Veliki broj vjernika pošao je na prvo veće hodočašće organizirano nakon pandemije. Vođa puta bio je župnik Nikica Bošnjaković.

Prva postaja hodočasničkoga puta bio je dom za umirovljene svećenike u Đakovu. Vjernici su se tu susreli s preč. Petrom Šokčevićem, dugogodišnjim župnikom u Sotu. No, nisu ga rado posjetili samo Soćani, nego i župljani ostalih župa, jer je preč. Šokčević jedno vrijeme tijekom ratnih zbivanja bio jedini župnik na području šidske općine, te su ga svi dobro znali. Tom prigodom uručen mu je i dar, slika s njegove mlade mise, koja mu je ostala u Sotu, a na koju su se potpisali svi koji su dopli u posjet. Preč. Šokčević rado se prisjetio svoga boravka u Srijemu, a zahvalni župljani donijeli su mu brojne darove, te prenijeli pozdrave onih koji nisu mogli doći.

Nakon druženja s preč. Šokčevićem, hodočasnici su se zaputili u đakovačku katedralu gdje ih je dočekao kustos katedrale mons. Luka Strgar i upoznao ih s njezinom poviješću, obilježjima te ispričao i mnoge zanimljivosti vezane uz đakovačku prvostolnicu te biskupa Strossmayera, njezinog graditelja.

Drugi dio hodočašća bio je posjet svetištu Božjeg milosrđa na Ovčari. Vjernike je dočekao upravitelj vlč. Miro Tomas, koji im je govorio o pobožnosti Bojem milosrđu. Upoznao ih je s viđenjima sv. Faustine Kowalske, prema kojima je nastala slika Milosrdnog Isusa, te s Isusovim porukama, koje je ta svetica primala. Upravitelj svetišta blagoslovio je tri slike Milosrdnog Isusa za crkve u Erdeviku, Ljubi i Novoj Binguli, koje su donijeli župljani, jer od svih župa i filijala kojima upravlja vlč. Bošnjaković, te slike nedostaju samo u tri navedene. Potom su svi zajedno izmolili Krunicu Božjega milosrđa. U svetištu se čuvaju relikvije sv. Faustine, koje je vlč. Tomas izložio, te su hodočasnici imali priliku poljubiti ih.

Hodočašće je završilo posjetom Karmelu sv. Josipa u Đakovačkoj Breznici. Hodočasnici su u zajedništvu sa sestrama karmelićankama slavili misu, koja je bila posebno svečana jer su sestre slavile svoju zaštitnicu sv. Tereziju Avilsku. Misno slavlje predvodio je duhovnik bogoslovnog sjemeništa u Đakovu Stjepan Matezović. Predslavitelj je u homiliji govorio kako nasljedovati Krista po uzoru na sv. Tereziju Avilsku, te između ostalog kazao: „U našem Isus, u patnji, u bolesti, u križu, duša se naša sjedinjuje s Bogom, postajemo mu bliži. Koliko god apsurdno zvučalo, a to je znala i sv. Terezija od Isusa, jer kako je čitav svoj život proživljavala bolesti u križu, a bez obzira na to i na pisala i izrekla mnoge izvanredne stvari, ona je znala da se u toj istini, da se jedino kroz patnju može ići putem one domovine na koju nas Isus poziva i u kojoj nam je pripravio vječna mjesta i nagradu za sve ono što živimo u ovome svijetu.“ Također je kazao da nas sv. Terezija uči kako se muka, smrt i uskrsnuće slave na misi, a ne neki lagodan život, te je ohrabrio okupljene da u tom svjetlu promatraju svoje muke, jer Krist svojima nigdje nije obećao život bez patnje, nego je obećao vječnost, a pomoć na putu vječnosti su nam sakramenti.

Hodočasnici su poslije mise imali priliku upisati osobne nakane, na koje će se sestre moliti.