Suslavili su labinski dekan i župnik rabačke Župe sv. Andrije apostola te još osam župa u tom dekanatu preč. Mirko Vukšić, župnik Župe Labin Donji i drugih župa vlč. Blaž Bošnjaković, župnik Kršana i drugih župa vlč. Josip Peteh te župni vikar u labinskim župama Slobodan Rakić. Na početku je okupljenima riječ dobrodošlice uputio preč. Vukšić. Treći župni vikar labinskih župa, vlč. Jurica Vekić, je izvan crkve bio na raspolaganju za sakrament pomirenja, unatoč hladnoći i vjetru.

Vlč. Breko je na početku homilije podsjetio na prvi susret Andrije s Isusom. Bilo je to prigodom susreta Ivana Krstitelja i Isusa i tom je prigodom Ivan za Isusa rekao „Evo Jaganjca Božjega“, istaknuo je propovjednik. Andrija, koji je do tada bio Ivanov učenik, krenuo je za za Isusom. Andrija potom odlazi do svoga brata Šimuna, i govori mu da su pronašli Mesiju, Pomazanika, te ga dovodi Isusu. Zbog toga događaja Crkva naziva Andriju Prvopozvanim, koji se prvi, zajedno sa Ivanom apostolom, susreo sa Isusom. Taj nam događaj govori o tome kakav je Andrija bio kao osoba: bio je vjeran, revan Židov, koji je očekivao dolazak Mesije, bio je učenik Ivana Krstitelja, imao je nevjerojatno veliko povjerenje u Ivana Krstitelja. Kada je Ivan pokazao na Isusa – Andrija odlazi za Isusom, pojasnio je.

Vlč. Breko je istaknuo važnost Andrijine poučljivosti koju iščitavamo iz te njegove geste. Naglasio je nadalje da je Andrija bio prvi apostol svome bratu Šimunu, osim poučljivosti i poniznosti pravi je primjer onoga što je smisao naše vjere – donositi Isusa drugima. Propovjednik je nadalje istaknuo da gesta ostavljanja mreža, koje su ostavili Andrija i Ivan otišavši sa Isusom, znači ostavljanje vlastite sigurnosti  kako bi slijedili Isusa, poziv je to i nama da se oslobodimo svojih navezanosti, ne samo one materijalne već i navezanosti oslanjanja na sebe. Vlč. Breko je citirao riječi svetog pape Ivana Pavla II. da „je svetost pastoralna hitnost“, te je nadodao da „danas u Crkvi imamo doktora i magistara znanosti, vijeća, sastanaka i pastoralnih planova više no ikad, no plodovi su nerijetko jadni ili nikakvi, a problem je što se stavlja sigurnost na sebe, na svoje znanje, na svoje sposobnosti, a ne na Boga.“

„Ako želimo donositi Boga drugima moramo biti sveti, moramo mijenjati svoj život, treba se isprazniti od svoje sebičnosti i svoje umišljenosti, arogancije, da bi Bog živio u nama. Put svetosti započinje odlukom i otvaranjem srca Isusu i traje sve do smrti. Dok smo živi mi smo na putu prema nebu. Jedino pod vodstvom Duha Svetoga čovjek može donositi plodove svoje vjere, u životu se je potrebno ravnati Božjim, a ne svojim mišljenjem. Kako bi mogli prepoznati Božju volju trebamo biti otvoreni duhu Božjemu, a za to je potrebno napraviti mjesta u svome srcu. Za to je potrebno iz svoga srca i iz svoga života maknuti ono nebitno, štetno, što nas odvlači od Boga. Pokora nije svrha sama sebi, već postoji da bi krotila našu sebičnu narav, da bi u našem srcu oslobodili mjesta za Boga“, naglasio je propovjednik.

Kao jedan od najuzvišenijih primjera pokore spomenuo je sv. Franju Asiškog, „koji nam može biti primjer kako treba zamrziti sve fizičke užitke, ako želimo spoznati Božju volju“, rekao je vlč. Breko, te je nastavio da mi „samo trebamo pokazati dobru volju, da želimo mijenjati svoj život, odreći se grijeha i krenuti putem svetosti i Bog će činiti“. U nastavku je okupljene upoznao s likom sveca današnjih dana, bl. Carla Acutisa, mladić koji je imao izuzetno istančan osjećaj za Boga i vjeru, preminuo je kao petnaestogodišnjak od bolesti, na glasu svetosti 2006., a već 2020. je proglašen blaženim. Misa je završena „Molitvom vjernika za ribare“, a nakon mise svim okupljenima ponuđen je prigodni domjenak.

Završna pjesma bila je himna te crkve „Pod jedrima sv. Andrije“ čiji tekst potpisuje bard istarske književne scene, Daniel Načinović, inače rodom iz Labina, a uglazbila je voditeljica zbora Žanet Oroshi. Rabačka crkva sv. Andrije sagrađena je u 15. stoljeću, a župa je osnovana 1974. godine. Danas to neveliko sakralno zdanje okuplja župnu zajednicu. U ljeti, obzirom na veliki broj gostiju koji svoj odmor provode u tome mjestu, posjećenost misnih slavlja bude konzistentnija. U svakom se kutku crkve nazire značajni pečat koji je ondje ostavio nedavno preminuli dugogodišnji župnik vlč. Stipan Mišura. U 23 godine upravljanja tom župom, od 1998. do siječnja 2021., brojnim je detaljima podignuo kvalitetu života župe i župnog zajedništva. Njegova se prisutnost napose osjeća u ozračju „zelene katedrale“, kako je volio nazivati prostor ispred crkve gdje je priredio vanjski oltar, u hladu stabala, a klupe su skladno smještene na skalinadi ponad rabačke šetnice uz more.