Koncelebrirano misno slavlje u drevnoj crkvi Sv. Ante iz 1661. godine predvodio je župnik Bogomolja i Gdinja fra Mario Divković, a suslavio je župnik Sućurja fra Stipo Marčinković. Liturgijsko pjevanje predvodile su članice troglasnog ženskog župnog zbora. Na misnom slavlju sudjelovali su učenici i nastavnici mjesne osnovne škole „Ante Anđeliović“

Prije misnog slavlja načelnik općine Sućuraj Ivan Slavić, Tatjana Mihaljević i Dragica Vuljan pročitali su „Život“ – životopis sv. Nikole. Biblijske tekstove čitali su načelnik Slavić i srednjoškolka Stefani Juričević, a molitvu vjernika Marijeta Slavić i Nada Mihaljević. Pri oltaru su posluživali ministranti Antonio Mudri, Dinko Slavić i Teo Toni Radovančić.

Fra Mario je u propovijedi, između ostaloga, istaknuo kao svake godine čitamo životopis sv. Nikole iz kojega uopće ne učimo nego ga stavljamo u sferu bajki koje nemaju doticaja s našom stvarnošću. Osvrčući se na pročitano Evanđelje (Mk 16, 15 – 18) i događanja spomenuta u njemu upozorio je na još veću pogubnost što i samu Riječ Božju stavljamo u sferu bajkovitih prikaza koji, također, nemaju doticaja sa svakodnevnim životom. Stoga je postavio pitanje što to znači biti vjernik i po čemu ljudi koji promatraju kršćane, njihov govor i djela, mogu ih prepoznati kao Kristove sljedbenike, kršćane.

Istina je da kršćani  postajemo po sakramentu krštenja. Ali, pitanje je čime i na koji način u svakodnevnom životu svjedočimo svoju vjeru? Tu vjeru rado ispovijedamo, a nerado je živimo. Kao primjer naveo je pogubnu pošast proklilnjanja i psovanja imena Božjega, Isusova i Blažene Djevice Marije te svetaca. Ta pogubnost utkala se u svakodnevni život i riječnik današnjih vjernika. S druge strane kršćani, vjernici, nespremni su sami sebe te jedni druge u tome ispravljati i na dobro poticati bilo to, kako kaže sv. Pavao , ‘zgodno ili nezgodno.’ „Poželjno je da se sveta imena blagosivljaju, a ne psjuju“, rekao je fra Mario, koji je poželio da među kršćanima, vjernicima, bude što više uzajamnog pomaganja, onako kako je to činio sv. Nikola, i da bude što više istinske vjere i molitve, osobito za duhovna zvanja.

Pri kraju propovijedi osvrnuo se i na stoljetnu crkvu Sv. Ante koja se sada obnovom vraća u prvobitno stanje u kojemu do izražaja dolazi tvrdo kamenje s kojim je izgrađena. „ Kamenje od kojega je ova crkva napravljena različitih je dimenzija i izgleda. Pod višestoljetnim utjecajem vremana i ljudi neko kamenje je oštećeno. No, bez obzira na to ono je pravilno složeno u jednu skladnu cjelinu, pa izaziva divljenje. Takvi bi trebali biti i vjernici u svojoj župnoj zajednici. Iako je mnoge život ranio i opteretio, kad se slože u skladnu cjelinu bit će poput veličanstvenog hrama koji svojom ljepotom i skladom potiče ljude da se približe Bogu“, zaključio je fra Mario.

Nakon mislnog slavlja kroz oba dijela Sućurja; kroz Gornju i Donju Bandu, krenula je procesija s kipom sv. Nikole koji su nosili Filip Prekpalaj, braća Zoran i Ivan Mihaljević i Zoran Mauna. Procesija se zausavila kod brodica i kočarica koje su blagoslovljene dizanjem i spuštanjem kipa sv. Nikole na sve četiri strane svijeta. Potom je procesija došla do novog trajektnog pristaništa nad kojim bdije velilki brončani kip sv. Nikole, rad akademske kiparice Dijane Ive Sesartić iz Solina. Tu je blagoslovljen trajekt ‘Laslovo’ i njegova šestočlana posada. Na kraju procesije pred crkvom Sv. Ante blagoslovljeni su misari i mjesto Sućuraj. Potom je fra Mario djeci podijelio čokolade.

A onda je u osnovnoj školi održana prigodna priredba. Djecu i roditelje pozdravio je ravnatelj Marin Perko. Dječjim školskim zborom ravnala je i na orguljicama svirala profesorica glazbe Antonela Gabrić. Nakon priredbe profesor Vinko Vanjica kao sv. Nikola, obučen u potpuno novo biskupsko ruho, podijelio je djeci darove, a školska djeca i njihovi nastavnici nazočnima su ponudili plodove rada svojih ruku izrađene u školskoj zadruzi, kreativnoj radionici. Na ulazu u školu bio je vidljiv veliki vijenac na kojemu piše: „Advent u našoj školi“.

Proslava je završena zajedničkim objedom pred i u sućurajskom samostanu, čiji su prvobitni temelji iz devetog stoljeća. Objed je dar pomorca i ribara Lovre Mihaljevića i njegove obitelji, a pripremili su ga, uz ostale, fra Mario i njegov prijatelj Tonči Franić.