Susret je otvorila predstojnica biskupijskog Katehetskog ureda s. Renata Azinović. Izrazila je zahvalnost Bogu za mogućnost da jedni drugima daruju koji trenutak svoga vremena, usporedivši ga s udovičinim darom (usp. Mk 12, 41 – 44).

Parafrazirajući proroka Izaiju, istaknula je da će se svima za koji dan Dijete roditi, da će nam Sin biti darovan (usp. Iz 9, 5). Zaželjela je da ga prime u svoja naručja i svoje živote, da se u nj zagledaju, da se njemu suobličuju, da od njega uče kako u malenosti i neznatnosti pronaći ono vrijedno, pronaći smisao i puninu.

Ivana Mrčela, odgojiteljica u vjeri u Dječjem vrtiću „Žižula“, naglasila je Gospodinov poziv da budu svjetlonoše, nositelji radosti i mira; da vjerno žive ljubav, daruju ljubav i vide je u svakom, baš svakom bratu čovjeku. Zahvalila je na Gospodinovoj strpljivosti koja nas uvijek iznova podiže i potiče i na primjeru Njegove Majke koja je pokazala da je donositi rod na koji su pozvani moguće u mjeri u kojoj otvorena srca prime Gospodina i s njim žive.

Mons. Rogić zahvalio je vjeroučiteljima i odgojiteljicama „za sve prošlo i sve buduće“ što čine i što će činiti. Osvrnuo se na teški period koji je iza njih i ohrabrio ih u zadaćama na koje su poslani.

Govorio je i o važnosti ozbiljne priprave za Božić (povukavši paralelu između došašća i korizme) da u bogatoj svjetovnoj ponudi ne bi iz vida izgubili ono najvažnije.

„Svi znaju da se Isus rodio, znaju kako se rodio, ali ostaje nam pitanje zašto se rodio, zašto je Bog to odlučio“, rekao je mons. Rogić. Pozvao je okupljene da, zagledani u jaslice, budu blagovjesnici odgovora na to pitanje te da svatko za sebe pokuša odgovoriti zašto je to odlučio zbog njih učiniti.

Susret je završio druženjem i pjesmom.