakodnevno obavještavala da je podne, ili zvonila za nekim tko je odlazio s ovoga svijeta. Zvona je skinuo početkom šezdesetih neki vojnik, kojeg je, vele, kasnije ubila struja. Crkva je tako izgubila i dušu, a vjerojatno i ime, jer ga danas rijetko tko spominje. Uz njeno ime, ona tri zvona naslijedi nova župna crkva svetog Antuna, pa se i dalje oglašavaju, ‘a ona koja je bila ures Bišća, koje li štete, umrije uspravna’.“

Nakon II. svjetskog rata crkveno zemljište, na kojem se nalaze temelji crkve i zvonika, oduzela je komunistička vlast pa su se župljani godinama okupljali u župnoj gospodarskoj zgradi nedaleko od centra grada sve do izgradnje nove crkve koja je završena 1972. godine. Franjevačka provincija Bosna Srebrena, nakon što joj prije nekoliko godine vraćeno na korištenje zemljište na kojem se nalaze ostaci crkve i toranj, nastoji pronaći najbolje rješenje.

Župnik Tučić je pokazao nadbiskupu Vukšiću i obližnju džamiju Fethiju na kojoj je po prozorima i rozeti prepoznatljivo da je riječ o bivšoj crkvi koja se spominje također na župnoj mrežnoj stranici na kojoj je ukratko preuzeta i informacija o povijesti župe sljedeće:

„Bihaćka je župa veoma stara. Spominje se već 1262. Tada u Bihaću postoji dominikanski samostan s crkvom sv. Ante. U XIV. st. franjevci u Bihaću imaju crkvu svete Marije. U srednjem vijeku na području Bihaća bilo je čak šest ili sedam crkava: sv. Antuna, sv. Elizabete, sv. Marije, sv. Lucije, sv. Jakova, Sv. Duha i sv. Marije Magdalene. Turci su crkvu sv. Antuna nakon pada Bihaća 1592. pretvorili u džamiju Fethiju. Na njoj su i danas uočljivi gotički portal i prozorska rozeta. Godine 1935., nedaleko od današnje džamije, kopajući temelje za kuću, vjernik Pero Hrvaćanin našao je kameni luk koji je po svoj prilici bio nad crkvenim vratima nekadašnje crkve sv. Antuna, a sada džamije Fethije. Iz natpisa proizlazi da je ta građevina podignuta za ugarsko-hrvatskoga kralja Ludovika (Ljudevita) I. (1342. – 1382.). On je 1345., za rata s Mlečanima, odsjeo u Bihaću i vjerojatno dao sagraditi crkvu. Na području koje danas pokriva bihaćka župa prije pada tih krajeva pod Turke bilo je čak 25 župa. U Cazinu je više od pola stoljeća (1522. – 1576.) stolovao kninski biskup, nakon što je Knin pao pod Turke.“

Nadbiskup Vukšić također je pohodio Knjižnicu sv. Josipa u centru grada koju vode sestre Klanjateljice Krvi Kristove u prostoru koji im je dan na korištenje u zgradi njihovog samostana oduzetog nakon Drugog svjetskog rata. Tu zgradu Bišćani i danas jednostavno zovu njemačkom riječju „Kloster“ (Samostan). S. Blanka je poželjela nadbiskupu Vukšiću dobrodošlicu. U župi Bihać od 24. kolovoza 1894. do danas djeluju sestre Klanjateljice Krvi Kristove. Na području župe sagradile su samostan sv. Josipa i uz njega školu. Školu su otvorile odmah po dolasku i vodile je do Drugoga svjetskog rata. Nakon rata samostan i škola su nacionalizirani i još uvijek nisu vraćeni sestrama. Na sestarskoj mrežnoj stranici piše da su u zajednici tri sestre: s. Blanka Šturm, s. Leopoldina Džebić i s. Alfonza Duspara. Osim vodstva i brige za Knjižnicu sestre se zalažu za uređenje crkve i pripremu liturgijskih slavlja, vode brigu za liturgijsko pjevanje i sviranje, te ostale poslove u kući. Iako visoke dobi, s ljubavlju se zauzimaju za potrebne, posjećuje osamljene osobe i unose radost u ovim teškim vremenima. Sestre rado dijele onima koji često kucaju i mole pomoć, te potiču i druge da otvore oči i srca za potrebne. Nastavljaju održavati molitvene susrete Zajednice Krvi Kristove, koja već tridesetak godina postoji u Bihaću.

Od važnijih hrvatskih kulturnih udruga i ustanova u gradu Bihaću najdulje djeluje podružnica Hrvatskoga kulturnog društva Napredak, od 1907. do 1944. godine i ponovno od 1992. do danas. Osim Napretka u Bihaću je do II. svjetskog rata djelovala i podružnica Hrvatskog Radiše te Hrvatsko pjevačko i tamburaško društvo Krajišnik (utemeljno 1899.).

Župom upravljaju franjevci Bosne Srebrene, a pripadaju joj naselja: Bihać, Čavnik, Dobrenica, Golubić, Greda, Izačić, Kralje, Križ, Lohovska Brda, Papari, Ružica, Sokolac, Vedro Polje, Vrkšić i Žegar.