Susret su i ove godine organizirali Hrvatski ured Pečuške biskupije, Pečuški klub „August Šenoa“ i Hrvatska samouprava Baranjske županije.

Prije misnog slavlja, u lijepo ispunjenoj pečuškoj katedrali, Mješoviti katedralni zbor iz Đakova, pod ravnanjem maestra Ivana Andrića, održao je adventski koncert. Na programu su bile adventske i božićne pjesme hrvatskih skladatelja, a svaka izvedba bila je popraćena pljeskom okupljenih. Na kraju koncerta, zajedno s publikom u katedrali, otpjevana je pjesma „Padaj s neba roso sveta“.

Uslijedilo je misno slavlje, u kojemu su uz povjerenika Pečuške biskupije vlč. Bačmaija koncelebrirali svećenici Đakovačko-osječke nadbiskupije Zdenko Ilić i Mario Brkić.

Vlč. Bačmai: Molite za nas da ostanemo dobri Hrvati i katolici ovdje u Pečuškoj biskupiji

Riječi dobrodošlice na početku slavlja uputio je vlč. Bačmai, pozdravljajući biskupa Ćurića i ostale goste iz Đakova u ime pečuškog biskupa Felföldija, koji zbog drugih obveza nije mogao biti tu, ali „na srcu nosi dušobrižništvo hrvatskih vjernika Pečuške biskupije“. Također, zahvalio je što se pozivu odazvao i zbor đakovačke katedrale, „čiji nas je predivan koncert oduševio i duhovno pripremio za ovo euharistijsko slavlje, a lijepa je priprava i za svetkovinu Isusova rođenja“. Potom je rekao: „Vjernici hrvatskog materinjeg jezika naše biskupije uvijek su radosni i zahvalni kada im dođe biskup iz matične domovine da ih ojača u pripadnosti i vjeri. To je blagoslov za nas Hrvate izvan granica Hrvatske. Trudimo se da u našem manjinskom položaju sačuvamo svoj materinji jezik i predamo ga mladim generacijama, a to je sve teže. Sada, za vrijeme Svjetskog nogometnog prvenstva možemo uživati u svojoj pripadnosti, narodnosti, navijamo za hrvatsku reprezentaciju i ponosni smo na naše igrače. Dragi oče biskupe, molim vas, molite za nas da ostanemo dobri Hrvati i dobri katolici ovdje u Pečuškoj biskupiji, koji su ponosni na svoje korijenje.“

Iz homilije biskupa Ćurića

Homiliju je biskup Ćurić počeo spominjući povezanost Pečuške biskupije i Đakovačko-osječke nadbiskupije. Podsjetio je na svetkovinu Marijinog Bezgrješnog začeća, proslavljenu prethodnoga dana, koja se na poseban način slavila u gradu Osijeku, pred Marijinim kipom koji svojom poviješću povezuje upravo ove krajeve juga Mađarske i prostore gdje se prostire Đakovačko-osječka nadbiskupija u dijelovima Slavonije, Srijema i Baranje. „Spomenuti je Gospin kip došao iz Mariagyda 1703. godine, u koji je prethodno stigao iz Koprivnice. U Osijeku se častio najprije pod imenom ‘Gospa Judska’, a od 1758. pobožnost franjevaca i Božjega naroda taj zavjetni Marijin lik naziva ‘Gospa Osječka’. To je samo jedan primjer povezanosti naših krajeva u kojima se isprepliću povijesti naših naroda, mađarskoga i hrvatskoga, kao i povijesti naših biskupijskih zajednica“, rekao je biskup.

Govorio je potom o „našoj, opjevanoj, pitomoj i dragoj ravnici“, koja posebno povezuje dva naroda i njihove biskupijske zajednice. Podsjetio je kako je tu ravnicu uočio i papa sv. Ivan Pavao II. kad je 7. lipnja 2003. pohodio Hrvatsku te pritom spomenuo: „Idući zrakoplovom prema Osijeku, mogao sam se diviti ljepoti slavonske ravnice, …“ Prisjećajući se toga dana, biskup je nastavio: „I toga se dana, nadomak Osijeka, na velikom misnom slavlju s 220 tisuća hodočasnika zaorila i pjesma: ‘S dragih nam polja’… Ta me pjesma nekako uvijek podsjeti na vjeru i pobožnost uronjenu u stvarni ljudski život, u konkretne prostore gdje ljudi žive i rade, gdje nose breme života, sa svim radostima i tjeskobama, ali ne zaboravljaju sa svojih briga podignuti pogled i otvoriti se svjetlu i blagoslovu koji dolazi i može doći samo od Božje blizine.“

Prisjetio se biskup i 17. kolovoza 1991. kad je isti papa, sv. Ivan Pavao II. pohodio Pečušku biskupiju te u pozdravu izrazio osobito zajedništvo s hodočasnicima iz tada već ratom zahvaćene Hrvatske: „Od srca pozdravljam đakovačkoga biskupa Ćirila Kosa i sve drage hrvatske vjernike koji su došli moliti zajedno sa svojim mađarskim prijateljima i tako obnoviti prisne bratske i kršćanske veze koje oduvijek postoje među ova dva naroda. Neka vam Bog udijeli blagodat trajna mira u ujedinjenoj Europi, čemu možete dati svoj plodan doprinos.“ „Na tome i danas želimo graditi sve svoje susrete, svoj dijalog i suradnju, sve korake uzajamne pomoći i podrške“, rekao je biskup Ćurić.

Osvrnuvši se na naviješten evanđeoski ulomak, istaknuo je kako ne možemo ne čuti Isusovu riječ: ‘Komu da prispodobim ovaj naraštaj?‘ „I mi iskreno propitujemo: Dopire li do nas navještaj spasenja? Što je s našim ogradama, s našom zatvorenošću srca? Kad nam se neprihvatljivim čini sasvim jasan govor, neposredan i nedvosmislen, poput poziva na obraćenje Ivana Krstitelja. A Isus će nam svojim utjelovljenjem, svojom blizinom i blagošću svoga srca pokazati svu strpljivost i nježnost Božje ljubavi. I tada, mi ljudi znamo ostati hladni, posve ravnodušni, stavljajući u prvi plan svoje projekte i planove te se možemo upitati: Trebamo li ‘Spasitelja’? Čeznemo li za onim što donosi njegova nazočnost i njegov poziv na nasljedovanje? U tom nas treba usmjeravati ovo vrijeme došašća, koje nas želi učiniti pozornima na Božji dolazak, da ne ostanemo, kako piše jedan suvremeni mislilac, ‘društvo pod narkozom’, skloniji živjeti u ‘paralelnim svjetovima’, neosjetljivi za životnu stvarnost koja nas doziva, probija se iz nas samih i iz srca svakog čovjeka, i vapi da svoj pogled, svoje stavove, svoja očekivanja i nade oblikujemo iskrenim susretom s onim koji se htio nastaniti među nama, roditi se među nama i nama na spasenje biti Emanuel – Bog s nama“, zaključio je u homiliji biskup Ćurić.

Na kraju misnog slavlja upućene su riječi zahvale domaćina i gostiju. Tom prigodom biskup Ćurić svima je prenio pozdrave đakovačko-osječkog nadbiskupa Đure Hranića, dok je za iskazanu srdačnost i gostoprimstvo zahvalio svim domaćinima, a na poseban način glavnoj koordinatorici ovoga susret Milici Klaić. Zajedništvo je nastavljeno i nakon misnog slavlja, oko zajedničkog stola.