U emisiji su sudjelovali: doc. dr. sc. Krunoslav Novak, generalni tajnik HBK, prof. dr. sc. Jerko Valković, pročelnik Odjela za komunikologiju HKS-a i izv. prof. dr. sc. Igor Kanižaj s Fakulteta političkih znanosti. Urednica i voditeljica bila je Tanja Maleš.

Na antologiji se radilo više od desetljeća, a u projekt su bili uključeni mnogi profesori komunikologije koji su tijekom studija u Rimu radili kao prevoditelji kako bi se svima zainteresiranima za odnos Crkve i medija omogućio povratak na izvore, rekao je dr. Novak. Pritom je istaknuo: „Često se događa da se crkvene dokumente interpretira na način kako neka tema u nekom trenutku ispliva i postaje mainstream, a da se ne ulazi u bit onoga što pojedini dokument želi staviti pred nas. Stoga smo smatrali potrebnim dokumente što žurnije staviti javnosti na raspolaganje”.

Tekstovi u antologiji, koji prate povijesni kontinuitet, pokazuju da je Crkvi stalo do medija, da ih prati i koristi, prvotno kao sredstva pastoralnog djelovanja, a danas kao nešto što stoji u temelju kulture, rekao je dr. Valković. „U novije vrijeme, kada se susrećemo s digitalnim medijima, Crkva u tom prostoru vidi mogućnost susretanja s čovjekom našega vremena. Zanimljivo je primijetiti kod posljednjih papa da Crkva širi pogled pa ne govori samo o medijima, nego govori o potrebi kvalitete komunikacije. Tako se može govoriti o jednoj evoluciji od medija kao sredstvo, medija kao tvorca kulture do današnje komunikacije kako će se uistinu susresti drugi čovjek. To je veliki izazov Crkve u ovom trenutku”.

Kao jedan od izazova medija Crkvi, dr. Valković je naveo primjer prijenosa misnih slavlja putem interneta za vrijeme pandemije koronavirusne bolesti. „Neke teme koje su izazovne i s kojima će se teolozi susretati su: koje su mogućnosti sudjelovanja vjernika u prijenosima misnih slavlja putem medija i što to znači za vjernički život. Danas se otvaraju nove mogućnosti, pa se govori o virtualnim zajednicama. Nameće se pitanje može li se crkveno zajedništvo izjednačiti s virtualnim zajedništvom, na koji način Crkva može biti prisutna unutar tih prostora, koje su karakteristike govora Crkve preko medija i sl. Otvaraju se nove mogućnosti koje potiču Crkvu da promišlja samu sebe.”

Nadalje je naglasio da Crkva doživljava napetost u kojoj se vidi da teolozi nisu u potpunosti spremni za to. „Osobno bih volio da se medije više proučava i studira na našim teološkim učilištima, da se budući svećenici osposobljavaju za svijet u kojem se nalazimo i prema kojem idemo. Nije to lako, jer se promjene strahovito brzo odvijaju. Nama koji smo u to profesionalno ubačeni često je teško sve to pratiti, s kojim se izazovima i novim mogućnostima susrećemo. Vjerujem da bi Crkva trebala ažurnije raditi na tome području i vjerujem da kao mali doprinos može poslužiti i ova Antologija koju su izdali Odbor za sredstva društvenih komunikacija HBK i Vijeće za sredstva društvenog priopćivanja BK BiH”.

„U ‘novu kulturu’ koju stvara moderna komunikacija potrebno je integrirati kršćansku poruku i crkveni nauk, ali je pritom potrebno sačuvati etiku i istinu kao sadržaj – ne podilazeći publici, naglasio je dr. Novak. Kao ravnatelj Hrvatske katoličke mreže rekao je: „Mislim da nam nije na prvom mjestu like, dakle dobivanje samo broja pozitivnih reakcija na ono što se govori. Uredničko usmjerenje i usmjerenje koje se očekuje od naših medija je zaista traženje istine i ukazivanje na nepravilnosti, ali isto tako biti određeni proročki glas koji neće kroz pokazivanje na određene probleme djelovati rušilački, nego tražiti put rješenja i na to pokazivati. Mislim da je to proročki glas koji u današnje vrijeme jedini ima smisla”.

„U Crkvi se danas mogu pronaći nevjerojatni modeli učinkovite komunikacije”, rekao je dr. Kanižaj te dodao: „Mislim da mi danas u Hrvatskoj imamo nevjerojatne primjere kvalitetnog komuniciranja. Pohvalio bih zaista brojne inicijative koje imamo kroz inicijative svećenika, redovnika, redovničkih zajednica, laika, multimedijalne aplikacije, posebno specijalizirane kanale na Youtube-u… Kada to uspoređujem s periodom kad sam radio kao novinar, nitko od nas nije mogao slutiti da će doći do te razine. Uostalom, ako gledate i sam utjecaj Pape kroz njegove, primjerice, Twitter profile na pet ili šest jezika, a da pritom onaj na engleskom jeziku ima 18 milijuna pratitelja, pa kada se to gleda na svjetskoj razini, uspoređujući ga s nekim drugim svjetovnim ličnostima, vidjet ćemo koji je to ogroman utjecaj”.

U osvrtu, pak, na reakciju Crkve na pojave dezinformacija, dr. Kanižaj je primijetio da je prvo ozbiljno promišljanje o dezinformacijama došlo kroz poruku Crkve za Dan komunikacija kroz oslikavanje izazova s kojima se susrećemo. „Možda bi o tome trebalo više govoriti. Kada netko od nas sudjeluje u procesu širenja dezinformacija, trebali bismo se puno aktivnije postaviti. Mislim da je i zadatak katoličkih novinara razotkrivati te dezinformacije koje se šire i našim kanalima – raditi na razotkrivanju onih koji možda stvaraju paniku i da zatvore ljude u neke njihove ‘mjehuriće’. Moramo i te stvari prepoznati i puno više raditi na tome. Naravno da koncept dezinformacija ugrožava vjerodostojnost medija i tu je prilika za katoličke medije da vrijednosti za koje se zalažu stave u prvi plan”, zaključio je dr. Kanižaj.