Istina je prava novost.

Poruka mons. Hočevara povodom Svjetskog dana siromaha i Nedjelje Caritasa

Umirovljeni beogradski nadbiskup Stanislav Hočevar, predsjednik Caritasa Srbije, uputio je pismo povodom Svjetskog dana siromaha i Nedjelje Caritasa koja se u Srbiji obilježava 13. studenog. Njegovu poruku prenosimo u cijelosti.

  1. Nadahnuće

Katolička Crkva ‒ kojoj Svevišnji Gospodar vremena daje da živi i djeluje, svjedoči i moli se u Srbiji ‒ slavi sa svom sveopćom Crkvom u nedjelju 13. novembra 2022. Dan siromašnih, no taj isti dan također bira za DAN CARITASA. Time divno potvrđuje jedinstvo s čitavim svijetom, ujedno konkretnije razmatrajući svoje posebno poslanje u svijetu.

Zato pozivam svu braću i sestre pripadnike Katoličke Crkve u Srbiji, da jednim srcem, jednim umom i jednom sinergijskom voljom ili htijenjem načinimo novi korak prema blizini s najpotrebitijima. Prije svega pak kličem: brate i sestro; predrage župne, dekanatske, redovničke, dijacezanske zajednice, predragi svi ljudi dobre volje; poštovani svi vi koji posjedujete raznovrsna dobra, ako ih dijelite ‒ hvala svima vama na velikodušnosti, solidarnosti i proročkom načina života. Svi mi zajedno dosad smo mnogo učinili; ali jao nama ako bismo sad načinili korak unazad! Ne, nikako – ta mi želimo živjeti, napredovati, zagrliti sve! Tako smo svjesno i zajedno ispovjedili i na susretu volontera u subotu 15. listopada 2022. u Pastoralnom centru Sv. pape Ivana XXIII. – Pape Dobrog u Beogradu.

A sad je vrijeme da to ostvarimo.

  1. Ne jezikom, nego djelima ispovijedamo ljubav

Siromaštvo, ratovi, progonstvo, brojni migranti ‒ nisu posljedica pomanjkanja materijalnih dobara, nego rezultat i posljedica zatvorenih, sebičnih, nebrižnih i uskogrudnih srca! Treba, dakle, ponajprije otvoriti srce Bogu i ljudima – a onda se i novčanik sam otvara drugima. Ne treba najprije skupljati novac i sredstva, nego svaka crkvena zajednica treba prvo omekšati zemlju naših srca za sjemenje Božje riječi i plodovi će sami padati u košare najpotrebitijima. Oskudno sijanje Božje riječi, i to bez obilnog rošenja Duha Svetoga, stvara materijalno, moralno, duhovno, emotivno i kulturno siromaštvo.

Ne možemo liječiti posljedice ako ne otkrijemo i ne pronađemo uzroke tolike suše i otvorimo se rijekama milosti. Vođe crkvenih zajednica koji nemaju vremena za Caritas svjedoče da se ne žele predati Evanđelju i Njegovo snazi. Nedjelja Caritasa nije primarno vapaj za materijalnom pomoći, nego najdublji vapaj za iskrenim prijateljskim susretom s Bogom i ljudima. Mi nismo primarno menadžeri, nego ljudi s božanskim ognjem u srcu.

  1. Ljubav se može rascvjetati samo u zajednici

Današnja tako skučena kultura poznaje samo individualnost, individualne težnje, individualne želje… U današnjem mentalitetu uspijeva samo narcisoidnost, zagledanost u sebe, s neprekidnom čežnjom »da budem još veći i ljepši…!«, sve dok ne upadnemo u potok prolaznosti. Jedini lijek za ovo vrijeme, jedina preventiva da sačuvamo integralno zdravlje jest Duh obitelji: svi za jednoga, jedan za sve. To znači hrabro pretjecati jedan drugoga u poštovanju, ljubavi, služenju, odumiranju sebi, da bi preživio onaj drugi. Besplatno primismo, besplatno i dijelimo! Ako nas Sveti Otac papa Franjo tako hrabro upozorava da je »Isus Krist, iako bogat, postao siromašnim«, to znači upravo to: postati besplatnim darom za druge.

Kamo sreće kad bi svi pripadnici Katoličke Crkve u Srbiji stvarali upravo takve obitelji! U pojedinim obiteljima, na selu, u gradu, u župi, u kotaru, u općini… gdje je prava ljubav, tu nestaju priče i izgovori i rađaju se djela. Djela istinskih zajednica – u duhu Nazaretske obitelji…

† Stanislav,

predsjednik Caritasa