Obraćajući se mons. Devčiću, vlč. Tomljanović je rekao: „Nadbiskupe Ivane, jedan lijepi broj svećenika zaredili ste za svećenike naše Riječke nadbiskupije. Drugima ste bili odgajatelj, rektor i profesor. Jamčili ste na svećeničkog ređenju, dok ste najstarijima bili mlađi brat u prezbiteriju. Kada bi me netko pitao da Vas opišem, prva mi je misao samozatajanost, intelektualnost i vjera. Bili ste uvijek samozatajan čovjek. Vrlina je to koju je danas teško pronaći. Niste bili onaj koji se gurao u prve redove, ali ste hrabro odgovorili na poziv Crkve da stanete u prvi red. Vaš intelektualni rad nije lako opisati, ali da ste bili bogat filozof to svatko, pa i onaj tko je jednom pročitao Vaš filozofski rad, može reći. Čovjek ste vjere, vjere koja se ne hvasta, već vjere koja ima volju za rast. No, ako obnovimo događaj koji je oplemenio vjerujem Vas, naš grad Rijeku i Riječku nadbiskupiju bio je to dolazak sv. Ivana Pavla II. Kao što često znate govoriti, citiram Vas ‘U Rijeci se tih dana osjetila prisutnost svetog’. Ne smijemo se ne prisjetiti Vaših motiviranja u vjerničkom i pastoralno životu lokalne Crkve. Slušali ste glas naroda i odgovorili te ste otvorili Katoličku osnovnu školu, imenovavši je po nadbiskupu riječko-senjskom Josipu Pavlišiću. Potrebu bolesnih i umirućih niste zaboravili kada ste otvorili prvi hospicij u Republici Hrvatskoj ‘Marija Krucifiksa Kozulić’. Posvetili ste i u Vaše vrijeme izgradilo se više župnih crkava i župnih kuća. Ordinarijat Riječke nadbiskupije ste proširili, izgradili za nove pastoralne potrebe. Inzistirali ste kako prema svećeničkim kandidatima tako i prema svećenicima neumornu filozofsko-teološku i duhovnu formaciju. Učinili ste puno toga da osjetite mirne umirovljeničke dane. Želimo Vam od srca da budete nositelj mirnoće i blagoslova. Blagoslovljeni, veseli i zdravi bili!“

Preč. Tomljanović uputio je prigodnu riječ i riječkom nadbiskupu mons. Mati Uziniću. Zahvalio mu je za strpljenje te jednostavan i neposredan stil. „Hvala za upornost kojom želite našu riječku Crkvu i naš prezbiterij izvući iz slabosti, koje nas sprječavaju da dosljedno svjedočimo Evanđelje. Neka Vam dobri Gospodin udijeli: zdravlje tijela i duha, svetost, utjehu u kušnjama, ustrajnost u obavljanju pastirske brige, radost biti shvaćen i prihvaćen od prezbiterija i od Crkve spremne riskirati za Evanđelje. S naše strane, budite sigurni ne samo u potporu naše jednoglasne molitve, već i u aktivnu spremnost na suradnju prema izgradnji boljeg svijeta. Vidljivo je da u srcu imate poniznost i skromnost, magnu cartu duhovnosti koja pobjeđuje sve druge iskrivljenosti. Ni velika učenost, ni veliki projekti, pa ni ideje ne mogu nadići najveći projekt Crkve – postati ponizni i skromni. Molimo Vas, to i nas Vaše svećenike učite, i nemojte se umarati u tome biti nam primjer. Potrebni ste nam“, rekao je preč. Tomljanović mons. Uziniću.